Barjašić: Politička kratkovidnost koči Hrvatsku da postane ekonomsko središte

Nekolicina uspješnih startupova nije pokazatelj razvijenosti, broj takvih uspješnih priča trebao bi se udesetostručiti, ako ne i udvadesetostručiti kako bi Hrvatska dospjela na europsku inovacijsku kartu, tvrdi Ana Barjašić, osnivačica agencije Connectology. U razgovoru za Bloomberg Adriju Barjašić komentira i kako potencijale Hrvatske da postane europsko ekonomsko središte sabotira politička kratkovidnost, a otkriva i kako joj je na leadership programu kod Obame.

Prije no što vas prepustimo razgovoru, samo da ukratko predstavimo našu sugovornicu. Njezino ime ne vrvi u hrvatskim medijima, ali razlog tome definitivno nije taj da ona za to nema pokrića, jer ga itekako ima. Barjašić je u svojoj karijeri, koju su u začetku obilježile mreže poslovnih anđela – najprije ona austrijska (AAIA), a potom i europska (EBAN) – surađivala sa Svjetskom bankom, Globalnom mrežom poduzetništva te Europskim institutom za inovaciju i tehnologiju, da nabrojimo samo neke.

Prije nekoliko godina postala je i najmlađom i prvom hrvatskom članicom odbora Europskog inovacijskog vijeća, a članica je i Europskog izvršnog odbora Globalne poduzetničke mreže. Ove je godine postala i prvom Hrvaticom u leadership programu bivšeg američkog predsjednika Baracka Obame. Naravno, o tome smo je prvo ispitali.

Uz sve to, Barjašić vodi i svoju tvrtku koja ima širok raspon djelovanja. Connectology je agencija koja se između ostalog bavi projektima investicijske spremnosti te savjetovanja privatnih i javnih organizacija o strateškim programima vezanim za poduzetnike, investitore i inovacijski ekosustav. Osim što organizira akceleratorske programe, investicijske treninge i akademije za investitore i kreatore politika, tvrtka također investira u startupove. Stoga su i prilike na startup i investicijskoj sceni bile tema ovog razgovora.

Primljeni ste u The Obama Foundation Leaders Europe, što očekujete od tog šestomjesečnog programa?

Obama Foundation je neprofitna organizacija Baracka i Michelle Obame, usmjerena na filantropske aktivnosti nakon završetka predsjedničkog mandata. Jedna od takvih inicijativa je i Obama Foundation Leaders, program koji je organizacija pokrenula 2018. godine u svrhu povezivanja i osposobljavanja regionalnih lidera koji dolaze iz Afrike, Amerike, Azije-Pacifika i Europe te djeluju u različitim područjima i industrijama. Jednom godišnje u programu sudjeluje 35 lidera iz svake od spomenutih geografija, a 44. američki predsjednik Barack Obama osobno odobrava konačne sudionike programa. Trenutno smo na polovici programa, koji se dosad pokazao kao vrlo korisno iskustvo, prvenstveno zbog ostvarivanja kontakata s izuzetnim ljudima koji rade u smjeru globalnih promjena i pozitivnog učinka.

Koja je bila motivacija da se prijavite na njega?

Sudjelovanje u programu funkcionira uglavnom na temelju preporuke, a odnedavno i prijave, a konkurencija je vrlo jaka. Pozvana sam da se prijavim na ovaj program, i to mi se učinilo kao dobra prilika za usavršavanje i sudjelovanje u još jednoj globalnoj inicijativi. Budući da sam još 2015. godine tijekom Globalnog poduzetničkog kongresa u Keniji, na kojem je glavni gost bio upravo Barack Obama, imala mogućnost čuti njegov stav o važnosti poduzetništva, tim više mi je bilo zanimljivo prihvatiti sudjelovanje. Osim samog značaja organizacije kao platforme za dijalog te mogućnosti pravog dijaloga s predsjednikom Obamom, njegovim suradnicima i relevantnim ličnostima, najvrjedniji dio je svakako razmjena novih znanja i iskustava na međunarodnom nivou, iz svijeta politike, financija, održivosti, klimatskih promjena, umjetne inteligencije, tehnologije, ljudskih prava i ostalih aktualnih tema.

Često ste prva Hrvatica, osim u ovom programu, to je bio slučaj s Europskim vijećem za inovacije, a onda i s Europskim izvršnim odborom Globalne poduzetničke mreže. Kako je to predstavljati zemlju?

Tek sam nakon imenovanja doznala da sam prva osoba iz Hrvatske u programu dosad, što interpretiram kao priznanje za moj dosadašnji međunarodni rad koji se tiče poduzetništva i inovacija, a posebno jednakosti prilika za sve europske poduzetnike i inovatore, poglavito u tzv. zemljama u proširenju (eng. EU widening countries). S obzirom na to koliko kompetentnih Hrvata djeluje na raznim funkcijama u svijetu, smatram da ih je ipak premalo u međunarodnim organizacijama i inicijativama, a čak i kad su prisutni, često se ne drže se zajedno, pa se nadam da će ih moj primjer potaknuti.

Što najčešće ističete kao najveće snage države kada govorite o hrvatskom gospodarstvu, a što najradije prešućujete?

Iako Hrvatsku mnogi uzimaju zdravo za gotovo te s pravom zahtijevaju poboljšanje u različitim aspektima, Hrvatska je prije svega europska zemlja s europskim vrijednostima, u eurozoni i država članica Schengena, geografski centralno smještena, sigurna, s četiri godišnja doba i nevjerojatnom prirodnom ljepotom i raznolikostima. Hrvatska niti po službenoj definiciji, a niti kulturološki ni povijesno ne pripada zapadnom Balkanu, nego treba napokon prihvatiti svoj europski identitet i potencijal i na tome inzistirati. Nažalost, politička kratkovidnost je, uz nedostatak političke volje, zrelosti i ambicije, značajan inhibitor da se Hrvatsku pretvori u jedno od europskih ekonomskih središta.

Koje su trenutno najaktualnije teme u investitorskoj i startapovskoj zajednici? Je li to problem valuacija, nesigurnost oko dostupnosti kapitala u narednim godinama, teže probijanje tržišta?

Negativne ekonomske posljedice globalnih peripetija tijekom pandemije, a pogotovo paraliza gradova i industrije u Kini, nažalost u kombinaciji s ruskom invazijom Ukrajine, mogli su iznenaditi samo one potpuno ekonomski nepismene. Situacija na globalnom tržištu se značajno promijenila u zadnje dvije godine, između ostalog zbog rasta kamatnih stopa. Prema nedavnim podacima platforme Crunchbase, pad investicija na europskom tržištu rizičnog kapitala je čak 66 posto, uspoređujući prvi kvartal 2022. godine s prvim kvartalom ove godine. S obzirom na to da se očekuje dodatno pogoršanje tržišnih uvjeta, izazov za mnoge tvrtke bit će samo preživljavanje zbog visokih troškova, a startupovi će općenito imati problem s pronalaskom odgovarajućih investicija, u smislu očekivanih iznosa, ali i tipa investicije. Masovna otpuštanja su već uobičajena i za očekivati je da će ih biti još, pogotovo u IT sektoru, ali tržište će taj višak barem djelomično apsorbirati na temelju globalnog nedostatka talenta.

Kako ide raspodjela sredstava u proračunu Europskog vijeća za inovacije? Što se najviše razvija i najviše cvjeta, na kojim područjima se Hrvatska iskazala?

Europsko vijeće za inovacije (EIC) je kreirano upravo iz razloga da bi se premostio tržišni jaz, odnosno neuspjeh, pri kojem izuzetno inovativne europske tvrtke u ranoj fazi istraživanja i razvoja nisu u stanju privući interes privatnih investitora ili banaka zbog previsokog rizika koji taj, često dugi razvoj donosi. U trenutnoj ekonomskoj situaciji, EIC-ovi financijski instrumenti postali su još atraktivniji, tako da je i konkurencija sve veća. EIC je fokusiran na izuzetne inovacije od strateškog značaja za Europu, odnosno duboku tehnologiju (eng. deep tech) iz područja kao što su obnovljiva energija, kvantna računala, biotehnologija ili svemirska tehnologija. Nažalost, kao i u slučaju mnogih takozvanih zemalja u proširenju koje čine nove zemlje članice EU-a, pa tako i Hrvatske, riječ je o svega nekoliko uspješnih projekata, a razlog su sustavni problemi od kojih ću navesti samo njih nekoliko, poput vrlo mladog i neravnomjerno razvijenog inovacijskog ekosustava, nedostatka potpore i znanja o programima i financijskim instrumentima, kompetitivnosti i boljoj pripremljenosti razvijenijih zemalja.

Kako Hrvatska sada stoji što se inovacija te R&D-a tiče?

Prema posljednjoj Europskoj inovacijskoj ljestvici (European Innovation Scoreboard) koja je objavljena krajem prošle godine, Hrvatska je i dalje razočaravajuće kategorizirana kao zemlja inovator u nastajanju, što je najniža kategorija u kojoj se također nalaze Bugarska, Mađarska, Latvija, Poljska, Rumunjska te Slovačka. Iako su se neki elementi poboljšali, poput velikog porasta MSP-ova s proizvodnom i poslovnom inovacijom, Hrvatska je svojim napretkom i dalje ispod 70 posto u odnosu na europski prosjek.

European Innovation Scoreboard

U kakvom je položaju Europa naspram SAD-a, Kine i drugih vodećih zemalja?

Prema istom izvoru u globalnom inovacijskom kontekstu, SAD ima prednost u odnosu na europski kontinent, dok je Europska unija zahvaljujući svom performansu prestigla Kinu i Japan. Uz SAD, najinovativnijim zemljama smatraju se Južna Koreja, Australija i Kanada.

Dojam je da su hrvatski startupovi dospjeli na radar te da postaju meta velikim tvrtkama i ulagačima. Je li to zaista tako ili su uspjesi Rimca, Photomatha i još nekih samo iznimke kojih svuda ima?

Hrvatski startup i inovacijski ekosustav je u ranoj fazi razvoja, upravo zahvaljujući između ostalog navedenim odličnim primjerima, koji su osim uspješnih poduzetničkih priča u funkciji poboljšanja poslovne klime u Hrvatskoj, kulturoloških faktora poput mentaliteta i generalno odnosa prema poduzetništvu i inovacijama. Ipak, na temelju nekolicine uspješnih tvrtki nije moguće generalizirati, niti su broj startupova te pojedinačni uspjesi jedini pokazatelji razvijenosti ekosustava. Da bi Hrvatska dospjela na europsku inovacijsku kartu, trebali bismo se moći pohvaliti s barem 10 do 20 puta više uspješnih startup priča.

Dostupnost rizičnog kapitala također se povećala unatrag nekoliko posljednjih godina. Kakve su prognoze, kako bi se to trebalo dalje razvijati i kada možemo biti zadovoljni? Kad se dosegne određeni broj jednoroga? Ili?

Točno je da se dostupnost rizičnog kapitala u regiji, uključujući i Hrvatsku, povećala, no treba imati na umu da je to uglavnom zahvaljujući međunarodnim financijskim injekcijama od institucija poput Europske investicijske banke, odnosno Europskog investicijskog fonda, a manjim dijelom privatnog ulaganja. Problem nastaje kad takvi fondovi ne ostvare uspjeh te time zatvore vrata za dodatne privatne koinvesticije. Trošenje europskog novca ne bi trebalo biti glavni cilj, treba u obzir uzeti širu sliku. Veću dostupnost rizičnog kapitala treba protumačiti kao odličnu priliku za samoodrživost hrvatskih fondova, buduća privatna ulaganja te doprinos razvoju hrvatskog ekosustava. Što se tiče procjene razvoja, broj jednoroga nije prikladan pokazatelj jer se uspješni startupovi često iz strateških razloga sele u druge zemlje, kao što je to slučaj s mnogim europskim startupovima koji premještaju sjedište u američki Delaware. Ambicija Hrvatske bi umjesto brojanja jednoroga trebala biti pozicioniranje među 10 najatraktivnijih inovacijskih ekosustava u Europi, na temelju standardnih poslovnih i inovacijskih pokazatelja.

Privatna arhiva/Ana Barjašić

Kolika je vjerojatnost da se u skoroj budućnosti omoguće porezne olakšice za investitore, odnosno da profunkcioniraju koinvesticijski fondovi za poslovne anđele i VC fondove, što su načini kako se u drugim zemljama potaknulo investicije?

Prilično je alarmantno da se u Hrvatskoj vrlo malo radi na stvaranju pravih koinvesticijskih mehanizama i poreznih olakšica s atraktivnim uvjetima za privatne i certificirane investitore koji imaju interes ulaganja u inovativne tvrtke, a kojima se mogu pohvaliti neke manje razvijene zemlje u odnosu na Hrvatsku. To je važna i prilično specijalizirana tema za koju postoji određeni interes barem od međunarodnih institucija u Hrvatskoj i odnedavno nekoliko udruga koje rade na području inovacija i startupova. Dosad sam imala prilike raditi s nekoliko zemalja na dizajnu i implementaciji takvih instrumenata, no Hrvatska nije jedna od njih. Iako izgleda da koinvesticijski mehanizmi trenutno nisu prioritet za Hrvatsku, apsolutno su nezaobilazni i standard na mnogim tržištima, tako da nema nijedne izlike da ih se ne implementira što je prije moguće.

Čini se da umreženost i povjerenje dobivaju na cijeni u kriznim vremenima, kada ulaganja zbog gospodarske neizvjesnosti izgledaju rizičnija nego što možda doista jesu. Kako ide Connectologyju? Raste li obujam posla, koje su usluge najtraženije?

Zbog situacije na tržištu, Connectology ove godine bilježi značajan porast interesa upravo za radionice na temu smanjenja rizika u startup projektima i investicijskim pregovorima, kako za poduzetnike tako i za investitore. U slučaju startupova u ranoj fazi, valuacije su niže i općenito je kompliciranije dobiti investiciju, pri čemu poduzetnici često zaboravljaju da njihov projekt nije jedini i ne razmatra se pojedinačno, nego u odnosu na ostale tvrtke u portfelju ulagača i ostale s kojima se pregovara, tako da moraju biti puno spremniji i kompetitivniji. Također, veća je potražnja za akceleratorskim programima, pogotovo od međunarodnih i europskih organizacija, čiji investicijski odbori puno pažljivije ulažu javni novac u inovativne tvrtke nego što je to bio slučaj prije krize. Iako je situacija na tržištu relativno konzervativna, Connectology nastavlja s investicijama u startupove, pri čemu je jedna od najnovijih u latvijski deep tech startup.

Kakvi bi bili savjeti za investitore i startupove, kako što uspješnije privesti ovu godinu kraju?

Najvažnija poruka startupovima je da se aktivno pozabave smanjenjem rizika u svojim projektima i investicijskim zahtjevima jer je rizik odlučujući faktor koji utječe na ostvarivanje investicija, ali i drugih načina financiranja, u trenutnoj ekonomskoj klimi. Što je veći rizik projekta, manji je interes investitora. S druge strane, trenutna tržišna situacija je vrlo povoljna za investitore, s obzirom na tot da su valuacije niske, a očekuje se da će biti još niže u sljedećim mjesecima, tako da će biti mnogo odličnih prilika za investiranje. Na europskom nivou su žene poduzetnice i njihovi odlični rezultati jedna od glavnih tema i puno se priča i radi na tome da se osposobi i uključi što više žena u inovativne projekte, tako da se može preporučiti ulaganje u donedavno nekonvencionalne projekte koji postaju sve popularniji i stvaraju nova tržišta, poput onih koji se tiču ženskog zdravlja (femtech) te svakako klime i održivosti (climate ili sustainable tech).