Municipalne obveznice - Što su zapravo i kako u njih ulagati

Zamislite da vam netko kaže da možete ulagati u svoj grad ili općinu doslovno financirati njegovu infrastrukturu, od cesta i škola do bolnica, i pritom na tome ostvarivati prinos. Iako zvuči neobično, upravo to omogućuju municipalne obveznice.

U nastavku donosimo što su točno municipalne obveznice, kako funkcioniraju, može li u njih ulagati i retail investitor te kolike prinose nude u usporedbi s državnim obveznicama i trezorskim zapisima.

Ulaganje u vlastiti grad: prinosi, rizici i regionalni primjeri

Municipalne obveznice investitorima uglavnom nude nešto veće prinose od državnih obveznica sličnog roka dospijeća, upravo zato što nose viši kreditni rizik lokalne jedinice u odnosu na državu. Primjerice, Varaždin je 2020. izdao obveznicu s prinosom 1.8 posto do 2 posto, dok je Hrvatska 10-godišnja obveznica tada imala prinos oko 1 posto, dakle Varaždin je nudio gotovo dvostruko veći prinos, no to naravno ovisi i o financijskoj snazi grada ili općine te tržišnim uvjetima u trenutku izdanja.

Ipak, za razliku od državnih obveznica, tržište municipalnih izdanja u regiji izrazito je nelikvidno, pa investitori često traže dodatni prinos kao kompenzaciju za manju mogućnost prodaje prije dospijeća. S druge strane, upravo ta povezanost ulaganja s konkretnim lokalnim projektima poput cesta, vrtića, sportske infrastrukture ili komunalnih sustava municipalne obveznice čini jednim od rijetkih instrumenata gdje investitori praktički mogu ulagati u razvoj vlastitog grada, ako on ima obveznice.

U SAD-u je ovakav tip ulaganja znatno popularniji i likvidniji nego u regiji, zbog čega investitori mogu lakše pratiti i uspoređivati povijesne prinose municipalnih obveznica. Ipak, važno je naglasiti da je američko tržište specifično jer municipalne obveznice ondje često imaju niži nominalni prinos od državnih obveznica.

Razlog tome leži u poreznim pogodnostima jer je kamata na većinu municipalnih obveznica oslobođena federalnog poreza, a često i državnog ili lokalnog poreza ako investitor ulaže u obveznice vlastite savezne države. Upravo zbog takvog poreznog tretmana investitorima nije potreban jednako visok nominalni prinos kao kod američkih državnih obveznica kako bi ostvarili konkurentan neto povrat.

Na primjer, municipalna obveznica s prinosom od 3,5 posto za investitora u poreznom razredu od 35 posto efektivno odgovara oporezivom prinosu od oko 5,4 posto.

Uz to, američko tržište municipalnih obveznica izrazito je veliko i razvijeno, s vrlo snažnom potražnjom institucionalnih i wealthy investitora koji traže stabilan, porezno učinkovit prihod. Ta velika potražnja dodatno spušta prinose municipalnih obveznica. U Europi i regiji takav porezni tretman uglavnom ne postoji, pa municipalne obveznice obično moraju nuditi viši prinos od državnih kako bi kompenzirale veći kreditni, a pogotovo likvidnosni rizik, odnosno nepostojeću likvidnost.

Primjeri u regiji

Iako su municipalne obveznice u regiji i dalje relativno rijedak instrument financiranja, nekoliko država ipak je razvilo tržište lokalnog zaduživanja kroz burzu. U Hrvatskoj su gradovi poput Zagreba, Rijeke i Zadra povremeno izdavali municipalne obveznice, no većina tih izdanja danas je već dospjela i tržište je ostalo vrlo plitko. Slično je i u Srbiji, gdje su Novi Sad, Šabac i Stara Pazova među poznatijim primjerima lokalnog financiranja putem tržišta kapitala.

Najrazvijenije tržište municipalnih obveznica u regiji ipak se nalazi u Republici Srpskoj, odnosno na Banjalučkoj burzi, gdje su tijekom posljednjih petnaestak godina brojni gradovi i općine izdavali obveznice za financiranje infrastrukture i komunalnih projekata. Na tom tržištu municipalne obveznice izdavali su, između ostalih, Banja Luka, Laktaši, Bijeljina i Srbac, a pojedina izdanja imaju dospijeće tek krajem ovog desetljeća. Upravo zbog većeg broja aktivnih izdanja i razvijenijeg sekundarnog tržišta, Banjalučka burza danas predstavlja najznačajnije regionalno tržište municipalnih obveznica.