Microcap dionice: Kako ulagati tamo gdje Wall Street ne gleda

Pobijediti Wall Street u stock pickingu nije jednostavno. Natječete se protiv tisuća profesionalnih analitičara, fond menadžera i algoritama koji svakodnevno traže iste prilike kao i vi, a vjerovatno imaju puno više informacija (ili barem brže i lakše dođu do njih) nego vi. Ako umjesto pojedinačnih dionica jednostavno kupite ETF, još je teže očekivati da ćete dugoročno ostvarivati iznadprosječne prinose bez preuzimanja dodatnog rizika.

Ali što ako postoji dio tržišta u kojem se s tom ekipom zapravo ne morate natjecati? Upoznajte microcapove. Skriveni segment tržišta koji je ove godine imao znatno bolje prinose od S&P 500 indeksa.

Što su microcapovi i zasto ih određeni investitori vole?

Riječ je o najmanjim kompanijama na burzi, koje zbog svoje veličine često ostaju izvan fokusa velikih fondova i analitičara. Iako ne postoji neko univerzalno pravilo za definiranje microcapova, generalno ih možemo definirati kao kompanije s tržišnom kapitalizacijom ispod 500 milijuna eura. Upravo ono što ih čini nezanimljivima najvećim institucionalnim investitorima moglo bi ih učiniti zanimljivima malom individualnom investitoru: manje likvidnosti, manje analitičkog pokrića i manje kapitala koji traži iste prilike znači i veći prostor za tržišne neefikasnosti. Microcapovi su ove godine u globalu nadmašili prinose S&P 500 indeksa što u neku ruku privlači pozornost na njih.

No, to naravno ne znači da je svaka mala kompanija skriveni dragulj i da čete ako kupite  Microcap ETF nadmašiti tržište. Naprotiv, među microcapovima nalazi se i velik broj kompanija koje su male s dobrim razlogom. No za investitora koji je spreman napraviti detaljnu analizu to znači neograničen potencijal pronalaska skrivenog dragulja u moru kamenja.

I tu dolazimo do zanimljivog pitanja: može li se među najmanjim kompanijama na burzi pronaći ono što je među najvećima već gotovo nemoguće, odnosno tržišna prilika koju Wall Street još nije stigao otkriti ili preporznati? Ukratko, odgovor je da, ali na pitanje kako to postići ipak nije tako lak odgovor.

Kako investirati u microcapove i za koga su takve investicije?

Ako ste odlučili zaviriti u svijet microcapova, prvi korak nije pronaći dionicu koja je najviše pala ili onu koja je najjeftinija. Kod tako malih kompanija puno je važnije razumjeti sam biznis i procijeniti koliko je realno da će kompanija za nekoliko godina vrijediti znatno više nego danas.

To znači da microcap ulaganje traži nešto više vremena i strpljenja. Umjesto da se oslanja samo na nekoliko ključnih pokazatelja poput P/E omjera ili rasta prihoda u kombinaciji sa too big to fail mindsetom, investitor bi trebao puno detaljnije proučiti svaki kutak financijskih izvještaja, strukturu prihoda, profitne marže, novčani tok, zaduženost, operativna i neoperativna imovina i puno drugih stavki kako bi otkrio što se skriva iza poslovnog modela kompanije ili gdje leži potencijal. Jednako je važno naravno i razumjeti tržište na kojem kompanija posluje i procijeniti ima li dovoljno prostora za daljnji rast.

Kod najmanjih kompanija posebno je važno pogledati i koliko dionica ima kompanija, koliko ih drže osnivači i menadžment te postoji li rizik budućeg razvodnjavanja vlasništva. Kompanija može izgledati jeftino na temelju trenutne tržišne kapitalizacije, ali nova izdanja dionica potrebna za financiranje poslovanja mogu značajno promijeniti računicu postojećeg dioničara.

Upravo je mogućnost da se pronađu kompanije koje većina investitora ne prati jedan od razloga zbog kojih microcapovi mogu biti zanimljivi. David Katunarić, poznati analitičar u svijetu microcapova i autor analitičke publikacije  The Mikro Cap, svoju strategiju sažima vrlo slikovito: "Volim loviti na tržištima na kojima ljudi ne mogu, ne žele ili ne love, iako je ulov tamo velik."

Katunarić pritom smatra da prednost microcap investitora nije nužno u tome da zna nešto što drugi ne znaju, već u tome da je spreman posvetiti više vremena istraživanju kompanija koje većina tržišta nema razloga detaljno pratiti. Njegov proces, kako ga sam sažima, svodi se na čitanje, brzo odbacivanje većine ideja te nastavak potrage dok nešto dovoljno zanimljivo, jeftino ili neobično ne izazove pitanje kako je to uopće moguće, a tek tada ulazi udublju analizu.

Takav pristup možda najbolje objašnjava zašto microcap ulaganje nije za investitore koji traže velik broj prilika ili brze rezultate. Katunarić ističe da se zaista atraktivne prilike pojavljuju rijetko i da ih u dobroj godini može biti tek nekoliko. Upravo zato kod microcapova strpljenje može biti jednako važno kao i sama analiza. Cilj nije pronaći što više kompanija, već pronaći nekoliko onih kod kojih je razlika između onoga što tržište trenutno vidi i onoga što bi kompanija mogla vrijediti u budućnosti dovoljno velika da opravda rizik.

Iza potencijala kriju se i rizici

Ipak, ista karakteristika koja microcapove čini zanimljivima za investitore ujedno je i njihov najveći problem: riječ je o vrlo malim kompanijama, često s ograničenim resursima i puno većim rizikom da stvari krenu u pogrešnom smjeru.

Prvi problem je likvidnost. Kod najmanjih dionica dnevni promet može biti vrlo nizak, što znači da razlika između kupovne i prodajne cijene može biti velika. Još važnije, veći nalog može značajno pomaknuti cijenu, a u slučaju naglog pada tržišta postoji vjerovatnost da prodaja uopće neće biti moguća. S druge strane to je i prednost jer microcapovi zbog svoje veličine i obujma poslovanja često ne prate globalna kretanja, pa u slučaju naglog pada tržišta portfelj može ostati zaštičen upravo zbog njih.

Tu je i rizik kvalitete informacija. Kod nekih microcapova javno dostupnih podataka ima manje, financijsko izvještavanje može biti manje detaljno, a investitoru je teže provjeriti koliko su održive projekcije o budućem rastu. Manjak informacija pritom ne znači da je dionica podcijenjena. Ponekad je razlog jednostavno to što kompanija ima slab biznis koji tržište opravdano ne vrednuje visoko.

Konačno, mnoge microcap kompanije još nemaju dokazani poslovni model. Mogu poslovati u zanimljivoj niši ili brzo rastućem sektoru, ali između dobre ideje i profitabilnog poslovanja često postoji velika razlika. Kompanija može imati proizvod za kojim postoji potražnja, ali istovremeno nemati dovoljno kapitala, kapaciteta ili konkurentske prednosti da taj potencijal pretvori u održiv rast.

Zato kod microcapova potencijalno visoki prinosi dolaze uz mogućnost vrlo velikih gubitaka. Neke kompanije mogu višestruko povećati svoju vrijednost, ali druge mogu godinama stagnirati, trebati dodatni kapital ili u konačnici potpuno propasti.