Zašto uzgoj goveda postaje sve profitabilniji?

Potražnja za govedinom je sve veća, stada goveda su sve manja, a cijene su posljednjih godina naglo porasle. Ovogodišnji pad cijena u Europi otvara stoga pitanje je li govedina konačno dosegla granicu do koje su kupci još spremni platiti.

Cijena goveđeg mesa u Europskoj uniji od početka godine pala je 13 posto, što je prvi značajniji pad nakon nekoliko godina stalnog rasta. Na dugoročni rast cijena najviše su utjecala dva čimbenika. Sa strane ponude, broj junadi u Europskoj uniji se konstantno smanjuje, ali sa strane potražnje, cijene su podržane sve većim interesom kupaca za ishranu bogatu proteinima. Trend dodatno podupire sve raširenija uporaba lijekova za mršavljenje poput ozempica, koji često preporučuju veći unos proteina u cilju očuvanja mišićne mase.

 

 

Čini se, međutim, da je europska govedina dosegnula cjenovni prag koji su neki kupci još uvijek spremni prihvatiti. Slabija potražnja jedan je od razloga ovogodišnjeg pada cijena. Istovremeno, kućanstva se suočavaju s ponovnim inflacijskim pritiscima i višim troškovima energije uzrokovanim sukobom na Bliskom istoku; posljedično, neki potrošači smanjuju kupnju govedine ili prelaze na jeftinije izvore proteina. Jedna od takvih alternativa je svinjetina, čija je cijena u protekloj godini pala za gotovo 30 posto. Pad cijena svinjetine – unatoč povećanoj potražnji – posljedica je obilne ponude na europskom tržištu, potaknute većom domaćom proizvodnjom i smanjenim izvozom u Kinu.

S druge strane Atlantika situacija je gotovo suprotna. Cijena mljevene govedine – jednog od najpristupačnijih oblika govedine za američke potrošače – nastavila je rasti te se ove godine približila rekordnoj razini od sedam dolara po funti. I ondje je glavni problem ograničena ponuda. Brojnost goveda u SAD-u na najnižoj je razini u posljednjih nekoliko desetljeća, nakon godina viška ponude i niskih otkupnih cijena koje su potaknule uzgajivače na smanjenje stada. Ovogodišnja suša dodatno je utjecala na proizvođače i ubrzala taj trend. Za razliku od Europe, američka potražnja zasad pokazuje znatnu otpornost. Govedina je duboko ukorijenjena u američkoj prehrani, stoga kombinacija ograničene ponude i snažne potražnje i dalje potiče rast cijena.

Trend na globalnom tržištu je drukčiji. Indeks cijena govedine Organizacije za hranu i poljoprivredu (FAO) posljednjih je mjeseci u padu, dijelom zbog obilne ponude iz Australije i Brazila, dvaju najvećih svjetskih izvoznika. Kako se približavaju izvoznim ograničenjima na kineskom tržištu, proizvođači traže alternativna tržišta, a ta dodatna ponuda vrši pritisak na smanjenje međunarodnih cijena.

Na prvi pogled, visoke cijene govedine mogle bi se činiti kao dobra vijest za velike tvrtke za preradu mesa koje kotiraju na burzi. U praksi je, međutim, često slučaj upravo suprotan. Budući da je nestašica stoke glavni uzrok visokih cijena, prerađivači mesa moraju znatno više plaćati sirovinu, što smanjuje njihove marže. Posljedično, najveći dobitnici u trenutnom ciklusu nisu klaonice i prerađivači, već uzgajivači stoke.

Trendovi na burzi to dobro ilustriraju. Argentinska tvrtka Cresud – jedan od rijetkih velikih proizvođača stoke koji kotiraju na burzi i imaju vlastite pogone za uzgoj goveda – bilježi kontinuirani rast cijene dionica od 2020. godine, uz porast vrijednosti od gotovo 100 posto, paralelno s rastom cijena mesa. Na drugom kraju opskrbnog lanca nalazi se Tyson Foods, jedan od najvećih svjetskih prerađivača mesa; njihovo poslovanje s govedinom trpi upravo zbog visokih troškova nabave stoke. Cijena njihovih dionica izgubila je približno 40 posto vrijednosti u istom razdoblju. Takvu vrstu ulagačke izloženosti teže je pronaći u Europi jer veliki dio proizvođača posluje u okviru obiteljskih gospodarstava i zadruga koje ne kotiraju na burzi.

Proizvodnja govedine jedna je od rijetkih svijetlih točaka u poljoprivrednom sektoru regije Adria. Visoke otkupne cijene poboljšale su ekonomsku isplativost uzgoja goveda, a neki su proizvođači nedavno počeli prelaziti s proizvodnje mlijeka na uzgoj goveda za meso. Regionalna proizvodnja – iako relativno malog opsega – također se afirmirala izvozom na tržišta izvan Europske unije, uključujući Bliski istok.

Unatoč tome, regija nije pošteđena šireg problema smanjenja broja grla stoke. Broj stoke nastavlja padati u nekoliko zemalja, pri čemu je taj pad osobito izražen u Srbiji, gdje se stočni fond smanjio za približno 17.000 grla. Istodobno, smanjena ponuda predstavlja potencijalnu priliku za proizvođače spremne na proširenje svojih kapaciteta. Tvrtke koje se bave stočarstvom, a uvrštene su na Zagrebačku burzu, poput Kutjeva i Podravke, najavile su nova ulaganja.