U Zagrebu bijesni plinski rat, hoće li se okoristiti potrošači

Utrka između Međimurje-plina i Gradske plinare Zagreb - Opskrba (GPZO) za osvajanje ili zadržavanje klijenata u glavnom gradu čini se da previše ne utječe na konačnu cijenu koju će potrošači plaćati, ali pokazuje kako mogu biti nezgodne posljedice kada se ne odveć sretno pomiješaju tržišne silnice i regulatorne intervencije.

Priča je krenula kada je na natječaju Hrvatske energetske regulatorne agencije (HERA) proljetos GPZO izgubio ulogu opskrbljivača plinom u obvezi javne usluge na području distribucijskog sustava grada Zagreba nasuprot ponudi Međimurje-plina.

Međimurje-plin je mogao ponuditi nižu cijenu, odnosno nižu maržu, zato što je GPZO u utrku ušao s bremenom problema iz prethodnog razdoblja. Naime, uslijed energetske krize GPZO je, kao tada zajamčeni opskrbljivač, morao preuzeti korisnike tržišnih opskrbljivača koji su se povukli kako nisu mogli podnijeti raskorak između nabavnih cijena plina i limitirane maloprodajne cijene kako je odredila Vlada. GPZO za sve to nije imao dovoljno osiguranog plina, a uz to sam je imao problema zbog vlastitih propusta u nabavi plina po povoljnijim cijenama, pa je sve to vodilo prema stvaranju gubitaka koji su u konačnici za posljedicu imali i veću cijenu na natječaju HERA-e od konkurenta.

Nova situacija je bila udarac i za Zagrebački holding, pa je pokrenuta akcija spašavanja, odnosno nastojanja da se zadrže kupci uz ponudu nešto niže cijene od one koju je ponudio na javnom natječaju Međimurje-plin.

GPZO je objavio prvog dana ovoga mjeseca, otkada je formalno i krenula promjena uloga u Zagrebu, da je više od 150 tisuća građana odlučilo ostati kupcima plina kod GPZO-a te da je ta tvrtka ostala najveći opskrbljivač plinom kućanstava u Zagrebu te po količinama plina i najveći u Hrvatskoj.

Kolika je ušteda doista za potrošače?

Pogledavši cijenu koju je za tarifni model 2 odredila HERA, a to je model na koji se odnose subvencije države, cijena je 0,0522 eura po kilovatsatu, a cjenik GPZO-a govori da je ponuđena cijena 0,0521 eura po kilovatsatu.

Kad se na to doda PDV i fiksna naknada i oduzme državna subvencija za godišnju potrošnju do 12 tisuća kilovatsati može se izračunati da se razlika u računima svodi na nekoliko eura.

Koliki je rizik za kupce?

S druge pak strane otvara se pitanje koliki je rizik za kupce i tvrtku koja je tržišni opskrbljivač u odnosu na onoga u obvezi javne usluge.

Treba napomenuti da kupci mogu promijeniti opskrbljivača i prijeći s jedne vrste usluge na drugu, no s obzirom da su ugovori opskrbljivača s veletrgovcima za ovu plinsku godinu zaključeni, odnosno plin osiguran i cijene zaštićene, vjerojatno nema bojazni da će doći do nekih ozbiljnih poremećaja.

"Problem može nastati jedino ako se nekom opskrbljivaču dogodi da mu ponestane plina i da ga mora nabavljati na spot-tržištu, no to za ovu plinsku godinu nije previše vjerojatno. Ono što treba imati na umu je da su s obzirom na sva međunarodna zbivanja, pa čak i u slučaju zamrzavanja konflikta u Ukrajini, dobri izgledi da bi cijena plina u budućnosti mogla rasti", kazao je za Bloomberg Adriju energetski analitičar Ivan Brodić.

Tu, naravno, u igru ulaze odnosi između opskrbljivača i veletrgovaca koji mogu spustiti cijenu za veće količine ugovorenog plina.

Neujednačena pravila

Premda opskrbljivači nerado govore o tome od kojih veletrgovaca nabavljaju plin i često ističu kako je uvijek u igri više opcija, mediji su što se Međimurje-plina tiče spominjali mađarsku državnu tvrtku MVM i Inu, a u slučaju GPZO-a je bilo problema zbog dugovanja prema PPD-u.

Kako ističe Brodić, slučaj Međimurje-plina, GPZO-a i Zagreba otkriva dva bitna problema.

Jedan je što je GPZO, odnosno Zagrebački holding, pretrpio gubitke zbog djelovanja politike i ograničavanja maloprodajne cijene plina, pa bi, kao što se to događalo s Hrvatskom elektroprivredom u slučaju ograničavanja cijena električne energije, bilo korektno na neki način kompenzirati tu ulogu u koju je GPZO zapao.

Nelogična regulacija

Druga je stvar, koju je spomenuo i zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević, kako je nelogična regulacija tržišta kod koje se međusobno natječu dva javna opskrbljivača.

"Tomašević je u pravu, no taj problem ima samo dva rješenja. Jedan način je vraćanje funkcionalnih monopola dogovorom opskrbljivača oko podjele opskrbnih područja, no on bi bio suprotan reguliranom tržištu za koje smo se odlučili. Drugi bi put bio tržišni, privatizacija poduzeća koje se bave tržišnom djelatnošću, a opskrba energentima to nedvojbeno jest", smatra Brodić.

Za usporedbu, u prošloj godini Međimurje-plin imao je prihode od 58,8 milijuna eura i dobit od 2,43 milijuna eura, a GPZO prihode od 311,74 milijuna eura i dobit od 880 tisuća eura.

U 2021. GPZO je imao neto gubitak od 47,61 milijun eura na prihode od 164,65 milijuna eura te u 2022. neto gubitak od 12,8 milijuna eura i prihode od 225,7 milijuna eura.

Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...

Ostavi komentar