.webp){kind=icon}
Otkako je 2015. pokrenuta Inicijativa triju mora, u kojoj se nalazi 13 zemalja među kojima i Hrvatska, uvoz ukapljenog prirodnog plina (LNG) u zemlje središnje i istočne Europe povećao se čak 12 puta.
Čak 20 od 41 energetskog projekta koje podržava ta inicijativa vezano je za širenje plinske infrastrukture, a tek jedan je posvećen jačanju interkonekcije među elektroenergetskim mrežama.
No, kako zaključuje energetski think-tank sa sjedištem u Ujedinjenom Kraljevstvu Ember u analizi uoči samita i poslovnog foruma zemalja uključenih u Inicijativu triju mora, planiranog u prvoj polovici travnja u litavskom glavnom gradu Vilniusu, vrijeme je za zaokret budući da će uvoz plina uskoro prerasti potrebe dok sve snažnije oslanjanje na obnovljive izvore traži i snažniju povezanost elektroenergetskih sustava.
Čitaj više
Nakon nafte i plina Krk postaje ključan za energetsku revoluciju Europe
Preko Krka bi se dopremalo 10 milijuna tona zelenog amonijaka godišnje gotovo petina planiranog uvoza zelenog vodika za EU.
07.03.2024
Biden donio odluku s dalekosežnim posljedicama na tržište plina
Bidenova odluka nije odmah uzburkala tržište plina, ali dugoročni učinci ostaju neizvjesni.
02.02.2024
Cijena plina u Europi pada, Chevron nastavlja s proizvodnjom u Izraelu
Benchmark ugovori pali su nakon gubitka od tri posto prošlog tjedna.
13.11.2023
Dok Njemačka traži jače sankcije, i dalje trguje ruskim plinom
Procjenjuje se da bi raskid ugovora s Rusijom Njemačku mogao koštati najmanje 10 milijardi eura.
20.10.2023
U okviru Inicijative triju mora surađuju Estonija, Latvija, Litva, Poljska, Češka, Slovačka, Mađarska, Slovenija, Bugarska, Rumunjska, Austrija, Grčka i Hrvatska, a Ukrajina i Moldavija su zemlje partneri.
"Predstojeći samit 11. travnja u Vilniusu bi mogao odrediti daljnji smjer za regiju s potencijalno osjetnim učincima šire u Europi. Povijesno je inicijativa bila usmjerena na investicije u infrastrukturu vezanu za fosilna goriva, a posebice plin. Sa snažnom promjenom energetskog krajolika nastavak istog puta značio bi zaglaviti u nepotrebno širenje kapaciteta za ukapljeni prirodni plin", ocjenjuje Ember.
Znamo da kada je Inicijativa triju mora krenula od LNG terminala na otoku Krku još nije bilo traga. Pokrenut je na početku 2021. godine, a sada je već u tijeku rad na udvostručenju kapaciteta od 2025. na 6,1 milijardu kubičnih metara plina godišnje. Hrvatska trenutačno treba nešto više od 2,5 milijarde kubika plina godišnje.
Sadašnji kapaciteti krčkog terminala zakupljeni su do 2037. godine, što nije bilo nikakvo čudo, posebice nakon početka ruske invazije na Ukrajinu i problema s isporukom plina.
No sada, kako navodi Ember, podaci za zemlje Inicijative triju mora pokazuju da će iduće godine kapacitet za uvoz LNG-a biti iznad količina prirodnog plina koje su se uvozile iz Rusije, odnosno ne samo da će zamijeniti ruski plin, već će nadići te količine.
LNG terminal na Krku | LNG Hrvatska
"Očekuje se da će ukupna potražnja za plinom u zemljama inicijative pasti do 2030. godine. U tim zemljama zbroj domaće proizvodnje plina i uvoznih mogućnosti preko LNG terminala i plinovoda bit će veći od potražnje za 40 posto ili 24 milijarde kubičnih metara. To je, naravno, različito od zemlje do zemlje. Primjerice, Grčka uglavnom koristi plinsku infrastrukturu za opskrbu susjeda, no u Poljskoj i baltičkim zemljama prekomjerni plinski kapaciteti mogu postati neproduktivna imovina. Štoviše, potrošnja prirodnog plina bi trebala padati kako zgrade postaju učinkovitije te se sve više počnu koristiti dizalice topline i geotermalni izvori za grijanje", navodi analiza Embera.
Dodaju se pritom i zabrinutosti poput nejednakog pristupa LNG-u zemalja u središnjoj i istočnoj Europi, rizika cjenovnih fluktuacija ili pregovora oko izmjena dobavnih ugovora te konkurencije kupaca koji ponude veću kupovnu cijenu u drugim dijelovima svijeta.
U međuvremenu su u igru ušli i drugi faktori koji traže prilagodbu i promjenu fokusa, u čemu bi se trebala vidjeti i Hrvatska.
Po ocjeni Europske komisije, udio električne energije u konačnoj potrošnji energije bi do 2040. trebao skočiti na 50 s 25 posto u prošloj godini.
U 2023. 57 posto električne energije je u zemljama Inicijative triju mora došao iz čistih izvora, od čega 39 posto otpada na obnovljive izvore.
Ember ističe da tih 13 zemalja ima mogućnost do 2030. razviti 160 gigavata (GW) novih kapaciteta na sunce te 60 GW u kopnenim i 23 GW u pučinskim vjetroelektranama. To bi bilo pet puta više od 51 GW kapaciteta na vjetar i sunce u 2022. godini.
Udio obnovljivih izvora u proizvodnji električne energije bi mogao time porasti na 67 posto, a to bi onda vodilo prema padu cijena od skoro 30 posto i povećanoj energetskoj sigurnosti.
Poljski LNG terminal Świnoujście | Gaz-System
"Kako bi se osiguralo da obnovljivi izvori nastave rasti po predviđenom planu potrebno je veliko ulaganje u elektroenergetsku mrežu i njezinu modernizaciju. Međukonekcija bi trebala biti glavni alat fleksibilnosti u Europi čime bi se omogućila prekogranična isporuka jeftine obnovljive energije na mjesta potražnje te uklonio rizik poremećaja. Zbog toga bi to trebao biti fokus Inicijative triju mora", ocjenjuje se u analizi Embera.
Skup u Vilniusu je stoga prava prigoda za dogovor o zaokretu u ulagačkom fokusu.
Kako bi se to postiglo, po viđenju Embera, potreban je dogovor o nekoliko ključnih ciljeva.
Prvo je snažniji odmak od fosilnih goriva i kapitaliziranje potencijala iz sunca i vjetra. Zatim bi trebalo uključiti više projekata interkonekcije među one prioritetne naravi te što brže osigurati mogućnosti njihova financiranja i provedbe. Nadalje, potrebno je ponovno razmotriti sadašnje planove širenja kapaciteta za LNG te ih uskladiti s procijenjenom budućom potražnjom.
Važno je i olakšati suradnju između developera projekata na obnovljive izvore i financijskih institucija, kao i između potrošača i opskrbljivača čistom energijom te poticati proizvodnju čiste tehnologije kako bi od rada na novim projektima na obnovljive izvore i elektrifikaciji imala što više koristi i lokalna zajednica.
