EU počeo oporezivati ugljik iz uvoza, Amerikanci i Kinezi negoduju

Europska unija (EU) ima ambiciozan plan osigurati da njezini standardi borbe protiv zagađivanja okoliša ne budu potkopani trgovinom s partnerima koji nemaju te standarde jednako razvijene.

Zbog toga je od 1. listopada ove godine EU uveo novu vrstu poreza koja se naziva Mehanizam za ugljičnu prilagodbu na granicama (CBAM), a cilj je onemogućiti ugljično propuštanje kada tvrtke proizvodnju prebace na mjesta s manje strogim pravilima kako bi smanjile troškove.

Istodobno, želi se ostvariti jednakopravnost na tržištu i zaštititi europske proizvođače poticanjem da i druge regije slijede EU u oporezivanju emisija ugljičnih plinova. No treba reći da je taj potez EU-a izazvao negativne reakcije kod nekih trgovinskih partnera, uključujući Rusiju i Kinu, te stvorio dodatne tenzije s SAD-om oko zelenih subvencija.

CBAM startno cilja proizvodnju čelika, aluminija, cementa, umjetnih gnojiva, vodika i električne energije, sve robe sa snažnim uplivom ugljika. U početnom razdoblju primjene riječ je o prikupljanju podataka kada uvoznici moraju nadzirati i izvještavati o količini metričkih tona ugljičnog dioksida ispuštenog radi proizvodnje roba koje se uvoze u EU.

Nakon toga će uvoznici morati kupiti novu vrstu certifikata koji odražava to ispuštanje u skladu s europskim sustavom za trgovanje emisijskim dozvolama. Naknada može biti djelomično uklonjena ako je ugljični porez već plaćen u zemlji u kojoj je roba proizvedena. To je važno jer sprečava da se plan smatra nezakonitim uvođenjem carine u kontekstu pravila Svjetske trgovinske organizacije.

EU želi biti klimatski neutralan do 2050. godine i zbog toga je prije dvije godine bitno otežao način dobivanja dozvola, a to je dovelo do udeseterostručenja njihove cijene unutar zadnjih pet godina, na više od 100 eura za tonu u veljači ove godine.

Manje od pet posto globalnih emisija je trenutačno podvrgnuto dovoljno visokim cijenama emisija da bi se postigli ciljevi Pariškog klimatskog sporazuma o smanjenju globalnog zagrijavanja, navodi Svjetska banka. U EU-u je pitanje ugljičnog propuštanja postalo vruća tema nakon što su cijene emisijskih dozvola snažno porasle, a stvar će postajati složenija kako besplatne dozvole koje proizvođači sada dobivaju od vlada postupno nestaju.

Kako će funkcionirati granični porez na ugljik

Trgovinski partneri EU-a nisu dobro primili napore da ih se prisili na jednake klimatske ambicije kao EU. Kina je CBAM izjednačila s trgovinskom barijerom, a Turska, kao najveći izvoznik čelika u EU, je zbog tog mehanizma konačno ratificirala Pariški klimatski sporazum.

SAD nema tržište ugljičnih emisija i morat će platiti za izvoz ugljično-intenzivnih proizvoda u EU. Washington je tražio da se izuzmu američki izvoz čelika i aluminija.

Kritike ne nedostaje ni kod kuće budući da su neki proizvođači zabrinuti kako će morati platiti više za uvoz sirovina i time ugroziti vlastitu konkurentnost.

I druge zemlje, poput SAD-a i Kanade, nastoje razraditi modele ugljičnog oporezivanja, a Njemačka je u okviru skupine G-7 pokrenula ideju o zajedničkom djelovanju zemalja u oporezivanju ugljičnih emisija. Plan EU-a promatra se kao test za to može li se takav sustav iskoristiti za promicanje adekvatnog plaćanja za ugljične emisije diljem svijeta.

CBAM još uvijek ima neke tehničke izazove poput mjerenja količine ugljika u pojedinim proizvodima i načina kompenziranja ugljičnih naknada već plaćenih izvan EU-a.

Također, taj će mehanizam okončati sa sustavom besplatne dodjele dozvola europskim industrijama za koje se smatra da bi mogle preseliti proizvodnju, što može izazvati borbu s vlastitim proizvođačima čelika ili cementa.

Europska će komisija sustavno nadzirati primjenu CBAM-a i može uvesti promjene u slučaju da "nepredviđeni, iznimni ili neizazvani događaji" naštete njegovu funkcioniranju.

Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...

Ostavi komentar