Njemački Wabio ulaže 400 milijuna eura u bioplinske elektrane u Srbiji

U Srbiji je proizvodnja bioplina iz otpada, odnosno sirovina dobivenih iz biljnih i životinjskih ostataka još uvijek u razvoju, a nova tehnologija koju na tržište donosi njemački Wabio Investment Holding SR doprinijet će dobivanju zelene energije. U Srbiji se ubrzano radi na alternativama u diverzifikaciji energetskog sektora poslije početka rata u Ukrajini i problema u poslovanju državne energetske kompanije.

Kompanija Wabio na srpsko tržište ulazi s ambicioznim ciljem – da Srbiji pomogne do 2040. godine dostići cilj da 40 posto ukupne energije dobiva iz obnovljivih izvora. Prva lokacija na kojoj će graditi svoju elektranu na bioplin bit će u Vojvodini, u Novoj Crnji, što ne iznenađuje s obzirom na bogatstvo tog kraja biološkim otpadom. Investicija je vrijedna 20 milijuna eura i prva je iz portfelja kompanije od 400 milijuna eura namijenjenih za ulaganje u Srbiji.

Generalni direktor kompanije Wabio u Srbiji Dušan Bošković kazao je za Bloomberg Adriju da potencijala za rast u Srbiji ima, ali da je potrebno razvijati i tržište i cio sektor, što Srbiji tek predstoji. "U tijeku su pregovori s mnogim zainteresiranima za ovaj vid energije, a o suradnji razgovaramo i s Elektroprivredom Srbije", kazao je Bošković, ne otkrivajući detalje razgovora.

Wabio kao sirovine koristi isključivo otpadne materijale, poput stajnjaka s goveđih farmi, pileće prostirke i žetvenih ostataka (kukuruzovine, slame). Tehnologija prerade kojom Wabio raspolaže omogućuje da se od tih sirovina dobije tri milijarde kubičnih metara zelenog metana, što je dovoljno za plinsku neovisnost zemlje, navodi Bošković. To će biti prvo takvo postrojenje u široj regiji, a plan je izgradnja ukupno 20-ak takvih postrojenja u Srbiji.

Godišnje se u postrojenju koje je u Vrbasu prema tehnologiji Wabija izgradila kompanija Sunoko, koje je s radom počelo prošle godine, koristi 42.400 tona pulpe šećerne repe i drugog organskog otpada iz šećerne industrije.

"Postrojenje je snage 2,4 megavata, a koristeći našu najefikasniju tehnologiju u industriji bioplina, Wabio značajno doprinosi cilju Srbije da poveća obnovljivu energiju na 40 posto do 2040. godine", kazao je Bošković.

Kako objašnjava, postrojenje koristi kombinaciju aerobne i anaerobne razgradnje i sa specijalnim kulturama Wabiovih bakterija može veoma efikasno razgraditi organski otpad. Bioplin koji postrojenje proizvodi zatim se koristi za proizvodnju električne energije za oko 5000 domaćinstava.

Svi otpadni proizvodi ovog postrojenja pretvaraju se u organska gnojiva i biofiltrate, tako da to postrojenje ne stvara otpad i pravi je primjer kružne ekonomije.

Potencijali i rješenja

Zasad se postrojenja kojima upravlja Wabio instaliraju pri većim sustavima koji proizvode otpad pogodan za daljnju pretvorbu u bioplin, ali potencijala ima i za daljnje širenje i rast. U državi postoji problem spaljivanja biljnih ostataka na njivama, čime se gubi dragocjeni resurs, a poljoprivrednicima je potrebna dodatna potrošnja goriva kako bi ostatke svoje proizvodnje prevezli do postrojenja koja proizvode bioplin.

Bloomberg

Prvu mrežnu platformu za trgovinu biomasom u Srbiji, portal Zelena energija, pokrenula je Privredna komora Srbije (PKS) 2017. godine. Cilj joj je bio uspostaviti standarde na tom području, unaprijediti i povećati trgovinu i objediniti ponudu. Portal je dio projekta "Smanjenje barijera za ubrzani razvoj tržišta biomase u Republici Srbiji" koji se financira iz sredstava Globalnog fonda za životnu sredinu (GEF), a realiziraju ga PKS, UNDP, srbijansko Ministarstvo rudarstva i energetike i Ministarstvo poljoprivrede i zaštite životne sredine Srbije.

U okviru portala omogućena je prva mrežna trgovina različitim vrstama biomase u Srbiji.

Prilikom izgradnje postrojenja na biomasu potrebno je napraviti i skladišta te odjeljke za sušenje otpada jer se njima postiže i veća efikasnost pri spaljivanju. U Srbiji i dalje postoji problem logistike. "Nepovoljan utjecaj transporta na cijenu moguće je minimizirati na dva načina: formiranjem regionalnih logističko-trgovinskih centara i/ili dobrom organizacijom kontingenta koji bi povećali radijus isplative upotrebe biomase. S druge strane, dugoročno i precizno ugovaranje isporuke biomase korisnicima može riješiti problem prevelikih skladišta za biomasu. Iz tog razloga, organizirana burza biomase ima presudnu ulogu za masovnu primjenu ovog energenta", navodi se na portalu Zelena energija.

Prema podacima s tog portala, potencijali biomase procjenjuju se na 3448 megatona ekvivalenta nafte (Mtoe) godišnje, od čega je 48 posto poljoprivredna, a 44 posto drvna biomasa. Drvna biomasa najzastupljenija je u planinskim predjelima središnje Srbije i njen stupanj trenutnog korištenja vrlo je visok – viši od 70 posto. Procijenjen potencijal poljoprivredne biomase od ostataka poljoprivrednih kultura, ostataka u voćarstvu, vinogradarstvu i preradi voća je 1,67 Mtoe godišnje. Poljoprivredna biomasa najzastupljenija je na sjeveru Srbije. Međutim, i pored velike rasprostranjenosti, njen potencijal koristi se u zanemarivom postotku – manje od dva posto.

Biomasa najveći resurs

Prema podacima EPS-a, biomasa čini 61 posto sadašnjeg potencijala obnovljivih energenata u Srbiji.

U 2011. godini, Srbija je imala samo jedno bioplinsko postrojenje, prema podacima PKS-a, a do sredine 2018. godine broj izgrađenih bioplinskih elektrana porastao je na 13, ukupne instalirane snage 14.219 megavata, i čak devet elektrana koje imaju status privremenog povlaštenog proizvođača, ukupne instalirane snage 9376 megavata.

Nevladino i neprofitno udruženje Biogas, član Europskog bioplinskog udruženja (European Biogas Association – EBA), navodi podatak da u Srbiji rade 22 bioplinska postrojenja, od kojih većina za proizvodnju energije koristi otpad organskog podrijetla.

Štete namjernih paljenja usjeva višestruke su jer, osim što poljoprivrednici na tom resursu ne zarađuju, smanjuje se i plodnost zemljišta. Također se smanjuje sadržaj humusa u zemljištu i uništava cjelokupan dušik koji je potrebno naknadno nadomjestiti gnojenjem. Zagrijavanjem zemljišta pri paljenju slame izgori, ovisno o sadržaju humusa u zemljištu, i do tri tone humusa po hektaru, a za stvaranje jednog centimetra humusa potrebno je 100 godina, dok se paljenjem nepovratno izgubi, odnosno u atmosferu vraća oko šest kilograma dušika po toni slame, navodi se na stranici srbijanskog Ministarstva za ekologiju. Paljenje usjeva i strnjike kažnjivo je zakonom, ali je usprkos tome učestala pojava na njivama u Srbiji.

Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...

Ostavi komentar