.webp){kind=icon}
Teret koji je mjesecima zapeo u nizozemskoj luci Rotterdam bio je tako dragocjen da su intervenirali Ujedinjeni narodi (UN) kako bi posredovali u njegovoj otpremi. Svjetski program za hranu unajmio je brod kako bi ga transportirao do Mozambika odakle je kamionima prebačen do konačnog odredišta u Malaviju.
Nije riječ ni o pšenici ni o kukuruzu, već 20 tisuća tona ruskoga umjetnog gnojiva koje tamošnje stanovništvo jedva može dočekati.
Oko 20 posto stanovništva Malavija suočava se s akutnom neizvjesnošću oko dovoljne količine hrane, što potrebu za umjetnim gnojivima čini vitalnom. To je tek jedna od 48 zemalja u Africi, Aziji i Latinskoj Americi, barem prema analizi Međunarodnog monetarnog fonda, koje su se našle najviše izložene mogućim šokovima zbog troškova hrane i gnojiva nakon ruske invazije na Ukrajinu.
UN sada procjenjuje da su poremećaji na svjetskom tržištu gnojiva ove godine ključni rizik za dostupnost hrane.
Osim humanitarnog aspekta zabrinjava što veliki dio svijeta ovisi tek o nekolicini zemalja za većinu gnojiva koje nabavlja, a to su Rusija, Bjelorusija i Kina.
Kao što je problem s poluvodičima bio razlog za geopolitička trvenja i zabrinutost, tako i pitanje umjetnih gnojiva upozorava SAD i njegove saveznike na taj aspekt strateške ovisnosti poljoprivrede i sigurnosti proizvodnje hrane.
Sve to, naravno, gura i umjetna gnojiva u središte političkih rasprava i promišljanja.
"Uloga umjetnih gnojiva važna je kao i uloga sjemena za sigurnost proizvodnje hrane. Ako ti je želudac pun, možeš braniti svoj dom, svoje granice, svoje gospodarstvo", kaže Udai Shanker Awasthi koji je glavni izvršni direktor najvećeg indijskog proizvođača umjetnog gnojiva.
Rusija i Bjelorusija izvoze gotovo četvrtinu svih umjetnih gnojiva globalno. Premda tri glavne vrste ruskih gnojiva, potaša, fosfatno i dušično gnojivo, nisu pod udarom sankcija, izvoz je poremećen zbog problema oko transporta, financiranja i osiguranja.
Ruski milijarder Andrej Meljničenko, utemeljitelj tvrtke EuroChem Group koja se bavi proizvodnjom umjetnog gnojiva, kaže da su sankcije Europske unije u posljednjih godinu dana zaustavile transport oko 13 milijuna tona.
Primjer iz nizozemske luke Rotterdam pokazuje da transport doista zapinje, a taj je teret bio prvi od nekoliko isporuka donacija ruske tvrtke Uralchem-Urakali. Ta tvrtka planira svečanost predaje donacija s vladom Malavija i uz nazočnost ruskog veleposlanika 6. ožujka.
Tržišni poremećaji povećali su cijene umjetnih gnojiva protekloga ljeta, pa su oni koji su si to mogli priuštiti stvorili zalihe. Cijene su u međuvremenu pale, ali ostaju iznad pretpandemijskih razina.
Situacija se komplicira zbog sankcija prema Bjelorusiji koja je veliki proizvođač potaše, a i odluke Kine, koja je veliki proizvođač dušičnog i fosfatnog gnojiva, da nametne ograničenje na izvozne količine kako bi zaštitila domaću potražnju.
Ishod je već poznata podjela. Premda su cijene pale za više od 50 posto od prošlogodišnjeg vrhunca, proizvođači hrane u Jugoistočnoj Aziji i Africi su snažnije izloženi troškovima no njihove kolege u Sjevernoj Americi, Kini ili Indiji.
Afrička razvojna banka procjenjuje da će pad proizvodnje iznositi 20 posto.
Indijski premijer Narendra Modi upozorio je da je temu opskrbe umjetnim gnojivima potrebno depolitizirati kako se ne bi stvarale humanitarne krize.
Geopolitička promišljanja i reakcije osjetile su se, logično, i u Kanadi, najvećem svjetskom proizvođaču potaše (druga je Rusija, a treća Bjelorusija). Brazilski ministar poljoprivrede pojurio je na razgovore u Kanadu nakon izbijanja rata u Ukrajini, a vlada premijera Justina Trudeaua ističe da nastoji povećati izvoz potaše u Europu.
Zalihe potaše koju proizvodi kanadska tvrtka Nutrien
Najveći svjetski proizvođač umjetnog gnojiva kanadski Nutrien povećava proizvodnju u rudnicima potaše ili kalijeva karbonata. Druga kanadska tvrtka BHP Group razmatra opcije za udvostručenje proizvodnje.
Nutrien vadi potašu iz stijena starih 400 milijuna godina na dubini od oko tisuću metara. Cilj je povećati proizvodnju za 40 posto do 2026. godine u odnosu na razinu iz 2020.
"Mislimo da će svijet to trebati", izjavio je glavni izvršni direktor Nutriena Ken Seitz.
Prema podacima Organizacije UN-a za hranu i poljoprivredu, uvoznici u Latinskoj Americi, Istočnoj Europi i Središnjoj Aziji ovise više od 30 posto o uvozu iz Rusije.
Utrka za umjetnim gnojivom je potaknula napore za osiguravanjem samodostatnosti. Američki predsjednik Joe Biden objavio je da će vlada s bespovratnih 500 milijuna dolara financirati povećanje domaće proizvodnje.
SAD proizvodi umjetno gnojivo, ali je i veliki uvoznik. Zasad ga ima dovoljno, no neke zemlje u Latinskoj Americi nisu te sreće, a ovise čak 83 posto uglavnom u uvozu iz Rusije, Kine ili Bjelorusije.
To je, primjerice, veliki teret za Peru koji ubrzano razvija poljoprivrednu proizvodnju i proteklih je godina zabilježio vrijedne rezultate u proizvodnji voća i povrća. Tako je postao najveći svjetski izvoznik borovnica i jedan od glavnih proizvođača avokada, šparoga, artičoka i manga. Ove godine bi ta proizvodnja mogla dosegnuti 10 milijardi dolara.
Budući rast i napori da se vlasnici manjih farmi integriraju u moderniziranu proizvodnju sada su upitni zbog problema s nabavom umjetnog gnojiva. U nedostatku alternativa vlada je započela s programom potpore povećanom korištenju organskih gnojiva od ptičjeg izmeta zvanog guano. No to ni približno nije dovoljno za sve potrebe.
Kina je vodeći proizvođač fosfatnog i dušičnog gnojiva
Ako je Peru gubitnik u krizi oko gnojiva, Maroko je jedan od dobitnika i to koristi u političke svrhe.
Zahvaljujući geološkoj sreći, u Maroku se nalazi 70 posto svjetskih rezervi fosfata. To tu zemlju i njezinu državnu tvrtku OCP Group pretvara u ključnog svjetskog igrača za sigurnost proizvodnje hrane.
Maroko ne skriva namjeru da ga ta sretna geološka okolnost prometne u regionalnog lidera, naročito za subsaharsku Afriku.
OCP se ove godine obvezao opskrbu Afrike umjetnim gnojivom udvostručiti na četiri milijuna tona.
Maroko je u sukobu sa susjednim Alžirom oko statusa Zapadne Sahare, i gnojivo u tome nema malu ulogu.
Novi kenijski predsjednik William Ruto dobio je proteklog rujna čestitke iz Rabata nakon čega je tweetom najavio povlačenje priznanja neovisnosti Saharske Arapske Demokratske Republike, kako je službeno nazivaju borci za neovisnost u Zapadnoj Sahari.
Maroko je odmah najavio jačanje suradnje s Kenijom, i u isporuci umjetnog gnojiva, iako je Ruto naknadno izbrisao tweet.
Peru je krenuo suprotnim putem i najavio obnovu diplomatskih odnosa s narodom Zapadne Sahare, a Maroko je objavio da otkazuje slanje 150 tisuća tona umjetnog gnojiva za Peru.
Uvoz umjetnog gnojiva u razdoblju od siječnja do lipnja 2022. kao postotak uobičajene razine uvoza.
UN ističe da je problem s transportom ruskog umjetnog gnojiva što osiguravateljske tvrtke nisu voljne pokriti ruske pošiljke, a ključne ruske poljoprivredne banke ne mogu obaviti financijske transakcije jer su isključene iz sustava SWIFT.
Zbog toga ruski predsjednik Vladimir Putin krivi sankcije za poremećaja isporuke ruskog gnojiva, a Europska unija i SAD su objavili zajedničko priopćenje u kojem navode da banke, osiguravateljske te transportne tvrtke mogu nastaviti prevoziti rusku hranu i umjetno gnojivo na svjetske destinacije.
No, za farmere u, primjerice, Malaviju, to je mala utjeha.
Moses Mikayeli, proizvođač iz sela Chikusa nedaleko glavnog grada Lilongwea, kaže da ne vidi nadu za dobivanje subvencioniranog gnojiva koje je obećala vlada, a ono što je dostupno košta 14 puta više no prošle godine.
