Svrha IPO-a se promijenila, pa današnji investitori neće moći do enormnih zarada poput negdašnjih

Javnoj ponudi dionica, bilo inicijalnoj kad se izdaju nove ili sekundarnoj kad se tržištu nude već postojeće, nekad davno glavna svrha bila je prikupljanje svježeg kapitala od zainteresiranih investitora. S godinama, a posebno u posljednje vrijeme, ta se svrha promijenila, što znači da je porasla vjerojatnost kako oni koji sudjeluju u kupnji novopridošlih dionica na tržište neće zaraditi kao što su to investitori mogli nekad.

SpaceX, kompanija pod kontrolom milijardera Elona Muska koja se bavi transportom u svemir, satelitskim internetom i umjetnom inteligencijom, ovih se dana sprema na IPO. Uz nju, među razvikanim kompanijama, na burzama bi se ove godine mogle naći i dionice OpenAI-a i Anthropica, dviju popularnih tvrtki koje se bave umjetnom inteligencijom.

Koliko god interesa pobudile ove kompanije i njihove javne ponude kod potencijalnih i budućih investitora, dosta toga ukazuje na to kako ti ulagači neće moći profitirati kao što su to nekad mogli investitori u, recimo, Apple ili Amazon.com. Američke kompanije danas na tržište izlaze puno kasnije nego što su to činile nekad. A to znači da je u trenutku izlaska na burzu streloviti rast već iza njih.

Apple je svoje dionice izlistao na burzi kad je tvrtka bila stara tek četiri godine i imala je prihode od 117 milijuna dolara. Amazon.com Jeffa Bezosa je IPO imao već tri godine nakon osnivanja, isto kao i eBay. Prihodi Amazona u trenutku izlistavanja bili su 16 milijuna dolara, a eBaya 47 milijuna. Čak je i Google na tržište izašao relativno rano, šest godina nakon osnivanja, mada su toj internetskoj tražilici prihodi već tada bili dvije milijarde dolara.

S druge strane, SpaceX je osnovan još 2002. godine što znači da kompanija u ovom trenutku ima već 24 godina poslovanja iza sebe. OpenAI je osnovan 2015. i ako se ostvare najave za ovogodišnji IPO i ta će kompanija na burzu izaći nakon dvoznamenkastog broja godina poslovanja.

Amazon.com je IPO imao već tri godine nakon osnivanja | Michael Nagle/Bloomberg

 

Jedan od glavnih razloga za ovakvu promjenu je drukčija svrha inicijalne javne ponude. Osnivači su nekad javnu ponudu dionica organizirali kako bi prikupili svježi kapital s kojim se tvrtka mogla dalje širiti i rasti. Oni koji su dionice kupili prilikom takvog izlaska na burzu mogli su, držeći ih dovoljno dugo, uživati darove snažnog rasta koji bi uslijedio.

Nvidia je, primjerice, osnovana 1993. i nepunih šest godina nakon toga imala je IPO. Prvu milijardu dolara prihoda ostvarila je 2001., ali je do strelovitog rasta došlo tek u posljednje tri do četiri godine. Lani potkraj listopada postala je prva izlistana kompanija s vrijednošću preko pet bilijuna dolara.

Streloviti rast

Nasuprot tome, streloviti rast u kompanijama koje ovih dana izlaze na burzu već je najčešće prošao i svrha izlaska na burzu je puno više unovčavanje ranijih privatnih investicija. Mlade kompanije danas bez problema pronalaze novac među brojnim fondovima privatnog ili poduzetničkog kapitala. Tijekom faze naglog rasta privatni ulagači kroz brojne krugove stječu vlasničke udjele nadajući se kako će ih jednog dana bez problema prodati na burzi uz visoki profit.

Rezultati jednog istraživanja kojeg su proveli Brad Badertscher s američkog sveučilišta Notre Dame i njegovi kolege, a koji su objavljeni početkom ove godine, dodatno potvrđuju promjenu svrhe IPO-a.

Primarni predmet istraživanja bio je računovodstveni tretman dioničkih opcija koje kompanije dodjeljuju izvršnim direktorima u razdoblju prije izlaska na burzu. Opcije se dodjeljuju menadžerima kao nagrada i poticaj za rad, a omogućuju im kupnju dionica po točno određenoj cijeni koja u pravilu dolazi uz vrlo visoki diskont.

Primjerice, u trećoj godini poslovanja kompanija može nagraditi direktora opcijama za kupnju dionica po cijeni od pet dolara što im je tada realna vrijednost. Deset godina nakon toga u IPO-u kompanija vanjskim investitorima prodaje dionice po 100 dolara, što znači da je vrijednost direktorovih dionica automatski porasla 19 puta ako on opcije realizira u tom trenutku. S opcijama za 1.000 dionica zaradio je 95 tisuća dolara; s opcijama za 10.000 dionica čak 950 tisuća.

Insajderski dioničari

Badertscher je s kolegama u svojem istraživanju obradio podatke o nešto manje od tisuću američkih kompanija koje su provele inicijalne javne ponude između 2007. i 2022. godine. Rezultati su pokazali kako je menadžerima kompanija koji imaju opcije čija će vrijednost naglo visoko skočiti u trenutku izlaska na burzu bilo u interesu da čekaju s odlukom o inicijalnoj javnoj ponudi.

U komentaru rezultata Badertscher poručuje kako je to vrlo važna informacija za buduće investitore jer znači da je znatna vrijednost već prebačena na insajderske dioničare prije nego što dionice postanu dostupne širokoj javnosti. Uz to, istraživanje je pokazalo i kako kompanije koje isplaćuju direktore opcijama s vrlo visokim diskontom prije izlistavanja, nakon izlistavanja na burzi u prosjeku investiraju manje, odnosno manji je poticaj za rizičnije poteze koji bi mogli donijeti i visoki rast.

Muskov SpaceX priprema se na rekordni IPO | Jamie Kelter Davis/Bloomberg

 

Slikovitije, ako se vrijednost SpaceXa u IPO-u već sad procjenjuje na 1,75 do dva bilijuna dolara, postavlja se pitanje do koje vrijednosti bi ta tvrtka trebala doći kako bi investitor u IPO ostvario zaradu kakvu su kroz godine mogli ostvariti oni koji su investirali u Apple, Amazon ili Google.

Rast vrijednosti dionice od 500 posto, što u duljem roku nije isključeno i o čemu mnogi sanjaju (dionica Končara je samo u posljednje tri godine skočila 490 posto), značio bi da SpaceX mora dosegnuti valuaciju od deset bilijuna dolara. Prilično ambiciozno čak i za Elona Muska.

Prikupljanje kapitala

Jasno, to ne isključuje mogućnost odlične zarade na IPO-u kompanije. Ako dionica prvog dana trgovanja skoči 20 posto, to je fantastičan prinos za ulagače kako god se gledalo. No to i dalje ne poriče činjenicu kako zbog promjene svrhe inicijalnih javnih ponuda danas investitori na dugi rok ne mogu baš računati sa zaradama kao nekad.

U ovome je važno još primijetiti kako to vrijedi za najrazvijenija i najlikvidnija tržišta poput američkog. U Hrvatskoj kompanije u prodaju novih dionica i izlistavanje još uvijek idu prvenstveno s namjerom prikupljanja kapitala. Vrlo to dobro pokazuju lanjski primjeri IPO-a u kojima su dotadašnji većinski vlasnici i dalje zadržali poprilične vlasničke udjele.

 

U Hrvatskoj jednostavno zasad još ne postoji dovoljno kompanija koje su se financirale privatnim investicijama i koje bi nakon toga odlučile izaći na tržište, pa da bi fenomen unovčavanja za inicijalne investitore bio primjetan. No za one koji se nadaju sudjelovanju na nekom od američkih IPO-a visokotehnoloških kompanija s nadom u dugogodišnje stabilne prinose nije zgorega imati na umu kako su se prilike promijenile.