Silicijska dolina učinila je umjetnu inteligenciju unosnom, no Tokio bi je mogao učiniti korisnom

Tokio se nekoć činio svjetlosnim godinama ispred ostatka svijeta. U 2000-ima svi su se divili mojem japanskom preklopnom mobitelu koji je u puno aspekata bio značajno bolji od bilo čega dostupnog na američkom tržištu.

Međutim, kad je nastupilo doba pametnih telefona i interneta, Silicijska dolina preuzela je vodstvo. Tokio je izgubio prednost dok je Japan prolazio kroz "izgubljena desetljeća" i zaostajao u prijelazu s hardvera na softver. Danas Tokio pokušava postići nešto ambicioznije od pukog sustizanja konkurencije – želi postati grad s najboljim okruženjem za startupe na svijetu.

Tu inicijativu predvodi guvernerka Yuriko Koike, koja upravlja najvećim svjetskim metropolitanskim područjem od 2016. godine. Bivša ministrica obrane i jedna od najdugovječnijih figura na japanskoj političkoj sceni sada budućnost grada polaže u ruke poduzetnika.

Tvrtke koje su do nedavno podržavale Japan su velika i etablirana poduzeća, izjavila je u intervjuu. Koike tvrdi da su mlađi Japanci pripadnici digitalne generacije s globalnom perspektivom. Ona se želi uhvatiti u koštac s uskim grlima u razvoju startupa zajedno s poduzetnicima, umjesto da ih prepusti samima sebi. Tokio trenutno zauzima 11. mjesto u svijetu prema najnovijem izvješću o najpovoljnijim okruženjima za startupe organizacije Startup Genome, u odnosu na 15. mjesto iz 2023. godine. Osim toga, u Tokiju je osnovano osam "jednoroga", tj. startupa čija procijenjena vrijednost iznosi više od jedne milijarde dolara.

Inherentne prednosti Tokija zvuče banalno dok ga ne usporedite s drugim gradovima. Nakon deset godina u New Yorku, povratkom u Tokio ponovno sam otkrila sve luksuze koje sam već odavno otpisala u velikim gradovima: vlakove koji dolaze na vrijeme, sigurne ulice i infrastrukturu koja funkcionira. Koike smatra da je ta pouzdanost ključan dio ekonomske privlačnosti grada.

Tokio privlači više vrhunskih tehnoloških talenata nego što stranci pretpostavljaju. Llion Jones, bivši istraživač u Googleu i koautor revolucionarnog znanstvenog rada na kojem se generativna umjetna inteligencija temelji, preselio se u grad  2020. godine nakon što se zaljubio u njega, tvrde u tvrtki rizičnog kapitala koja podupire njegov uspješni startup Sakana AI.

Nema sumnje da je Silicijska dolina i dalje najveći inkubator startupa na svijetu. Međutim, kontrast između njezinog nevjerojatnog bogatstva i vidljive urbane disfunkcionalnosti postaje sve teže ignorirati. Tokio nudi drugačiji model. To je mjesto na kojem tehnologija svima može poboljšati život, a ne samo osnivačima startupa.

AI revolucija koja se trenutačno odvija mogla bi ići u korist grada. Ako je prethodna tehnološka era prvenstveno nagrađivala internetske platforme za potrošače, sljedeća bi mogla pridati veću vrijednost onome u čemu je Japan već uspješan: robotici, industrijskoj preciznosti i novonastalom području "fizičke umjetne inteligencije". U Japanu se nalaze neke od vodećih tvrtki za robotiku na svijetu. Amazon.com Inc., Microsoft Corp. i Google troše desetke milijardi dolara na infrastrukturu podatkovnih centara u zemlji. Slab jen čini nabavu i lokalno zapošljavanje relativno jeftinima. Zemlja također ponovno učvršćuje svoju poziciju u proizvodnji naprednih čipova, od širenja tvrtke Taiwan Semiconductor Manufacturing Co. na japanski Kyushu do vladinog projekta proizvodnje dvonanometarskih poluvodiča na Hokkaidu.

Japan je pun proturječja po pitanju umjetne inteligencije. Japanci se izgleda najmanje boje te tehnologije, vjerojatno zato što zbog pada broja stanovnika i nedostatka radne snage automatizaciju ne doživljavaju kao prijetnju, već kao nužnost. Ipak, njezino je usvajanje sporo.

AI djeluje kao posebno prikladno rješenje za dugogodišnje probleme s produktivnošću u Japanu, kao i za globalno širenje lokalnih startupa. Japan zauzima tek 96. mjesto od 123 zemlje na indeksu poznavanja engleskog jezika organizacije EF Education First iz 2025. godine. To stvara prepreke stranim osnivačima, ali i lokalnim poduzetnicima koji se pokušavaju probiti na inozemna tržišta. AI je neobično učinkovit u uklanjanju te barijere. Također, može pomoći u programiranju u zemlji koja je tradicionalno jača u hardveru nego u softveru.

Brojne vlasti deklarativno podržavaju poduzetništvo, no Tokio je postavio i konkretne ciljeve: želi deseterostruko povećati broj startupa, javno-privatnih partnerstava i jednoroga. Ovaj tjedan se uz financijsku podršku grada održava četvrta godišnja konferencija Sushi Tech, koja je postala jedno od najvećih startup događanja u Aziji. Na njoj izlaže više od 700 tvrtki, a u ulozi glavnih govornika dolaze vodeći ljudi tehnoloških divova poput Nvidije.

Skeptici se s pravom pitaju je li ambiciozno postavljanje ciljeva dovoljno apan je i dalje zloglasan po birokraciji i administrativnim zaprekama. Velik dio toga je u nadležnosti nacionalne vlade, no Koike želi da Tokio postane uzor drugima po svojoj brzini. "Inovacije se kreću iznimno brzo", objašnjava ona, a gradski čelnici obično mogu držati korak bolje od svojih kolega na državnoj razini vlasti.

Kapital je još jedna slaba točka. Japan i dalje zaostaje za konkurentima u financiranju AI tvrtki, no geopolitičke okolnosti idu u korist zemlje: kao bliski saveznik SAD-a, Japan je sve privlačnije utočište za investitore kojima su mogućnosti u Kini sve ograničenije ili previše riskantne.

Dobro je što se lokalna vlast u Tokiju fokusira na izgradnju čitavog ekosustava, a ne samo na stvaranje nekolicine uspješnih startupa. No, teži zadatak bit će pomoći osnivačima da prošire svoje poslovanje. To zahtijeva stvaranje iskusnog upravljačkog kadra, primjerice olakšavanjem prelaska stručnjaka iz velikih korporacija u startupe bez straha da će tim potezom nepovratno ugroziti svoje karijere. Otvaranje razvojnih puteva za obje skupine, i mlade i iskusne, omogućilo bi gradu da izgradi širu i snažniju poduzetničku mrežu.

Neki za kočenje poduzetnika krive kulturni otpor prema riziku. No, strani investitori trebali bi shvatiti da Japan nije monolit; Masayoshi Son iz Softbanka, primjerice, ima gotovo nezdravu sklonost poduzimanju rizičnih poteza.

Koike kaže već intenzivno koristi umjetnu inteligenciju te ističe da je ona izrazito korisna za administrativne zadatke. Grad je koristi za unapređivanje kanalizacijskih sustava, zastarjele infrastrukture i otpornosti na katastrofe. To je znatno opipljivije poimanje umjetne inteligencije – ona više nije spektakl, već alat koji zapravo može pomoći ljudima u svakodnevnom životu.

Upravo u tome leži najveća prilika za Tokio. Uspije li grad uz pomoć umjetne inteligencije ostvariti svoje ambicije za startupe, postavit će standard za stvaranje ekosustava usmjerenih na rješavanje konkretnih problema. Silicijska dolina učinila je umjetnu inteligenciju unosnom, no Tokio bi ju mogao učiniti korisnom.