.webp){kind=icon}
Simon Ford je pisac, konzultant za koktele i osnivač istoimenog brenda džina. Džin se proizvodi s devet botaničkih sastojaka iz različitih dijelova svijeta, što je odraz Fordova afiniteta putovanjima, uz slogan "džin koji je obišao svijet".
Ford's Gin upravo je proslavio svoj deseti rođendan i dostupan je u 28 zemalja. Umjesto korištenje samo jedne aviokompanije, vjerni je putnik SkyTeama. "Kada govorim o salonima, to bi bio Virgin, kad bih govorio o hrani, to bi bio Air France, a što se tiče korisničke usluge, to je Delta", kaže Ford, napominjući da s potonjim teži prelasku milijun milja putovanja, dok je ove godine već preletio 200 tisuća milja. Taj 50-godišnji Britanac sa suprugom i devetogodišnjom kćeri živi u Nashvilleu. Evo nekoliko njegovih savjeta za putovanja.
Obično nosim dva novčanika | Audrey Melton/Bloomberg
Jednostavan način zaštite od džeparoša
Često imam naviku staviti svoj telefon i novčanik jedan na drugi, a zatim ih postaviti na stol, pa netko može pristupiti i uzeti ih. Zato obično nosim dva novčanika i osobnu iskaznicu i kreditne kartice raspoređujem među njima u slučaju da jedan nestane. Također, imam englesku i američku vozačku dozvolu, pa ih također raspoređujem. Jedna će uvijek biti kod mene, a druga na slučajnom mjestu u mojoj torbi kao rezerva. To mi je dobro došlo kad sam prošle godine ostavio novčanik i telefon na stražnjem sjedalu taksija u Berlinu. Mogao sam kupiti novi telefon i organizirati nastavak putovanja. S kreditnom karticom, možete kupiti let, napustiti zemlju i vratiti se kući.
Kad putujem na četiri ili pet različitih odredišta, uzmem list papira i mapiram ih mjesec po mjesec | Paul J. Cochrane/Footways
Ne digitalnim kalendarima
Analogni pristup može promijeniti način na koji vidite svoj digitalni kalendar. Tretirajte putovanja kao šahovsku ploču, gdje je svaki element komad koji možete premjestiti i pomicati. Kad putujem na četiri ili pet različitih odredišta, uzmem list papira i mapiram ih mjesec po mjesec. Upisujem stvari gdje apsolutno moram biti, a zatim počinjem razmatrati karte da vidim što je još blizu. Trenutačno pred sobom imam rujan do prosinca. Sve se svodi na sposobnost da to vizualiziram na jednom mjestu i mogu vidjeti gdje premjestiti stvari iz logičnog i logističkog razloga.
Obično putujem s bocom lokalnog vina | Carla Gottgens/Bloomberg
Dobro je nositi suvenir
Dobar prijatelj dao mi je vino koje je dobio od barmena u Piccu, u São Paulu – prilično rijetko pjenušavo brazilsko vino Cave Geisse Terroir Nature. Uskoro sam se našao pored ljubitelja prirodnog vina u Parizu u Mary Celesteu i rekao: "Oh, trebali bismo otvoriti ovo." To je započelo tradiciju gdje obično putujem s bocom lokalnog vina ili alkohola koji dolazi s posljednjeg mjesta koje sam posjetio, kao poklon za nekoga na sljedećem odredištu. Možda sam ja putnik kojeg ćete sresti i koji će provjeriti torbu kako bi to napravio. To nazivam nošenjem gostoprimstva na putovanje. Barmeni i ljubitelji vina, kao opće pravilo, svoje torbe pune stvarima koje ne mogu dobiti kod kuće. Američki barmeni ne mogu dobiti Havana Club jer kubanske stvari tamo nisu dostupne. Trenutačno sam u Poljskoj u potrazi za nečim lokalnim da ponesem tamo gdje ću sljedeće putovati.
Obično kao suvenir za prijenosno gostoprimstvo kupujem nešto što se može konzumirati | Christian Rodriguez/Bloomberg
Pobrinite se da suvenir bude poseban
Obično kao suvenir za prijenosno gostoprimstvo kupujem nešto što se može konzumirati i što ima rok trajanja. Nedavno sam u Kopenhagenu kupio luksuzne začine. Kreirao ih je šef René Redzepi; radi sve te eksperimente u laboratoriju za hranu u Kopenhagenu za Noma projekte. Tu su dimljeni pečurkasti garum, dashi RDX i veganska XO soja. Kupio sam ih za prijatelja u Londonu, ali sam ih kupio i za prijatelja u Nashvilleu, znam da su oboje strastveni gurmani.
Vjerojatno sam uštedio bogatstvo na flaširanoj vodi | Roger Kisby/Bloomberg
Fordova osnovna oprema
Popeo sam se na Kilimandžaro i volim planinariti u Nacionalnom parku Dartmoor u Britaniji. Volim putovati sa svojom LARQ bocom za samočišćenje vode. Imam verziju PureVis od 25 unci i verziju Movement PureVis od 32 unce, koja je veća i lakša od izolirane verzije. To je prava stvar za današnje doba. Vjerojatno sam uštedio bogatstvo na flaširanoj vodi. Dodatak UV tehnologije koja ubija bakterije i filter za putovanje vodi osiguravaju bolji okus te mi pružaju sigurnost kad pijem vode s različitih izvora. Imaju filter za vodu i pročišćivač, a sve dolaze s UV-om, ali možete kupiti i zasebni filter. Kupio sam i malu gumenu traku koja ide oko vrha, što je još jedan dodatak, i prikačio je na torbu.
Trenutačno najbolji grad za koktele vjerojatno je Singapur | Lauryn Ishak/Bloomberg
Najbolji grad za koktele
Nemojte ga očekivati u Americi ili Europi. Rekao bih da je trenutačno najbolji grad za koktele vjerojatno Singapur. Nevjerojatna je količina barova koji tamo rade nešto novo i jedinstveno, što daleko nadmašuje moja očekivanja. Bar 28 HongKong Street prvi je započeo i inspirirao sve ostale barove koji su se tamo otvorili. Tu je i Atlas Bar s trokatnim mramornim tornjem za džin. (Nitko nema toranj za džin jer se obično rezervira za viski i slično.) U podrumu se nalazi prostorija za šampanjac s nekim od najstarijih na svijetu. U Tippling Clubu, sve boce vise sa stropa i samo ih povuku kako bi točili. I tu je bar bez otpada zvan Native koji je pronašao način za sastojke iz restorana preradi u pića te japanski koktel bar s ručno izrađenim čašama zvan D. Bespoke.
Odlučio sam se za metalni kofer kako bih kontrolirao svoje kupovine | Bing Guan/Bloomberg
Kofer idealan za prepakiravanje
Moj veliki kofer najnoviji je Tumi, ali isprobavam manje. Probao sam Away, ali su mi se na njima stalno trgali zatvarači. Imam jedan Swiss Army i bilo je teško popraviti ga kad se potrgao. No moj najnoviji je Rimowa, što mi je dosad omiljeni kofer. Ima tvrdu metalnu oblogu, što obično ne koristim jer želim mekan kofer kako bih sve mogao strpati i nagurati ako kupim puno stvari. No odlučio sam se za metalni kofer kako bih kontrolirao svoje kupovine na određenim putovanjima i disciplinirao se kad putujem. Ograničava moje ambicije u svemu. Ako se ne uklapa u kofer, onda nema gdje stati. Odabirem određena putovanja na kojima ću ga koristiti.
Kad planiram kamo ići, možda ću provjeriti što se događa, na primjer, festival, poput karnevala u Trinidadu | Maria Magdalena Arrellaga/Bloomberg
Pronalazak događaja
Kad planiram kamo ići, možda ću provjeriti što se događa. Na primjer, festival, poput karnevala u Trinidadu, ili koncert benda koji stvarno želim vidjeti. Postoje i određene publike za određene bendove u određenim dijelovima svijeta, gdje je energija i atmosfera potpuno drugačija nego u Engleskoj ili Sjedinjenim Američkim Državama. Zaista je lijepo doživjeti to u kontekstu druge zemlje. Na primjer, vidio sam Metallicu u Ciudad de Panami. Svi dolaze u Nashville i nastupi su na svakom koraku. No kad svjetska zvijezda dođe da napuni stadion negdje poput Ciudad de Paname ili Mexica, energija i uzbuđenje su na vrhuncu. Sjećam se da sam otkrio da je Keith Richards, dok sam čitao njegovu biografiju, naveo da sviranje u Argentini sada ima isti osjećaj kao kad su bili na vrhuncu 1970-ih, da tako funkcioniraju publika i energija. Kao osoba od 50 godina, to je kao da ponovno pronađete energiju odlaska na koncert kad ste imali 20 godina. Postoji neki čudan osjećaj opasnosti kad ulazite u drugu zemlju i gledate koncert. Ne znate baš što očekujete. I kad pokušavam okupiti sve svoje prijatelje kako bismo išli na odmor, predlažem koncert.
Mislim da u Ruandi nema nijednog mjesta gdje pogled nije spektakularan | Andrea Frazzetta/Bloomberg
Gdje u Africi planinariti
Obožavam planinarenje. Mislim da u Ruandi nema nijednog mjesta gdje pogled nije spektakularan. Zaista je mjesto gdje horizont predstavlja beskrajan pogled na brda i planine. U Ruandi su imenovane 374 planine, a poznata je kao Zemlja Tisuću Gora (Pays Des Mille Collines). Prvi sam put tamo otišao preko dobrotvorne organizacije Kids Play International, koju je osnovala moja prijateljica Tracy Evans. Ona je bila olimpijka u slobodnom skijanju. Dovodi olimpijce kako bi inspirirala djecu iz SAD-a, a olimpijci iz Ruande pridružuju im se. To je u Gatagari, što je veoma udaljeno. Tamo pomažu djeci, a žele se i malo izmoriti, pa je tako počelo – odlazak na planinarenja i uključivanje lokalaca da nas vode u avanture u područjima koja su veoma ruralna i očigledno prilično nepristupačna. Prolazili smo stazu Kamiranzovu koja je prolazila kroz močvare. Nije razvijena za turizam kao druga strana zemlje.
