.webp){kind=icon}
Kako se bliži ljetna turistička sezona, tako se postavlja višegodišnje pitanje kojem tehnologija daje novi zaokret: je li neka destinacija prvenstveno "namijenjena" onima koji na njoj žive ili cijelom svijetu?
U toj dilemi, posljednja salva dolazi iz Barcelone: riječ je o autobusnoj liniji 116 koja vodi do parka Güell, arhitekta Antonija Gaudíja, inače jedne od najboljih turističkih destinacija u gradu.
Naime, okolna gužva i mnoštvo autobusa naveli su gradsko vijeće da ukloni rutu s mapa Googlea i Applea, koja vodi do parka Güell. Drugim riječima, turistima je sada otežano doći do čuvenog parka, što pritom nimalo ne uznemirava lokalno stanovništvo, i to nije usamljen slučaj.
-
New York je postavio stroga ograničenja za Airbnb, u nastojanju da omogući više slobodnih stanova za stanovnike grada, a ne za turiste.
-
Amsterdam zabrinuto poručuje britanskim turistima željnim alkohola, droge i seksa da ne dolaze u taj grad.
-
Japan cijenu karata svojih brzih vlakova za turiste podiže za 70 posto.
-
Venecija ulaz u grad posjetiteljima koji dolaze na jedan dan naplaćuje pet eura po osobi.
Osim toga, starosjedioci kolumbijskog grada Medellína nedavno su demonstrativno obilazili barove s velikim brojem turista, dok su u Španjolskoj na udaru plaže i restorani.
Jeste li "na strani" turista ili starosjedilaca ovisit će, naravno, o samom mjestu, kao i o vašem položaju posjetitelja ili lokalca. Želim vjerovati kako bih uvijek bio na strani turista, čak i u svojoj rodnoj državi Virginiji, u Sjedinjenim Američkim Državama. Navest ću i neke od razloga zašto tako mislim.
Prvo, većinu tih odluka donose gradske, lokalne i nacionalne vlasti koje odgovaraju svojim biračima i domaćim interesnim grupama, a ne strancima. Ako ništa drugo, interesi stranaca su nedovoljno zastupljeni. To ne znači da se prava turista ne razmatraju, ali je takav prvi dojam.
Drugo, kao ekonomist, duboko vjerujem u mehanizam cijena. Cijene balansiraju ponudu i potražnju, bez mnogo eksplicitnog političkog miješanja u privatne odluke. Kada neko turističko iskustvo košta više, sami turisti mogu odlučiti je li vrijedno toga.
Recimo, odluka Japana da podigne cijene voznih karata za turiste je dobar pristup. U međuvremenu, japanska vlada, koja se suočava s visokim mirovinskim troškovima, ima više novca na raspolaganju. Dakle, nema potrebe da se zamjerate turistima ili ih ograničavate i zaista sam se uvjerio u to da su Japanci izuzetno ljubazni i voljni pomoći strancima. Više cijene voznih karata će im olakšati ostati na tom putu.
Ako i postoji neki problem u vezi s naplatom od pet eura za ulazak u Veneciju, onda je to ovaj: ta brojka nije ni približno dovoljno visoka s obzirom na gužvu. Što kažete na 50 eura? Ali uz osmijeh!
Isto važi za autobus u Barceloni: zašto jednostavno ne podići cijenu? Samo za turiste. Dovoljno je lako, djelomično, provesti taj plan provjerama na licu mjesta u samom autobusu. Alternativa ili moguća dopuna tom planu je da do parka vozi veći broj autobusa, kako bi se smanjile gužve.
Naravno, mnogi turisti će izabrati prošetati do parka Güell, kao što sam i ja učinio tijekom svojeg posljednjeg posjeta. Ako je cijela četvrt i dalje pretrpana, podignite cijenu ulaznice (trenutačno je 10 eura), ali vas molim: neka turisti imaju valjane GPS sustave.
Amsterdam ima veći izazov. Barcelona i Venecija imaju neke jedinstvene atrakcije i lokacije koje se mogu dobro naplatiti, ako izuzmemo grupe ljudi koje ne plaćaju. Nasuprot tome, za mnoge turiste u Amsterdamu "atrakcije" se odnose na piće, marihuanu i seks, koji imaju konkurentne cijene. Ja glasam za skuplje karte za Rijksmuseum, ali to, možda, neće mnogo utjecati na problem grada, odnosno party turizam.
U tom slučaju, nizozemska bi vlada mogla razmotriti veće poreze za cijele te sektore, možda, uz popuste za građane Nizozemske. U Medellínu u Kolumbiji, gradonačelnik je zabranio prostituciju na šest mjeseci, što je dijelom odgovor na potražnju turista, a uključuje i djecu kao žrtve seksualne trgovine.
U New Yorku, očigledan način da se riješi nedostatak pristupačnog stanovanja je da se dozvoli izgradnja dodatnih hotela i stanova. Osobno, primjerice, idem u Cape Town za nekoliko mjeseci. Zbog veće stope kriminala i neredovnog opskrbljivanja električnom energijom, mnogi turisti su se klonili Južne Afrike. Sudbina zemalja je takva da imaju ili previše ili premalo turista. Sve u svemu, bolje je imati prvi problem.
