.webp){kind=icon}
Prava istina o samostvorenim milijarderima znatno je drugačija od one kako bi oni željeli biti predstavljeni, jer su mnogi od njih zapravo započeli svoje karijere s veoma privilegiranih pozicija koje su im od samog početka pružile prednost i omogućile lakši put k vrhu piramide.
Priče o uspjehu postignutom od nule predstavljaju veliku inspiraciju za mnoge jer motiviraju i pružaju nadu da, ako radimo naporno, predano i uz puno odricanja, možemo i sami postići uspjeh i novac o kojima većina ljudi može samo sanjati.
Međutim, mnogi od ovih hvalospjeva o ljudskoj odlučnosti i spremnosti na ogroman rizik koji su urodili plodom zapravo predstavljaju poprilično romantičnu verziju istine.
I tu se postavlja nekoliko ključnih pitanja – kako su zaista stigli do svog bogatstva i što dobivaju time što spretno izbjegavaju odgovoriti na to pitanje, ili ga jednostavno serviraju onako kako njima odgovara?
Koliko su samostvoreni milijarderi zapravo sami stigli do svog bogatstva?
Korisnik društvene mreže X i politički analitičar i novinar stranice Daily Beast Aidan Smith skrenuo je pažnju velikih medija kao što su Washington Post i CNBC nakon objava na X-u u kojima se posvetio ovoj "iskrivljenoj" slici o najuspješnijim ljudima današnjice u seriji objava u kojima je otkrio kako su zapravo Jeff Bezos i drugi podjednako uspješni poslovni ljudi stigli do točke na kojoj se danas nalaze.
Smith je za Bezosa na svom profilu napisao sljedeće: "Slatka propaganda. U stvarnosti, roditelji Jeffa Bezosa dali su mu 245.573 dolara kako bi spriječili propast Amazona 1995. godine. Ali to nećete čuti u medijima koji za siromaštvo krive osobni neuspjeh, a bogatstvo pripisuju osobnim vrlinama."
Bloomberg
Sudeći po informacijama koje je objavio CNBC, Bezos je 1994. godine održao 60 sastanaka s članovima obitelji i potencijalnim investitorima s ciljem da svi investiraju po 50 tisuća dolara u Amazon. Pristalo je njih samo 20, a među njima bili su i Bezosovi roditelji.
U slučaju da su Mike i Jackie Bezos zahvaljujući svojoj investiciji dobili i zadržali dionice koje su zauzvrat dobili za spašavanje Amazona, one bi danas bile vrijedne 30 milijardi dolara. Ako zaista jesu, to bi ih uvrstilo na popis 30 najbogatijih ljudi na svijetu, sudeći po analizi Bloomberga. Zapravo, njihovo bogatstvo bi ih stavilo ispred suosnivača Microsofta Paula Allena, pa čak i izvršnog direktora Tesle Elona Maska.
Po Smithu, slične priče stoje i iza mnogih drugih milijardera.
Primjerice, Billa Gatesa opisuju kao normalnog momka koji je napustio koledž kako bi se posvetio svojim snovima. U stvarnosti, njegova majka, Mary Gates, predsjednica kompanije United Way, uvjerila je IBM da angažira Microsoft da mu napravi operativni sustav, sudeći po članku koji je objavio CNBC.
"Gates je talentirani pojedinac, ali njegova karijera se nikada ne bi ostvarila da nije bio dijete imućnih roditelja s odličnim vezama koji su uspjeli uvjeriti diva kao što je IBM da pruži priliku maloj i nepoznatoj kompaniji kao što je Microsoft da mu napravi OS. Velike su šanse da ne bi bio milijarder da je rođen u prosječnoj radničkoj obitelji", napisao je u jednoj od objava Smith.
Pored novca i veza, znanje je drugi najveći kapital na putu prema uspjehu
Kada netko nije rođen u poznatoj i moćnoj obitelji, jako mu je teško objasniti koliku zapravo prednost djeca bogatih roditelja imaju na samom početku svoje karijere, makar i neizravno.
Roditelji Marka Zuckerberga, osnivača Facebooka, poslali su ga na akademiju Phillips Exeter kako bi mu stručnjak za razvoj softvera David Newman pružio privatne sate informatike, čak i prije nego što je upisao koledž, otkrio je Mark u intervjuu za New Yorker.
Sudeći po navodima iz intervjua, Newman je dolazio jednom tjedno kako bi radio s Markom.
"Imao sam mnoštvo prijatelja koji su bili umjetnici. Često bi dolazili crtati stvari od kojih bih ja pravio videoigre", izjavio je Zuckerberg u spomenutom intervjuu.
Moglo bi se zaključiti da Zuckerberg jest inteligentan pojedinac koji možda ne bi imao priliku ostvariti uspjeh da je rođen u prosječnoj obitelji.
Bloomberg
"Javnost se zainteresirala za Marka jer je na koledž došao s reputacijom programerskog genija, što ne bi bio slučaj da njegovi roditelji nisu imali novac da angažiraju vrhunskog stručnjaka koji će ga svemu naučiti. Utakmica koju svi igramo jednostavno nije ravnopravna jer nemaju svi roditelji iste resurse koje bi pružili svojoj djeci", napisao je Smith.
Zašto bogate i moćne osobe izbjegavaju pričati o svojim počecima?
Kada govore o svom porijeklu, mnogi uspješni poslovni ljudi koji su trenutno na čelu velikih IT kompanija vrlo rijetko ističu da su na samom početku imali podršku obitelji, već se okreću dobro poznatom izrazu samoostvarenosti.
Može li mijenjanje ili skrivanje prošlosti imati određenih koristi u sadašnjosti i budućnosti?
"Biti samoostvaren je prilično zavodljiva ideja koja sugerira da svatko može doći do vrha ako je spreman raditi naporno i predano. Postoji više razloga za kreiranje ovakve percepcije", objašnjava za Bloomberg Adriju Radomir Marković, poslovni savjetnik.
Navodi da je jedan od razloga taj što se poznati i uspješni žele predstavili najširoj javnosti kao obični ljudi koji su postigli uspjeh bez posebnih ulaganja u njihov razvoj. Tako javnosti šalju poruku da je moguće da netko krene iz garaže i postane jedan od najbogatijih ljudi na svijetu. "Ovo se posebno odnosi na poslovne ljude iz SAD-a jer je to u potpunosti u skladu s američkim snom, a nikako ne bi trebalo zanemariti i donekle prizemniji razlog za takvo predstavljanje – stvaranje imidža posebnosti, što svakako prija i njihovom egu", kaže Marković.
Nadalje, kada je riječ o poslovnim partnerima i poslovnoj javnosti općenito, ovakva percepcija im zapravo može pomoći u daljnjem poslovanju i širenju carstva: "Nema sumnje da u poslovnoj sferi zaista postoje ljudi koji su svoje bogatstvo stekli od nule, i tako se oni na podsvjesnoj razini povezuju s njima, što im olakšava daljnje građenje poslovnih veza."
"Posljednji aspekt je možda i najzanimljiviji jer su u pitanju lideri velikih kompanija s velikim brojem zaposlenih, a sve te zaposlene je potrebno motivirati da budu produktivniji i zadovoljniji kako se ne bi osjećali da su uskraćeni za priliku da se i sami uzdignu na neku višu razinu, pa je korisno da im šalju sliku da i oni jednoga dana mogu biti lideri velikih kompanija", zaključuje naš sugovornik.
Je li samoostvarenost samo mit?
Istraživanja sugeriraju da su ljudi s višim prihodima mnogo skloniji, nego oni s nižim prihodima, tvrdnji da pojedinci postaju bogati prije svega zato što naporno rade. Bogati su također skloniji pripisivanju svog uspjeha upravo radu, a ne drugim okolnostima.
A ipak, podaci sugeriraju da su najbolji pokazatelji bogatstva okolnosti koje su definirane samim rođenjem. Čimbenici poput obrazovne razine obitelji ili naslijeđenog bogatstva, nad kojim osoba nema kontrolu, odnosno koje su osobi dane. Na primjer, izvještaj iz 2019. godine Sveučilišta George Washington proučavao je faktore koji predviđaju obrazovne ishode i karijerni uspjeh. Najvažniji faktor bio je prihod obitelji djeteta, mnogo više nego inteligencija ili intelektualna sposobnost samog djeteta. Jednostavno rečeno, istraživanja sugeriraju da je bolje biti rođen bogat nego pametan.
Bogatstvo prethodne generacije je duboko i ima dugotrajne efekte. U studiji koja se bavi međugeneracijskom mobilnošću (odnosi se na sposobnost pojedinaca da poboljšaju svoj društveno-ekonomski status u usporedbi sa statusom svojih roditelja ili prethodnih generacija) Guglielmo Barone i Sauro Mocetti pratili su bogatstvo obitelji u Firenci kroz nekoliko generacija. Otkrili su da se bogatstvo obitelji u 2011. godini moglo predvidjeti na osnovi bogatstva njihovih predaka još iz 1427. godine. Dakle, isplati se biti rođen u bogatoj obitelji, čak i 600 godina kasnije.
Psiholog Robert Frank desetljećima proučava psihologiju sreće i primjećuje neobičan stupanj zanemarivanja ovih čisto okolinskih čimbenika. Kako piše u časopisu Atlantic: "Kada talentirani, vrijedni ljudi u razvijenim zemljama postignu bogatstvo, obično svoj uspjeh pripisuju talentu i napornom radu, iznad svega ostalog. Većina njih je jasno svjesna koliko su naporno radili i koliko su talentirani. Ipak, njihovo svakodnevno iskustvo pruža podsjetnik na to koliko su sretni što nisu rođeni, recimo, u ratom zahvaćenom Zimbabveu."
