Pretvara li se i djetinjstvo u sadržaj – koliko vrijedi privatnost djeteta u digitalnom dobu?

Sjetite se ranjivog trenutka iz djetinjstva – sprovoda vaše bake, prve menstruacije, smrti voljenog ljubimca. Sada zamislite da kroz tu emocionalnu vožnju prolazite s kamerom uperenom u vas. A zatim zamislite da roditelji od vas traže da ponovno plačete jer prvi put nisu uspjeli to snimiti.

To je realnost za mnoge dječje influencere, čiji se privatni trenuci često postavljaju na internet kako bi ih milijarde stranaca gledale, remiksirale i čuvale za kasnije.

U svojoj novoj knjizi "Like, Follow, Subscribe: Influencer Kids and the Cost of a Childhood Online" (Gallery Books, travanj 2026.), Fortesa Latifi kritički, ali i suosjećajno, analizira lica ispred i iza kamere. Novinarka iz Los Angelesa, koja je opširno pisala o influencerima, kaže da je knjiga nastala iz višegodišnjeg izvještavanja koje ju je navelo da dublje istraži ovu industriju.

"Like, Follow, Subscribe" prati evoluciju obiteljskog influencinga: od ranog, sirovog razdoblja prvih mama blogerica početkom 2000-ih, do današnjeg visoko stiliziranog momager modela, u kojemu su djeca često središnji fokus videozapisa, fotografija i live streamova. U nekim slučajevima, obiteljski vlogeri priznaju da njihov sadržaj najbolje prolazi kada prikazuje dijete koje je bolesno, ozlijeđeno ili na drugi način uznemireno. "Nisam sigurna da smo se u potpunosti suočili s time što to znači", piše Latifi.

Kroz intervjue s roditeljima, sadašnjim i bivšim dječjim influencerima te psiholozima, Latifi razotkriva ekonomske i društvene pritiske koji guraju obitelji u ovu industriju – i koji često otežavaju izlazak iz nje. "Sve je bilo potencijalni sadržaj, i uskoro ništa više nije bilo zabranjeno: ni dijete koje povraća, ni plače, ni navikava se na tutu", piše ona o jednoj influencerici, nazvanoj Sam radi zaštite identiteta, čiji je YouTube kanal donosio više od milijun dolara godišnje.

Financijske poticaje teško je odbiti. Jedna bivša mama blogerica koja je postala menadžerica za društvene mreže rekla je Latifi da YouTube kreatori s deset milijuna pratitelja mogu zarađivati od pet do osam milijuna dolara godišnje od reklama i sponzorstava. Čak i kreatori s oko 500.000 pratitelja mogu zarađivati oko 6.000 dolara mjesečno samo od oglasa.

Knjiga također opisuje noviju i mračniju stranu influencinga: djecu koju roditelji fizički zlostavljaju i koja su, nakon što se objave na internetu, izložena predatorskim komentarima, proganjanju ili korištenju u AI-generiranom materijalu seksualnog zlostavljanja djece.

Latifi je roditeljima s kojima je razgovarala ukazala na rizike takve izloženosti. Mnogi su priznali opasnosti i poduzeli korake kako bi zaštitili djecu, poput brisanja fotografija s društvenih mreža – iako se, kada nešto jednom ode na internet, kontrola nad širenjem uglavnom gubi. Drugi su umanjivali zabrinutost; jedna majka usporedila je to s mogućnošću da pedofil bude u publici na dječjoj školskoj predstavi.

"Broj roditelja koji dobivaju predatorske i pedofilske poruke i komentare, a to ne mijenja način na koji se ponašaju online, za mene je bio šokantan", kaže Latifi. "Postoji mnogo stvari koje mogu razumjeti i oprostiti, ali ovo ne mogu."

Za influencere koji zarađuju – jednoj majci plaćeno je 150.000 dolara za jednu TikTok objavu – sve se svodi na analizu troškova i koristi između novog društveno-ekonomskog statusa i privatnosti djeteta. "Ne mislim da možete imati oboje – platformu utemeljenu na izloženosti vašeg djeteta i njegovu privatnost u stvarnom životu", piše Latifi.

Odgovornost naspram poticaja

Dok roditelji – uglavnom majke – snose najveći dio javnih kritika zbog izlaganja djece potencijalno opasnim situacijama, sve više pažnje usmjerava se na multimilijarderske kompanije koje stoje iza platformi i algoritama.

Tehnološka novinarka Taylor Lorenz rekla je Latifi da roditelji ne bi prikazivali djecu online da za to nisu potaknuti. Influencerica Sam primijetila je da algoritmi nemaju moral – oni samo nagrađuju ono što zadržava pažnju publike.

Ta napetost otkriva ograničenja politika poput nedavne odluke Australije da ograniči pristup društvenim mrežama za djecu mlađu od 16 godina. Takvi zakoni fokusiraju se na to tko može koristiti platforme, ali malo čine na zaštiti djece koja se na njima pojavljuju. Slično tome, novi zakoni u SAD-u koji bi trebali zaštititi zaradu dječjih influencera oslanjaju se na komplicirane formulacije, dok slabo reguliraju radno vrijeme i uvjete. Za razliku od dječjih glumaca, dječji influenceri nemaju jasnu granicu između posla i doma.

"Dječji influenceri ne bi trebali razmišljati o granici između posla i kuće jer ne bi ni trebali imati posao", piše Latifi. "Ali ga imaju – i njihovi rasporedi mogu biti iscrpljujući."

Posao ili zabava? | Depositphotos

Latifi smatra da odgovornost za zaštitu djece na kraju leži na roditeljima. Tehnološke kompanije, kaže ona, "misle samo na profit, ne na moral", dodajući: "Ako čekamo da kompanije reagiraju, čekat ćemo jako dugo." Isto vrijedi i za brendove koji za jednu Instagram objavu mogu platiti i šesteroznamenkaste iznose.

"Ne može se skrenuti pogled"

Kada javnost dobije uvid iza kulisa obiteljskih influencerskih kanala, reakcije mogu biti brze i oštre. Jedna influencerica slučajno je objavila video svojim 500.000 YouTube pratitelja u kojemu podučava sina kako plakati zbog potencijalno smrtonosne bolesti psa. "Video je potvrdio najcrnje sumnje ljudi o obiteljskim vlogerima: da eksploatiraju najranjivije trenutke svoje djece pred kamerama radi pregleda i pratitelja", piše Latifi.

Iako i dalje ima aktivan kanal s više od 500.000 pretplatnika, Latifi navodi da sada rjeđe objavljuje i ima znatno manju gledanost.

Drugi obiteljski vlog, koji vode Myka i James Stauffer, izazvao je veliku reakciju javnosti 2020. godine. Par iz Ohija stekao je veliku publiku dokumentirajući posvajanje djeteta s posebnim potrebama iz Kine, čak tražeći od pratitelja da "doniraju" pet dolara za slagalicu koja bi otkrila prvu fotografiju njihovog sina. Kasnije su objavili da su ga "premjestili" u drugu obitelj. "Kritičari su optužili Stauffere da su posvojili Huxleyja zbog sadržaja i da su ga se odrekli kada su se pojavile poteškoće", piše Latifi.

Unatoč kontroverzama koje su posljednjih godina pratile obiteljski influencing – od razotkrivanja koja su uništila karijere do visokoprofilnih kaznenih postupaka – ova je industrija danas veća i profitabilnija nego ikada. Globalno tržište influencera trebalo je dosegnuti 32,5 milijardi dolara u 2025. godini, prema Statisti, dok brendovi sve više ulažu u marketing preko kreatora sadržaja. Prva generacija djece koja su odrasla na internetu sada ima svoju djecu, a obiteljski biznis ulazi u novu eru.

Ali "Like, Follow, Subscribe" nije samo osuda roditelja influencera. Latifi također istražuje ekonomsku slobodu koju influencing može donijeti, posebice za tinejdžerske majke i žene koje bi inače teško zarađivale izvan kuće. Ona se pribojava da ekonomska nesigurnost i pogoršanje troškova života mogu "stvoriti pritisak da sadržaj postane sve šokantniji i ekstremniji".

"Naš ekonomski sustav je zakazao ako neki od najranjivijih među nama (tj. tinejdžerski roditelji) moraju ući u viralnu lutriju u nadi da će moći uzdržavati svoje obitelji", piše ona.

U zaključku knjige, Latifi upozorava da ne treba sve roditelje koji monetiziraju živote svoje djece promatrati kao negativce. Neka djeca iskreno uživaju u pojavljivanju pred kamerom; druga su zapostavljena u potrazi za viralnošću.

Kao nova majka, Latifi razmišlja o tome kako je istraživanje ove knjige oblikovalo njezin pogled na roditeljstvo. "Novac je vrtoglav; slava je opojna; mogućnost ekonomske slobode je zastrašujuće privlačna", piše ona. "Znam sve to. I ipak, nikada – nikada, ni na trenutak – ne bih donijela takav izbor."