Kako nas je umjetna inteligencija uspjela nagovoriti da ne mislimo svojom glavom?

Život u doba digitalne revolucije i transformacije nam je donio puno toga pozitivnog, od uštede vremena do brže komunikacije; svijet je postao bliži i pristupačniji, a obavljanje mnogih poslova je jednostavnije i efikasnije. Utjecaj umjetne inteligencije i digitalne tehnologije na naše živote je višestruk i ne utječe samo na ekonomske, već i na društvene i kulturne aspekte.

Međutim, sve su češći glasovi onih koji ukazuju na negativan utjecaj te tehnologije na mentalno zdravlje, ekonomske i društvene nejednakosti, i gubitak privatnosti i sigurnosti osobnih podataka. Ovo su neke od glavnih tema o kojima doktorica znanosti Susie Alegre piše u svojoj knjizi Freedom to Think; Protecting a Fundamental Human Right in the Digital Age (izdavač: Atlantic Books).

Alegre vjeruje da su privatnost i zaštita osobnih podataka osnovna ljudska prava, a ova knjiga nas kroz 14 poglavlja vodi na putovanje kroz povijest ljudskih prava vezanih za slobodu mišljenja, sve do sadašnjeg trenutka.

Autorica ima odlične kvalifikacije za bavljenje tom temom: odvjetnica je za međunarodna ljudska prava i stručnjakinja u području ljudskih prava i tehnologije, posebno u vezi s novom primjenom prava na slobodu mišljenja u digitalnom kontekstu.

Tehnološki prasak

Alegre kaže da se temom počela ozbiljnije baviti zbog Brexita i procesa tijekom kojeg je imala lažni osjećaj sigurnosti zbog algoritama koji su joj 'dokazivali' da će prevladati glasovi za ostanak u Europskoj uniji. Ona napominje da su sve vijesti i ankete kojima je bila izložena u tom periodu, kao i njezini prijatelji na mrežama, ukazivali na taj ishod. Rezultati su joj uzdrmali poimanje stvarnosti i razumijevanje manipulacije mišljenja.

Ne dozvolite da vam se misli razbježe poput leptira. Efekt leptira je pojam iz teorije kaosa koji opisuje kako mali uzroci mogu dovesti do velikih i nepredvidivih posljedica. Ime potječe od metafore prema kojoj bi mahanje krila leptira u Brazilu moglo izazvati tornado u Teksasu, ilustrirajući kako sitne promjene u početnim uvjetima sustava mogu imati ogroman utjecaj na njegov ishod | Depositphotos

Primjer manipulacije koji je obrađen u knjizi ne mora nužno biti kroz propagandu kojom se nešto direktno nameće, napominje autorica, to može biti i kroz jednostavno odvraćanje pažnje, tako da se vaše misli i pažnja preusmjere s važnih stvari na one trivijalne ili potpuno drugačije od onih koje biste očekivali.

Autorica se osvrće i na sam početak interneta i kako se njegov utjecaj na nas nije dogodio iznenada kao veliki prasak, već se godinama uvlačio u svaku poru naše egzistencije, pa smo s njime suživjeli kao sa zrakom koji dišemo, a kada smo shvatili da on može imati i loše posljedice po nas je već bilo prekasno.

Naši stavovi, mišljenja pa čak i kako se osjećamo su načelno krojeni i oblikovani okolinom i ljudima s kojima smo okruženi, smatra ona. Utjecaj društvenih mreža je to uzdigao na znatno višu razinu na kojoj nevidljivi algoritmi oblikuju novu stvarnost, a da toga nismo ni svjesni, niti to dovoljno često preispitujemo ili o tome raspravljamo. Pod maskom praktičnosti tehnologija je normalizirala ideju da se naši životi mogu prodavati i manipulirati, a autorica nas i dodatno upozorava da je kroz povijest uvijek postojala želja ljudi da kontroliraju misli drugih.

Izazovi mentalnog zdravlja u digitalnom dobu

Digitalna era donosi sa sobom razne izazove kada je mentalno zdravlje u pitanju. Mnogi od tih izazova su produkt specifičnih fenomena i trendova koji su nastali s pojavom interneta i društvenih mreža.

Psiholog, prof. dr. sc. Žarko Trebješanin mi je ukazao na svoje istraživanje u kojem se proučava neprimjereno korištenje digitalne tehnologije, kao i rizici i neželjeni utjecaji na emocionalni i socijalni razvoj djece i mladih, iako se to može primijeniti na sve uzraste.

Profesor ukazuje da kritika nove tehnologije nije kritika njezinih stvarnih moći i dosega koji su impresivni, nego je kritika nas, ljudi, koji od nje tražimo više nego što ona zapravo može pružiti. Osim toga, umjesto da računala rade za nas što mi želimo, mi radimo za njih ono što njihovi programeri žele. Oni nas čine stalno privezanima za njih da pregledavamo poruke, slike, vijesti, lajkamo, komentiramo itd. 

Sloboda mišljenja uključuje pravo na promjenu i razvoj. Što o tome misli AI? | Depositphotos

Tu je važno razumjeti i generacijski jaz onih koji su rođeni prije i onih koji su rođeni tijekom, točnije, nakon digitalne ere jer se te dvije grupe ne razlikuju samo po shvaćanju svijeta, već i po svojim mozgovima. Profesor Trebješanin je u tom smislu uočio da mladima nedostaje emocionalna, a starijima digitalna pismenost, što je teza kojoj je naklonjena i Alegre.

Djelo doktorice znanosti Susie Alegre je do sada osvojilo zapažena priznanja: The Financial Times i The Telegraph su je izabrali za jednu od najboljih knjiga 2022. godine, a bila je i u užem izboru za nagradu Kraljevskog književnog društva Christopher Bland za 2023. godinu.

Oboje ukazuju da se tehnologija razvija takvom brzinom da se zakonodavstvo bori i takoreći juri da osigura norme zaštite kako za pojedince tako i za društvo. Nalazimo se na prekretnici tehnološke revolucije gdje, ako se više ljudi ne obrazuje i informira o rizicima ovog napretka, možemo otkriti da je naša sloboda mišljenja još više narušena.

Autorica se oprezno osvrće i na važnost suglasnosti, tj. pristanka, naročito u situacijama kada nismo svjesni kako će se naše informacije koje dijelimo iskoristiti, i kakve posljedice to može imati na pojedince. Stoga se kroz knjigu kao glavna tema prožima teza da sloboda mišljenja uključuje pravo na promjenu i razvoj, ali je pitanje koliko je to moguće uz konstantno kondicioniranje naših navika?

Ovo nije kondicionirano strojevima. Ili ipak jest? | Depositphotos

Što kaže statistika? 

Postoji bojazan da da smo sve bliži stvarnosti u kojoj više nećemo biti u mogućnosti sami rasuđivati i preispitivati situacije, već ćemo se oslanjati na razne aplikacije i programe te da će nam strojevi nametati kako i o čemu razmišljati. Autorica ukazuje da je na nama da se suočimo s tim i odlučimo kako ćemo se izboriti da ne postanemo u potpunosti ovisni o internetu i uređajima (telefonima, laptopima...). Međutim, problem nije samo ovisnost o uređajima, već i potencijalno ugrožavanje zdravlja; vrijeme provedeno na telefonu je povezano s povećanim naprezanjem očiju, lošim snom, glavoboljama i većim rizikom od depresije i anksioznosti. No kako?

Prošlogodišnje statistike ukazuju na zabrinjavajuće trendove: prosječna osoba provodi otprilike četiri do pet sati dnevno na  pametnom telefonu, a neka istraživanja ukazuju na korištenje i preko pet sati. Mlađi korisnici često prijavljuju najveću upotrebu, ponekad i preko sedam sati dnevno. To je otprilike 17 do 28 posto nečijeg dana, pri čemu korisnici često provjeravaju svoje uređaje čak 96 puta dnevno!

To znači da na godišnjoj razini provedemo 88 dana na svojim telefonima.

Tu je i strah da možemo izgubiti naše osnovno ljudsko pravo da mislimo i razmišljamo. Ako se to dogodi, možda ga nećemo moći vratiti, upozorava Alegre, ali smatra da još uvijek nije kasno da preuzmemo kontrolu i promijenimo tijek događaja kako bismo iskoristili tu tehnologiju za oslobađanje, a ne za podčinjavanje vlastitog uma i sposobnosti slobodnog rasuđivanja.

Prvi korak u tome mogla bi biti upravo ova knjiga u kojoj hrabra i radikalna Susie Alegre zaključuje da svoju budućnost možemo zaštititi samo preoblikovanjem ljudskih prava za digitalno doba.