Isprobali smo najskuplja i najjeftinija mjesta na stadionu Svjetskog prvenstva

Gledati vrhunske sportaše iz neposredne blizine, umjesto s tribina, nalik je stajanju na rubu Velikog kanjona u Arizoni ili susretu s golemim kontejnerskim brodom iz neposredne blizine. Nestaje umirujuća distanca koju pružaju tribine ili televizijski prijenos. Odjednom se nađete pred granicama ljudskih mogućnosti, a osjećaj divljenja prati i lagana nelagoda jer ste toliko blizu nečemu gotovo nestvarnom.

No gledati iz neposredne blizine kako Shohei Ohtani izbacuje lopticu preko ograde ili sjediti uz parket dok Steph Curry pogađa tricu ipak je drukčije iskustvo. Takva mjesta uglavnom su rezervirana za one dubljeg džepa, a ulazak često podrazumijeva pokazivanje akreditacije obješene o vrpcu oko vrata.

Ipak, ako se spustite sve do razine terena na stadionu Gillette u Foxboroughu u saveznoj državi Massachusetts, možete stajati na umjetnoj travi ispred Bud Light Celebration Beer Halla i nakratko steći dojam da biste mogli ispružiti ruku i dotaknuti lice samog Boga. Ili, jednog oblačnog četvrtka krajem ožujka, lice Kyliana Mbappéa.

Francuski napadač stigao je u predgrađe Bostona s ostatkom muške reprezentacije na prijateljsku utakmicu protiv Brazila, jednu od pripremnih provjera uoči Svjetskog prvenstva. Kada sam krenuo prema Massachusettsu, nisam očekivala da ću ga vidjeti. Najveće zvijezde često preskaču prijateljske utakmice prije velikih natjecanja, a malo je nogometaša zvjezdanijeg statusa od Mbappéa, kojeg mnogi smatraju najboljim igračem na svijetu.

No bio je ondje. Nakon nešto više od pola sata igre postigao je prvi pogodak na utakmici, toliko blizu mjesta na kojem sam stajala da sam kasnije te večeri, gledajući SportsCenter, u kadru prepoznala visoki stol na koji sam se naslanjala cijelo poslijepodne.

Najbolja mjesta na Svjetskom prvenstvu prelaze 10.000 dolara | Molly Peters za Bloomberg Businessweek

Nažalost, na snimci me ne možete vidjeti. Samo nekoliko sekundi prije nego što je Mbappé pobjegao brazilskim braničima i sjurio se prema golu, zamijenila sam jedno veliko životno uzbuđenje drugim. Ušla sam u zatvoreni prostor kako bih razgledala zid sa samoposlužnim točionicima piva i provjerila poslužuju li još ručak na besplatnom švedskom stolu.

U svoju obranu mogu reći da je istraživanje tih pogodnosti bilo važniji dio mog zadatka od svjedočenja trenutku u kojem nogometna zvijezda svoje generacije nadmudruje vratara.

Upute koje sam dobila bile su jednostavne: uoči Svjetskog prvenstva trebala sam polovicu utakmice pratiti s najboljeg mjesta na jednom od stadiona domaćina, a drugu polovicu s najgoreg.

Na oba kraja tog spektra cijene ulaznica izazivaju nezadovoljstvo. FIFA je uvela model dinamičkog određivanja cijena pa su najjeftinije ulaznice za posebno atraktivne utakmice dosezale četveroznamenkaste iznose, dok su se cijene najboljih mjesta bez problema penjale iznad 10 tisuća dolara.

Ulaznice za ovogodišnje Svjetsko prvenstvo uvjerljivo su najskuplje u povijesti natjecanja, što je izazvalo val negodovanja među navijačima.

Predsjednik FIFA-e Gianni Infantino za to krivi američko tržište.

"U Sjedinjenim Državama ne možete otići ni na sveučilišnu utakmicu, a kamoli na vrhunski profesionalni sportski događaj, za manje od 300 dolara", rekao je Infantino u svibnju. "A ovo je Svjetsko prvenstvo."

Naravno, ta je tvrdnja toliko daleko od stvarnosti da ju je teško shvatiti ozbiljno. Na velike sveučilišne utakmice američkog nogometa lako je moguće otići za manje od 50 dolara, a na većinu NFL utakmica za oko 150 dolara. No kada se pogleda kako su se cijene mijenjale tijekom vremena, postaje jasnije zašto je Infantino možda smatrao da FIFA može proći s takvom politikom cijena. Američki Zavod za statistiku rada početkom godine objavio je da je cijena odlaska na sportske događaje u SAD-u od 2000. porasla čak 123 posto, znatno brže od ukupne inflacije.

Praćenje sportskih događaja sve više postaje privilegij imućnijih, a stadioni i dvorane prilagođavaju se upravo takvoj publici. Dobar primjer je Wynn Field Club na stadionu Allegiant u Las Vegasu, gdje privatni prostor za 12 osoba uz samu end zonu može stajati desetke tisuća dolara za jedan događaj, a gostima je dostupna i usluga posluživanja boca alkohola za stolom. Tu je i nedavno predstavljeni Arc u Kaseya Centeru u Miamiju, gdje članstva koja stoje više od 21.000 dolara po sezoni navijačima omogućuju da iz privatnog kluba promatraju igrače Miami Heata dok prolaze između svlačionice i terena.

Što navijači zapravo dobivaju za taj novac?

Sportski objekti oduvijek prodaju prostor. Veći dio svoje povijesti prihod su povećavali tako što su nastojali smjestiti što više ljudi na tribine, koliko su to dopuštali prostor i osnovna pravila komfora. Prihodi od ulaznica bili su važni, ali jednako je važno bilo prodati što više piva, hot-dogova i suvenira po visokim cijenama. Atmosfera i osjećaj zajedništva dodatno su jačali emocionalnu povezanost navijača s klubovima, a upravo na toj vezi počiva cijela sportska industrija.

Dugo su mnogi smatrali da je najbolje mjesto na stadionu ili u dvorani luksuzna loža. Pojedinac ili, češće, njegova kompanija unajmili bi je za cijelu sezonu i za desetke tisuća dolara dobili prostor u kojem su mogli ugostiti klijente i poslovne partnere.

Luksuzne lože i klubovi često služe za ugošćavanje klijenata, partnera i poslovnih suradnika, a ne samo za praćenje utakmice | Bloomberg

No stadioni su se promijenili zajedno sa svojom publikom. Posjetitelji luksuznih loža nekad su bili skriveni od pogleda ostalih gledatelja, smješteni između redova običnih sjedala. Danas su najprestižniji sadržaji često namjerno izloženi kamerama. Na stadionu SoFi pokraj Los Angelesa otvorene kabane iza klupa momčadi omogućuju navijačima da tijekom utakmica Ramsa i Chargersa borave tik uz teren, dok je nekoliko NHL klubova prostor između klupa, nekada namijenjen fotografima, pretvorilo u premium sjedala.

NFL klubovi pritom su preuzeli ideju iz NBA lige, gdje mjesta uz sam parket već godinama spadaju među najtraženije. Budući da uz teren za američki nogomet nema mnogo prostora, stadioni su počeli graditi iznimno luksuzne zone za sjedenje i otvorene lounge prostore u kutovima stadiona i iza end zone, na mjestima koja su nekad bila neiskorištena ili su nudila slab pogled na igru.

Na takvim mjestima utakmica nudi i dodatnu dozu uzbuđenja. Potencijalne kupce privlači mogućnost da igrač nakon hvatanja lopte završi svega nekoliko metara od njih ili čak proslavi touchdown u njihovoj neposrednoj blizini.

Stadion Gillette, dom momčadi New England Patriots, ima upravo takav prostor. Njegova unutarnje-vanjska pivnica otvorena 2023. godine savršen je primjer VIP zona koje posljednjih godina postaju sve popularnije. S mjesta na kojem sam stajala uz ogradu od terena me dijelio samo red fotografa i uski prolaz kojim su se kretali još važniji gosti.

Tijekom utakmica Patriotsa fotografi se premještaju na drugu lokaciju, pa se navijači mogu približiti igračima još više.

Prije nego što su Francuska i Brazil izašli na teren, među navijače je svratio bivši brazilski reprezentativac Bebeto, danas političar, kako bi dijelio autograme i fotografirao se s grupom obožavatelja koji su bili premladi da bi ga se sjećali s njegovog nastupa na Svjetskom prvenstvu 1994. godine. Nedugo zatim pokraj nas je prošao Jayson Tatum, zvijezda Boston Celticsa, nakon što je bacio novčić prije početka utakmice, a za njim je išao i velik dio momčadi Celticsa.

Uz sam teren veće su šanse da sretnete sportaše, slavne osobe i vlasnike klubova | Molly Peters za Bloomberg Businessweek

Pokraj nas su, pod budnim okom zaštitara, brzo proveli i Roberta Krafta, vlasnika Patriotsa i stadiona. U poslovnoj zajednici njegov status zvijezde teško zaostaje za onim sportskih velikana.

Činjenica da je utakmicu američkog nogometa ili nogometa zapravo teže pratiti s razine terena očito ne predstavlja problem. Stadioni taj nedostatak nadoknađuju golemim videozidovima koji posjetiteljima omogućuju da i dalje prate događanja na terenu.

Uostalom, mnogi od tih prostora nisu ni zamišljeni za gledanje cijele utakmice. Pivnica na stadionu Gillette skuplja je od dviju luksuznih zona koje su izgradili u sklopu obnove vrijedne 250 milijuna dolara, pokrenute 2022. godine. Tijekom utakmica Patriotsa pristup imaju samo vlasnici sezonskih ulaznica koji, uz same ulaznice, plaćaju dodatnih 5000 dolara po osobi za sezonu.

Kada je stadion otvorio vrata 2002. godine, tipično iskustvo navijača svodilo se na sjedenje na vlastitom mjestu, praćenje utakmice i druženje s ljudima koji su sjedili u neposrednoj blizini, rekao je u e-mailu Jim Nolan, operativni direktor Kraft Sports + Entertainmenta.

No podaci koje kompanija prikuplja pokazali su da se navike publike mijenjaju. Posjetitelji su željeli otići po pivo i nešto za pojesti, družiti se i provoditi vrijeme izvan vlastitog sjedala, a dio njih to je želio raditi u luksuznijem okruženju. Stadion Gillette prilagodio se tim promjenama.

Na sekundarnom tržištu pristup takvim prostorima postao je vrlo tražena roba. Još 2023. klupski prostori činili su tek devet posto poslovanja platforme za preprodaju ulaznica SuiteHop, kojom su tada dominirale tradicionalne lože. Danas njihov udio iznosi 38 posto, a potražnja za oba oblika premium sjedenja snažno raste, kaže Lois Mueller, viša potpredsjednica za poslovni razvoj.

Prema njezinim riječima, klubovi i lounge prostori posebno su popularni među mlađim navijačima te onima koji organiziraju rođendane ili momačke večeri. Takve skupine često ne žele zatvorenu i korporativnu atmosferu klasičnih loža obloženih drvom, niti imaju dovoljno gostiju da popune prostor za dvadesetak osoba. Lounge prostori nude opušteniju i društveniju atmosferu, ali istodobno zadržavaju pogodnosti poput otvorenog bara, klimatizacije i privatnih toaleta, što višesatni boravak na stadionu čini znatno ugodnijim.

Pitanje što mlađi navijači danas očekuju od sportskog događaja za klubove i stadione ima gotovo stratešku važnost. Iako posjećenost profesionalnih sportskih natjecanja u SAD-u ostaje visoka, Amerikanci mlađi od 30 godina znatno se rjeđe izjašnjavaju kao sportski navijači nego što je to bio slučaj s prethodnim generacijama u istoj dobi.

Istodobno, golemi televizori, prijenosi u 4K rezoluciji i mogućnost istovremenog praćenja više sadržaja natjerali su čak i najvjernije navijače da se zapitaju isplati li se potrošiti toliko novca kako bi nekoliko sati sjedili stisnuti uz nepoznatu osobu na tribinama.

Za sportske klubove i stadione manji interes za dolazak na utakmice nije idealan scenarij, ali nije ni katastrofa. Oni koji ipak dolaze samo trebaju trošiti više, a vlasnici objekata ubrzano testiraju koliko su posjetitelji spremni platiti za sve nove pogodnosti koje im mogu ponuditi.

"Imate košarkaške automate, stolove za zračni hokej i slične sadržaje, a usput se iza vas igra i košarkaška utakmica", kaže Mueller. "Na nekim stadionima i u dvoranama postoje čak i tereni na kojima tijekom poluvremena možete zaigrati vlastitu utakmicu."

Naravno, zračni hokej možete igrati gotovo bilo gdje i za mnogo manje novca. Najjači argument za odlazak na sportski događaj uživo i dalje ostaje sama utakmica. Koliko god bilo zabavno pohvaliti se da sam se nakratko našla svega nekoliko desetaka centimetara od Jaysona Tatuma, zašto bi netko plaćao tisuće dolara godišnje za takvo iskustvo ostalo mi je nejasno sve dok brazilski reprezentativci nisu izašli iz tunela pokraj pivnice i krenuli prema terenu.

Massachusetts ima drugu najveću brazilsku zajednicu u Sjedinjenim Državama pa je čak i ova prijateljska utakmica usred radnog tjedna bila gotovo rasprodana. Tribinama su dominirali glasni i raspoloženi navijači u prepoznatljivim zeleno-žutim bojama Brazila.

Neka iskustva u životu i dalje su doista rijetka. Primjerice, osjećaj izlaska iz tunela NFL stadiona pred 65 tisuća navijača koji urliču vaše ime. Čak i kada ste tek u njegovoj blizini, kada samo nakratko osjetite djelić atmosfere koja okružuje takve trenutke, doživljaj ostavlja snažan dojam. Čak i ako ste samo novinar u tenisicama koji pokušava sačuvati stopala od bolova nakon cjelodnevnog hodanja.

Kada sam se naposljetku uputila prema gornjim tribinama kako bih isprobala navodno loše mjesto, ono koje će ove sezone za utakmice Patriotsa stajati oko 89 dolara, Francuska je već vodila 2:0, a atmosfera na stadionu bila je nešto mirnija.

S najviših tribina često se bolje vidi taktika i raspored igrača na terenu | Molly Peters za Bloomberg Businessweek

Ta sjedala nalazila su se visoko pod krovom stadiona i pod kutom toliko strmim da je moj osjećaj za ravnotežu stalno upozoravao da bi jedan pogrešan korak mogao završiti vrlo neugodno. Na otvorenom stadionu poput Gillettea ondje mnogo jače osjećate i vremenske uvjete. Traper jakna koja mi je sasvim dobro služila uz teren nije mogla puno protiv vjetra koji je na gornjim tribinama neprestano šibao gledatelje.

Ironično, upravo su takva mjesta često među najboljima za praćenje nogometa i američkog nogometa. Riječ je o sportovima koji se odvijaju na velikom prostoru, pa njihovu logiku i raspored igrača najbolje razumijete kada ih promatrate s visine.

S tog kuta igra je postala znatno jasnija. Moglo se vidjeti koliko su pokreti igrača usklađeni, kako obje momčadi reagiraju na svaki pomak lopte i na koji način Brazilci pokušavaju pritisnuti francusku obranu. U početku im je to pošlo za rukom pa su smanjili zaostatak na 2:1, no kako se utakmica približavala kraju, njihovi napadi postajali su sve nervozniji i očajniji.

Kada utakmicu pratite uz sam teren, lako je steći dojam da ste dio predstave. Visoko na tribinama nema nikakve dvojbe da ste dio publike. Tamo sam prvi put toga dana vidjela ljude kojima je ishod utakmice doista važan, ljude koji su vidljivo proživljavali svaki trenutak susreta.

Iako je većina gledatelja navijala za Brazil, ulaskom utakmice u sudačku nadoknadu iznenada se otkrila mala skupina francuskih navijača na dijelu tribine na kojem sam sjedila. Desetak mladića stalo je rame uz rame i zapjevalo "La Marseillaise", francusku himnu.

U ovom bih trenutku vjerojatno trebala donijeti presudu i reći koji je način praćenja sporta bolji, ali nisam sigurna da mogu. Prijateljima koji su nekako uspjeli izbjeći navijačku opsesiju često u šali kažem da se američki nogomet zapravo svodi na emocije.

U SAD-u djeca često otprilike u isto vrijeme saznaju kojoj religiji pripada njihova obitelj i za koji klub navijaju. To je svojevrsni uvod u spoznaju da su odanost i patnja neraskidivo povezane.

Odrastala sam gledajući utakmice sveučilišta Georgia na metalnim tribinama stadiona koji prima više od 90.000 gledatelja. Kada sam postala student, utakmice sam pratila iz studentskog sektora, gdje smo stajali na tribinama gotovo poput gimnastičara na gredi.

 

Doživljaj sporta kao kolektivnog proživljavanja uspjeha, razočaranja i nervoze toliko je duboko usađen u meni da nisam sigurna može li mi neka udobnija verzija navijanja ikada u potpunosti odgovarati, koliko god klimatizirani prostori, čisti toaleti i neograničene grickalice bili ugodni.

S druge strane, teško mogu zamjeriti nekome tko želi istodobno doživjeti atmosferu velikog sportskog događaja i imati mjesto na koje može spustiti čašu pića.

Oko jedne stvari ipak se gotovo svi mogu složiti. Najgori dio svakog sportskog događaja počinje kada utakmica završi.

Koliko mogu procijeniti, tako je bilo oduvijek. Edith Wharton u romanu "Doba nevinosti" čitatelja odmah uvodi u njujorško visoko društvo 1870-ih godina, opisujući gdje pojedini pripadnici elite sjede u operi i kako planiraju odlazak prije nego što predstava uopće završi. Aristokrati su unajmljivali kočije kako po izlasku ne bi morali čekati svoju, već bi jednostavno uskočili u prvu koja se oslobodi.

"Amerikanci žele pobjeći sa zabave još brže nego što žele doći do nje", piše Wharton.

Dok sam se nakon utakmice spuštala niz kat za katom stadionskih stepenica, sjetila sam se pokretnih stepenica i dizala koja vode ravno do parkirališta. Upravo takve pogodnosti stadion ističe među glavnim prednostima svojih premium prostora, uz otvorene barove i obilje hrane.

I iskreno, ne bi me iznenadilo da je dobar broj vlasnika sezonskih ulaznica Patriotsa spreman platiti dodatnih 5000 dolara godišnje samo kako bi se što prije izvukli iz prometnog kaosa nakon utakmice.