Predsjednik SAD-a Donald Trump bio je prava zvijezda na sprovodu pape Franje. Oko njega su se tiskali državnici u pokušaju da ostvare i najmanju razmjenu diplomatskih poruka, unatoč tome što je i sam Trump prethodno izjavio da bi sastanci tijekom papina sprovoda bili "nepoštovanje". Fotografija Trumpa i Volodimira Zelenskog kako sjede u bazilici svetog Petra u Rimu i pregovaraju o mirovnom sporazumu za rješenje rata u Ukrajini ostat će dugo upamćena. No poznavatelji prilika već mjesecima upozoravaju kako je Trumpova Amerika iznimno zainteresirana utjecati na ishod predstojeće konklave na kojoj će se birati novi papa.
Katolička crkva ima 252 kardinala, ali samo 135 njih mlađih od 80 godina ima pravo glasa. Za izbor pape potrebna je dvotrećinska većina kardinala s pravom glasa, a konklava se održava u Sikstinskoj kapeli tajnim glasovanjem sve dok ne bude izabran novi papa. Proces često traje nekoliko dana, a ponekad i tjedana, pri čemu je već sada jasno da će bitka za Franjina nasljednika biti poprilično politizirana.
Ne samo da se između politike i teologije isprepliće podjela na konzervativce i progresivce, nego Trumpova Republikanska stranka, a osobito njegov pokret MAGA smatra papu Franju "previše progresivnim" i "woke aktivistom", tvrdeći da su "njegova učenja često išla protiv Biblije i crkvenog nauka". Stoga utjecajni predstavnici pokreta MAGA otvoreno govore kako je papina smrt prilika da se Vatikan "preoblikuje" po uzoru na Trumpovu Ameriku i da je došlo vrijeme za papu "nalik Trumpu" koji će "iskorijeniti modernističke tendencije".
Depositphotos
"Svaki tko je blag prema pobačaju, tko ima marksističke tendencije, tko podržava homoseksualizam, moramo ga se riješiti. Ima biskupa koji su marširali na prideovima... Oni moraju biti smijenjeni", rekao je konzervativni katolički influencer Jesse Romero iz Phoenixa, jedan od rastuće skupine američkih katolika koji se nadaju da će Franjina smrt označiti konačni raskid s reformizmom koji je personificirao, i povratak doktrinarnom, tradicionalističkom pristupu vjeri, ili barem pristupu u skladu s Trumpovom politikom.
"Već su utjecali na europsku politiku, ne bi imali problema utjecati i na konklavu", rekao je još u veljači za američki Politico stanoviti pomni promatrač vatikanske politike, misleći na težnje Trumpove administracije. "Možda traže nekoga manje konfrontarnog."
Američki kardinal Burke dobio Trumpovu podršku
Pod Trumpom su se religija i politika u SAD-u znatno ispreplele, nastojeći igrati ključnu ulogu u preoblikovanju američkog društva prema konzervativnim tvrdim stavovima o pitanjima poput pobačaja, statusa LGBT osoba i razvoda. Papa Franjo čak je došao u izravan sukob s Trumpovom administracijom zbog stavova o razvedenim katolicima, blagoslovima za istospolne parove i zbog zagovaranja borbe protiv klimatskih promjena, kao i zbog kritika Trumpove antiimigrantske politike.
Nezabilježen sukob između Vatikana i Bijele kuće dogodio se u veljači ove godine. Tada je papa Franjo u javnom pismu američkim kardinalima poručio da je potpredsjednik SAD-a James David Vance, koji je 2019. godine prešao na katoličanstvo, pogriješio kada je pokušao upotrijebiti stari katolički teološki koncept Ordo amoris (Red ljubavi) kako bi opravdao američke masovne deportacije migranata. Papa je upozorio da će se Trumpovi planovi za masovnu deportaciju "loše završiti" i kritizirao prikazivanje migranata kao kriminalaca.
U međuvremenu, Trump je izravno podržao kandidaturu 76-godišnjeg američkog kardinala Raymonda Lea Burkea, poznatog društvenog konzervativca i jednog od najglasnijih kritičara pape Franje. Taj bivši nadbiskup Saint Louisa usprotivio se svakom ublažavanju stava Crkve prema razvodu i pravima LGBT osoba, a 2014. godine rekao je kako je Crkva postala "kao brod bez kormilara".
Unatoč potpori Trumpa, na kladionicama Burke nije među najvećim favoritima, već prednjače neki europski kardinali te kardinali iz Azije i Afrike, gdje je Katolička crkva sve snažnija, ali i gdje je tradicionalizam sve izraženiji. Zapravo, konklava se uglavnom promatra kao borba između tradicionalista i progresivaca, odnosno kao borba za naslijeđe pape Franje. Iako je papa Franjo imenovao oko 80 posto sadašnjih kardinala s pravom glasa, svjetski mediji nisu uvjereni da će njegov kurs biti nastavljen.
Pietro Parolin iz Italije
Kardinal Pietro Parolin, državni tajnik Vatikana | Bloomberg
Državni tajnik Vatikana, 70-godišnji Pietro Parolin, smatra se jednim od najjačih europskih kandidata. Taj Talijan poznat je po svojim diplomatskim vještinama i slovi za jednog od najiskusnijih vatikanskih dužnosnika. Od 2013. godine, na funkciji državnog tajnika, igrao je ključnu ulogu u diplomatskim inicijativama pape Franje, uključujući i osjetljive pregovore s Kinom i vladama Bliskog istoka.
Parolin se doživljava kao umjereni teološki kandidat, netko tko bi mogao jamčiti stabilnost, budući da podržava neke od Franjinih reformi, ali nije zagovornik velikih progresivnih promjena. Njegove duboke veze s vatikanskom birokracijom čine ga snažnim kandidatom za one koji teže kontinuitetu.
Kako piše talijanski list La Stampa, Parolin se smatra favoritom jer je "nezamislivo napraviti korak unatrag nakon nedovršene obnove pape Franje i izbrisati jedno od najrevolucionarnijih papinstava u novijoj povijesti". Talijanski novinar Marcello Sorgi ističe da će zadatak novog pape biti "pronaći rješenja za hitna pitanja i reforme koje su zaustavljene reakcijama 'druge Crkve'", tj. njezina konzervativnijeg krila.
"Hoće li se nastaviti blagoslivljanje homoseksualnih parova? Hoće li oženjeni svećenici biti prihvaćeni?", pita Sorgi te dodaje da će odgovori na ta pitanja zahtijevati iskustvo i duboko razumijevanje složenog vatikanskog sustava. "Zato je kandidatura državnog tajnika Parolina osobito važna."
Luis Antonio Tagle s Filipina
Kardinal Luis Antonio Tagle | Depositphotos
Iako Parolin prednjači, utrka nipošto nije odlučena. Njegov najbliži suparnik je 67-godišnji kardinal Luis Antonio Tagle s Filipina, često nazivan "azijskim Franjom", jer se smatra kandidatom koji bi mogao nastaviti, pa čak i intenzivirati progresivni kurs Crkve.
Poznat po karizmi i suosjećanju, Tagle je zagovornik inkluzije i evangelizacije. Ima veliko iskustvo kao pročelnik Kongregacije za evangelizaciju naroda i bio je osoba od Franjina povjerenja. Bivši nadbiskup Manile mogao bi postati prvi žuti azijski papa u povijesti Katoličke crkve, ako ga izaberu progresivniji kardinali.
Péter Erdő iz Mađarske
Među onima koji pozivaju na povratak tradicionalnijem teološkom nauku ističe se 72-godišnji mađarski kardinal Péter Erdő, ostrogonsko-budimpeštanski nadbiskup. Snažan je zagovornik tradicionalnog katoličkog nauka te je služio kao predsjednik Vijeća europskih biskupskih konferencija.
Poslovni portal Portfolio ističe da je "izniman intelektualni i teološki ugled" mađarskoga kardinala "snažan argument za njegov izbor".
"Uživa značajan autoritet kao kanonist i teolog. Konzervativan je, ali nije konfliktna osoba", navodi portal i dodaje da Erdő govori nekoliko jezika, aktivno sudjeluje na međunarodnim crkvenim forumima, no da bi njegova dob od 72 godine "mogla djelovati protiv njega". "Štoviše, njegova mađarska nacionalnost kontroverzna je: iako službeno nije relevantna, politička situacija i trenutačno stanje vjerskog života u zemlji mogli bi utjecati na njegov imidž."
Bloomberg
Ipak, Europa više nema prednost u Kardinalskom zboru, ističe kolumnist portugalskog dnevnog lista Correio de Manhã. Kako navodi Armando Esteves Pereira, u nekada pretežno kršćanskoj Europi, Crkva nastavlja gubiti uporište, a ni Franjina ljubaznost ni njegova popularnost nisu uspjele preokrenuti taj trend.
"Postoji velika znatiželja oko profila onoga tko će postati novi papa: hoće li biti konzervativniji ili progresivniji i iz kojeg će geografskog područja doći? Iako službena naracija spominje božansko nadahnuće i blagoslov Duha Svetoga, kao i u svim ljudskim institucijama koje raspolažu moći, izbor će uključivati spletke, grijehe, pa možda čak i smrtne grijehe", piše Pereira i dodaje da je na kraju, "konklava okupljanje ljudskih bića".
Crni papa – Robert Sarah ili Peter Turkson
U analizama i na kladionicama intenzivno se razmatra mogućnost izbora prvog crnog pape. Konkretno, spominju se dva afrička kardinala – Peter Turkson iz Gane i Robert Sarah iz Gvineje.
Sedamdesetdevetogodišnji kardinal Robert Sarah umirovljeni je šef vatikanskog Ureda za bogoslužje, koji je dugo smatran najvećom nadom za afričkog papu. Omiljen među tradicionalistima, njegov izbor značio bi povratak doktrinarnim i liturgijski orijentiranim papinskim pozicijama Ivana Pavla II. i Benedikta XVI., budući da se Sarah u više navrata otvoreno sukobljavao s Franjom.
Kardinal Robert Sarah | Depositphotos
Najozbiljniji sukob dogodio se kada je prije pet godina papa Franjo razmatrao mogućnost dopuštanja zaređivanja oženjenih svećenika u Amazoniji kako bi se riješio problem nedostatka svećenika u toj regiji. Istodobno, u Vatikanu je pripremana knjiga o celibatu, a kardinal Sarah, kako se procjenjuje, manipulirao je umirovljenim papom Benediktom, kako bi dao svoje ime i moralni autoritet knjizi koja je izgledala kao protuteža Franjinu nauku. Papa Franjo je potom otpustio Benediktova tajnika, a nekoliko mjeseci kasnije prema protokolu umirovio Saru kad je napunio 75 godina.
Unatoč svemu, i dalje se spominje kao mogući kandidat, iako u lipnju puni 80 godina.
Prema mišljenju Dejana Steinbucha, glavnog urednika slovenskog +Portala, ako kardinali budu sposobni dogovoriti se tijekom konklave o tome kakav je univerzalni crkveni vođa najbolji izbor za sljedeće desetljeće ili više, "mogli bismo svjedočiti još jednom čudu".
"Možda ćemo dobiti prvog crnog papu, spominje se ime gvinejskog kardinala Roberta Sare, što bi napokon oslobodilo Crkvu starih predrasuda i trauma. Kažem čudo, jer je u određenom smislu Franjo već učinio jedno, pobijajući proročanstva o teškim vremenima ili čak kolapsu Katoličke crkve", ocjenjuje Steinbuch.
Osim njega, kao izgledniji kandidat iz Afrike spominje se 76-godišnji kardinal Peter Turkson, koji je rođen u Wassaw Nsuti. Kao bivši šef Dikasterija za promicanje cjelovitog ljudskog razvoja, Turkson je bio glasniji o pitanjima poput klimatskih promjena, siromaštva i ekonomske pravde, s relativno liberalnim stavovima o socijalnoj pravdi i ljudskim pravima. Bio je vodeći kandidat i na prethodnoj konklavi 2013., a u Franjinom pontifikatu bio je ključni suradnik u definiranju stajališta Vatikana prema klimatskim promjenama.
Osim te dvojice, spominje se i mogućnost izbora 65-godišnjeg kardinala Fridoilina Ambonga Besungua iz Demokratske Republike Kongo, također iz konzervativnijeg krila Crkve.
Europa, Amerika ili Globalni jug
Od ukupno 266 prethodnih papa, čak 213 bilo je Talijana, pa ne čudi što se nakon 40 godina opet spominju brojni talijanski kandidati. Među njima se ističe 83-godišnji kardinal Angelo Scola, bivši milanski nadbiskup, koji zbog godina više ne može glasovati, ali bi teoretski mogao biti izabran za papu, što mu je u više navrata izmaknulo. Također se spominju talijanski 69-godišnji kardinal Matteo Zuppi, trenutačni predsjednik Talijanske biskupske konferencije, koji je favorit među onima koji žele nastavak Franjine politike, kao i 60-godišnji kardinal Pierbattista Pizzaballa.
Talijanski kardinal Angelo Scola ponovno je među favoritima | Depositphotos
Kao mogući kandidati spominju se i 71-godišnji njemački kardinal i bivši Franjin savjetnik Reinhard Marx, 80-godišnji kanadski kardinal Marc Ouellet, 69-godišnji američki reformistički nastrojen kardinal Robert Prevost, kao i 78-godišnji kanadski kardinal rođen u moravskom Brnu Michael Czerny.
Prema uredništvu britanskog Financial Timesa, sljedeći papa će ponovno doći s Globalnog juga i stoga neće biti liberalan. U uredničkom komentaru navodi se da će se podjele između liberala i konzervativaca preslikati na tešku borbu za nasljeđe pape Franje.
"Današnja Katolička crkva, po broju vjernika, sve više pripada Globalnom jugu, a kardinali će biti pod pritiskom da izaberu drugoga papu izvan Europe, koji će biti osjetljiv na pitanja siromaštva i zaštite okoliša. Ipak, mnogi crkveni vođe i vjernici s Globalnog juga također su društveno konzervativni, za razliku od liberalnijih sljedbenika u bogatijim zemljama", ocjenjuje Financial Times.
Na rumunjskom portalu Contributors, politički analitičar Radu Carp ističe da je iznimno važno promatrati koje su regije svijeta trenutačno najvažnije za Vatikan, podsjećajući da je 2013., kada je izabran Franjo, prioritet bila Latinska Amerika, dok su "Afrika i Kina prioriteti Katoličke crkve 2025."
"Izbornici novoga pape morat će uzeti u obzir tu stvarnost. Budući da u vatikanskoj konklavi nema biskupa iz Kine, odlučujući će biti način na koji će se potencijalni kandidati odnositi prema Africi", ističe Carp. "Riječ je o kontinentu s najvećim rastom stanovništva, stopom prelaska na katoličanstvo dvostruko većom od svjetskoga prosjeka te velikim brojem kršćanskih mučenika koji čekaju na kanonizaciju."
Unatoč očitim favoritima, oni ne postaju nužno i pape, na što podsjeća i stara vatikanska izreka: onaj tko uđe u konklavu kao papa, izlazi iz nje kao kardinal. Konklava za izbor novog pape počinje 7. svibnja.
.webp){kind=icon}
