Pet ključnih ekonomskih lekcija Mokyra, ovogodišnjeg Nobelovca

Studirala sam ekonomiju na Sveučilištu u Edinburghu, što je podrazumijevalo mnogo čitanja o ekonomskoj povijesti sjeverne Britanije - a to je, zauzvrat, značilo i čitanje brojnih djela Joela Mokyra, jednog od trojice ekonomista koji su u ponedjeljak osvojili Nobelovu nagradu. Kasnije, kada sam započela karijeru ekonomistice, upoznala sam ga osobno, a njegova novija istraživanja i dalje oblikuju moje razumijevanje ekonomskog rasta.

Kad god se osjećam nesigurno u vezi s budućnošću ekonomije, vraćam se Mokyru. Njegov rad temelj je mog razumijevanja zašto neka gospodarstva napreduju, neka stagniraju, a druga propadaju. On istodobno nudi nadu i upozorenje državama koje se suočavaju s trenutačnom gospodarskom neizvjesnošću te rasvjetljuje velika pitanja o utjecaju umjetne inteligencije (AI) i održivosti kineskog modela razvoja.

Kao netko tko iznimno cijeni njegov rad, a u čast njegovoj Nobelovoj nagradi, izdvojila sam pet najvažnijih lekcija Joela Mokyra.

Rast često nailazi na otpor (kod ljudi)

Ekonomski rast ključan je za prosperitet - zahvaljujući njemu ljudi žive dulje, udobnije i oslobođeni su teških fizičkih poslova. No, rast često nailazi na otpor jer donosi promjene i nesigurnost.

Mokyr mi je jednom objasnio kako su ljudi u početku odbijali raditi u tvornicama. Bili su naviknuti raditi za sebe, kao mali poljoprivrednici ili obrtnici, iako je to bio težak i siromašan život. Koncept modernog rada - dolaziti na posao u određeno vrijeme, ostajati cijeli dan i primati naredbe od šefa s kojim nemate osobni odnos - bio je toliko odbojan da su tvornice godinama zapošljavale uglavnom žene i djecu. Bile su potrebne generacije društvenog prilagođavanja da bi muškarci prihvatili takav način rada.

 

Rast zahtijeva vrijeme

Industrijalizacija je postala moguća zahvaljujući nizu ključnih inovacija koje su promijenile prirodu rada i proizvodnje. No, postojala su i otkrića, poput parnog stroja, čiju je punu primjenu u početku bilo teško razumjeti. Tek nakon više od stotinu godina njegov je doprinos postao vidljiv u statistici produktivnosti.

Najvažnija otkrića često desetljećima traže najbolju primjenu - i to na načine koje nitko nije mogao predvidjeti. Iako se brzina prihvaćanja inovacija povećava iz godine u godinu, i danas postoje izumi koji već postoje, a koji će tek u budućnosti imati ogroman utjecaj na svijet.

Rast je nepredvidljiv

Nove inovacije uništavaju postojeća radna mjesta, ali istodobno stvaraju nova - i besmisleno je pokušavati predvidjeti koja će to zanimanja biti. Inovacije transformiraju gospodarstvo na načine koje je nemoguće potpuno razumjeti. Kako mi je Mokyr rekao: "Zamislite da nekome 1920. godine pokušavate objasniti što je stručnjak za kibernetičku sigurnost."

Rast je i pitanje kulture/mentaliteta

Jedno od ključnih pitanja koje desetljećima pokreće istraživanja ekonomske povijesti glasi: zašto je Velika Britanija bila prva zemlja koja se industrijalizirala i obogatila? Druge su zemlje također stvarale izume, imale više bogatstva ili prirodnih resursa, pa čak i povoljniju klimu.

Mokyr se često usredotočuje na kulturu rasta, što smatra ključnim. Ona se temelji na spremnosti na rizik i eksperimentiranje. To je bila jedna od glavnih karakteristika škotskog prosvjetiteljstva, gdje su stanovnici bili relativno dobro obrazovani, cijenila se humanost, a radoznalost i individualnost bili su visoko vrednovani. Nije dovoljno da država ulaže novac i gradi infrastrukturu; vlada ne može centralno planirati prosperitet. Najvažnija otkrića često nastaju metodom pokušaja i pogreške.

 

Rast nije zagarantiran

Stoljećima su svjetska gospodarstva rasla vrlo sporo. Napredak je postojao, ali bio je malen – a kad bi carstva propala, napredak bi često nestajao zajedno s njima. Upravo to čini posljednjih nekoliko stoljeća iznimnima. Rast ima tendenciju ubrzavanja, a inovacije koje potiču ekonomski razvoj stvaraju nove inovacije. No, ako se ne održe pravi uvjeti za rast, on nije zajamčen.

Kako se svijet suočava s razdobljem sporijeg ekonomskog rasta, među političarima raste iskušenje da vlada preuzme aktivniju ulogu u ekonomiji. Politika, naravno, ima svoju ulogu, ali sve bi vlade trebale shvatiti da blagostanje ne proizlazi iz boljeg planiranja.

Ključni element rasta je otvorenost - prema riziku, nesigurnosti, promjenama i kreativnosti. To je najveća lekcija Joela Mokyra i razlog zbog kojeg njegov rad i dalje ostaje iznimno relevantan.