Nedavne neočekivano izdašne poticajne mjere kojima kineska vrhuška pokušava potaknuti tamošnju ekonomiju ostavile su traga na financijskim tržištima, a dodatno zaoštravanje situacije na Bliskom istoku povećalo je napetost u globalnim geopolitičkim odnosima. O posljedicama koje sve to zajedno ostavlja na tržište nafte, jedne od najvažnijih svjetskih roba, piše Mihael Blažeković, analitičar makroekonomije i tržišta kapitala Bloomberg Adrije.
Kineska središnja banka pokrenula je novu rundu stimulansa monetarnim kvantitativnim popuštanjem kako bi potaknula gospodarski rast na ciljanu razinu od oko 5 posto. Smanjenjem potrebne obvezne rezerve banaka u gospodarstvo ulazi ekvivalent od dodatnih 142 milijarde dolara. Također, smanjuje se repo stopa, isto kao i kamatne stope na postojeće stambene kredite za 0,5 postotnih poena.
Pitanje je može li kineska monetarna politika bez da se uključi dodatno fiskalna politika značajnije utjecati na rast cijene nafte, no odgovor je negativan.
Novi kineski stimulans nema efekta na tržištu nafte, odnosno na rast cijene nafte. Kineska proizvodnja tavori što u kombinaciji s visokim uvozom nafte iz Rusije (cca 18 posto ukupnih potreba) ne utječe na globalni rast cijena nafte. Nafta je trenutno najviše pod utjecajem bliskoistočnih previranja, globalne slabije potražnje te potencijalnog povratka Libije na svjetsko tržište (oko 0,5 posto svjetske ponude).
Na globalnoj razini Kina čini 16 posto potražnje za naftom što ju čini najvećim pojedinačnim potrošačem. U prvih osam mjeseci ove godine potražnja iz Kine pala je preko 5 posto na godišnjoj razini što doprinosi stabilizaciji cijena nafte na nižim razinama nego prijašnjih mjeseci. Isto tako, prema indeksima povjerenja menadžera ne vidi se značajni oporavak kineskog gospodarstva.
PMI proizvodnje je još uvijek ispod 50 (kontrakcija) dok je indeks povjerenja u sektoru usluga minimalno iznad 50. Iskorištenost kapaciteta industrije trenutno je 74,9 posto što je ispod petogodišnjeg prosjeka, a to isto ne ide u prilog tome da bi Kina mogla utjecati značajnije na rast cijena nafte.
Ruska nafta povijesno je jeftinija opcija u odnosu na Brent koji je čišći, dok s druge strane bilateralni dogovor Rusije i Kine stavlja u povlašteni položaj kineski uvoz ruske nafte, što zapravo omogućava uvoz po nižim cijenama od tržišnih, zaobilazeći ruske sankcije. Upravo zbog toga, kineski fiskalno-monetarni stimulans nema utjecaja na svjetsku cijenu nafte, jer ako i dođe do oporavka kineske proizvodnje i jačeg gospodarskog rasta, vjerojatno je da će Kina uvesti većinu potrebne količine iz Rusije.
S druge strane, na tržištima kapitala vlada više “bullish” stanje za cijenu nafte od strane analitičara, nego što to uključuju u svoju cijenu forward ugovori. Naime, razlika između procjene analitičara za zadnji kvartal ove godine i forward krivulje je desetak dolara i krivulja je u backwardation-u (cijene futures ugovora manje od spot cijene instrumenta), s obzirom na to da sudionici na tržištu očekuju niže cijene u budućnosti, odražavajući zabrinutost zbog moguće prevelike ponude ili slabljenja potražnje.
OUTLOOK
Naš stav je ipak nešto više suzdržaniji u odnosu na ostale analitičare te očekujemo lagano postepeno dizanje cijene Brent nafte prema 75 USD po barelu. Kineski stimulans kao što smo rekli ne djeluje na rast cijene nafte. Isto tako, rast isporuka električnih vozila, a smanjenje proizvodnje dizelskih vozila, smanjuju potražnju u Kini za naftom.
S druge strane, razmirice na Bliskom istoku uz potencijalni zastoj prometa kroz Sueski kanal kao i nesigurnost vezana za izvoz nafte iz Libije stavljaju pritisak na rast cijene nafte. Previranja na Bliskom istoku pojačat će zasigurno volatilnost cijene nafte, posebice ukoliko se Iran značajnije uključi (ili budu napadnute rafinerije) s obzirom na to da čini oko 4 posto globalne ponude. U globalu, smatramo da je više rizika vezano za stabilizaciju cijena nafte oko 75 USD nego što je rizika da će nafta rasti preko 80 USD, čemu u prilog ide i već spomenuta forward krivulja nagnuta prema dolje.
.webp){kind=icon}
