Putinova 'crna flota' testira odlučnost Zapada u naftnim sankcijama

Prošle su godine SAD i njegovi saveznici iz Grupe sedam (G-7) ograničili cijenu izvoza ruske nafte, zabranjujući trgovcima koji koriste zapadnjačke usluge da prodaju rusku sirovu naftu iznad 60 dolara po barelu. Ideja je bila ograničiti sposobnost predsjednika Vladimira Putina da financira rat u Ukrajini bez izazivanja skoka na globalnim energetskim tržištima.

Barem u početku, politika je djelovala kako je planirano, uskrativši Kremlju desetke milijardi dolara prihoda. Ali kako istraga Bloomberg Newsa i popratni dokumentarni film otkrivaju, Rusija je osmislila sve učinkovitiji sustav za zaobilaženje sankcija i nastavak prodaje nafte zemljama u razvoju po cijenama iznad gornje granice od 60 dolara po barelu. Održavanje pritiska na Putina će od zapadnih vlada zahtijevati da usvoje oštriji pristup.

Mjesečni ruski prihod od izvoza nafte se od travnja udvostručio na više od 11 milijardi dolara, s prihodom u listopadu na najvišoj razini od svibnja 2022. Umjesto korištenja zapadnih tankera i osiguravatelja koji bi podlijegali ograničenju cijena, Rusija se uglavnom okrenula "floti u sjeni" zastarjelih i nereguliranih transportnih brodova, kojom upravljaju posrednici na Bliskom istoku i u Aziji.

Više od 70 posto ruske nafte prevoze prijevoznici u sjeni, u usporedbi s manje od 30 posto prije rata. Niz malih i uglavnom anonimnih brodarskih tvrtki, trgovaca i posrednika ubrao je velik dio profita od 11 milijardi dolara ostvarenog pomažući Rusiji da izbjegne ograničenje cijena, prema procjeni Bloomberga.

Uspon tog crnog tržišta predstavlja izazov za Ukrajinu i Zapad. Omogućio je Rusiji da prodaje svoju naftu po cijeni iznad ograničene, popunjavajući ratni budžet Kremlja. Bez obzira na to koliko dugo sukob u Ukrajini traje, pojava tolikog broja mutnih novih igrača u industriji prijeti gubitkom predvidivosti i lakoćom regulacije trgovine naftom.

To je posebno zabrinjavajuće zbog povećanog rizika od nesreća koje uključuju stare i neosigurane tankere, što bi moglo prouzročiti značajnu štetu okolišu i zapadnim vladama nametnuti goleme troškove čišćenja.

Što se može učiniti?

Važno je napomenuti da, iako je ograničenje cijena bilo manje učinkovito nego što su se kreatori politike nadali, ipak je prisililo Rusiju da svoju naftu prodaje s djelomičnim popustom ispod tržišnih stopa, čak i dok kontinuirani protok ruske sirove nafte drži globalne cijene pod kontrolom. Umjesto da napuste ograničenje cijena, SAD, Europska unija i njihovi partneri trebali bi poduzeti korake da ga strože provedu.

Trebali bi nametnuti strože kazne protiv stranih brodova, entiteta i pojedinaca za koje se utvrdi da su se dogovarali kako bi prekršili gornju granicu od 60 dolara, kao što su prošlotjedne sankcije američkog ministarstva financija protiv dviju tvrtki sa sjedištem u Ujedinjenim Arapskim Emiratima namjeravale učiniti.

Od brodova koji prolaze kroz teritorijalne vode zemalja G-7 trebalo bi zahtijevati da pokažu da imaju odgovarajuće osiguranje od izlijevanja nafte, što je prema međunarodnom pravu obvezno. Koordiniraniji napori za reviziju transakcija i provjeru pridržavaju li se trgovci koji transportiraju ruske zalihe ograničenja također bi spriječili prijevare i povećali transparentnost.

Nametanje ograničenja cijena ruske nafte nikada neće dovesti do Putinova poraza, ali ostaje vrijedan alat za obuzdavanje njegovih ambicija. I dalje je potrebna dosljedna primjena politike kako bi funkcionirala.

 

--- Urednili Romesh Ratnesar i Timothy Lavin

Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...

Ostavi komentar