.webp){kind=icon}
Među mnogim općim izborima od međunarodnog značaja koje treba pratiti ove godine, nigerijski, zakazani za veljaču, bit će daleko najveći; pakistanski, koji bi se trebali održati do listopada, vjerojatno će biti najglasniji. No najvažniji će se bez sumnje dogoditi 18. lipnja, kada će predsjednik Recep Tayyip Erdoğan svoju vladavinu nad Turskom nastojati produžiti u treće desetljeće.
Ishod će oblikovati geopolitičke i ekonomske kalkulacije u Washingtonu i Moskvi, kao i u glavnim gradovima diljem Europe, Bliskog istoka, Središnje Azije te Afrike.
''Ono što se dogodi u Turskoj neće ostati samo u Turskoj'', kaže Ziya Meral, viša suradnica na Kraljevskom objedinjenom institutu službi za obrambene i sigurnosne studije (RUSI).
Čitaj više
Hoće li EU članice kupovati struju proizvedenu na turskim brodovima?
Cijena proizvedene energije na brodovima bila bi upola jeftinija od sadašnje tržišne cijene za iduću godinu.
12.10.2022
Putin: Svaki energetski infrastrukturni objekt na svijetu sada je ugrožen
Putin ističe kako je Rusija spremna Europi slati plin preko Sjevernog toka 2 ili Turske.
12.10.2022
SAD pregovara s Turskom o isporuci tekućeg plina Sjevernoj Makedoniji
SAD razgovara s turskim vlastima o tome kako olakšati isporuku LNG-a Sjevernoj Makedoniji i Bugarskoj.
12.10.2022
Godišnja inflacija u Turskoj 83,5 posto, Erdoğan želi još niže stope
Skok je rezultat niza ovogodišnjih smanjenja kamatnih stopa turske središnje banke.
03.10.2022
''Turska je možda osrednja sila, ali velike sile imaju udjela u njezinim izborima''.
Utjecaj Ankare u svjetskim poslovima potvrđuje Erdoğanova postignuća tijekom njegova dugog mandata. Unatoč tome, kod kuće i u inozemstvu, njegovi izborni izgledi izazivaju pomiješane osjećaje. A oni koji priželjkuju njegov odlazak 19. lipnja ne mogu biti optimistični oko toga tko ili što bude slijedilo.
Zapad priželjkuje Erdoğanov odlazak
Zapadnim čelnicima bit će drago vidjeti Erdoğanov odlazak. Potkopao je sigurnost NATO-a kupovinom raketnih obrambenih sustava od Rusije, frustrirao savez blokiranjem članstva Švedske i Finske, opetovano prijetio Europu preplaviti izbjeglicama te posljednjih mjeseci bacao sve ratoborniju retoriku prema Grčkoj. Odnosi Ankare s Washingtonom postali su zategnuti do točke u kojoj najviši turski dužnosnici rutinski optužuju SAD za podršku puču protiv Erdoğana te za suradnju s terorističkim skupinama.
SAD-u i Europi bilo bi bolje bez Erdoğanova razornog utjecaja u svjetskim poslovima, posebno s obzirom na to da se njihova konfrontacija s Vladimirom Putinom zaoštrava. Njegova je sugovornička korist ograničena: iako je prošlog ljeta pomogao u postizanju sporazuma kako bi se osigurao kontinuirani dotok žitarica i biljnog ulja iz Ukrajine, Erdoğan nije imao nikakav ograničavajući utjecaj na svojega "dragog prijatelja" Vladimira.
Ni Erdoğan se ne može sputati. Iako se mnogi u vanjskopolitičkim krugovima Washingtona i europskih prijestolnica drže nade da će ga moći vratiti u svoje redove, Erdoğanov svjetonazor je "daleko radikalniji nego što većina zapadnjaka misli", kaže politički analitičar Selim Koru. Njegove ambicije za neposredno tursko susjedstvo, gdje je Ankara sve utjecajnija, nisu nadopunjavanje američkog i europskog utjecaja, ''nego nastojanje da ih zamijeni te im se suprotstavi'', kaže Koru.
Bude li Erdoğan poražen, kaže Sinan Ülgen, direktor istanbulskog think tanka EDAM, "njegov nasljednik transformirat će Tursku u drugačijeg vanjskopolitičkog aktera, koji će se približiti poziciji zapadne nacije".
No, čak i ako se to dogodi, nitko ne bi trebao očekivati brzi zaokret od 180 stupnjeva. Erdoğan je imao 20 godina da turske institucije – vladu, vojsku, akademsku zajednicu, vjerski establišment i medije – zasije svojim radikalnim svjetonazorom. Bude li 19. lipnja izabran novi predsjednik, trebat će razgraditi zdanje koje je Erdoğan izgradio. Zadatak će biti još teži jer će njegova stranka Adalet ve Kalkınma Partisi (AKP) ostati značajno prisutna u parlamentu te se zasigurno žestoko opirati promjenama.
Vrijedno je prisjetiti se kako je Erdoğanu trebao najveći dio desetljeća za potkopavanje duboko sekularne države koju je bio utemeljio Mustafa Kemal Atatürk, otac moderne Turske — a AKP je tijekom tog razdoblja uživao ugodnu parlamentarnu većinu.
Sve je to pod pretpostavkom da birači izbace Erdoğana, što nije sigurno. Turci gaje dva mišljenja o svojem predsjedniku i njegovoj politici. Istraživanje koje je Metropoll proveo krajem listopada pokazalo je kako je podrška Erdoğanu porasla do 47,6 posto, s otprilike 39 posto prije godinu dana. Ovo bi bilo izvanredno za bilo kojeg vođu koji je tu toliko dugo – u demokracijama raspoloženje protiv vladajućih ima tendenciju rasta s vremenom – ali je stvarno zapanjujuće za onoga koji upravlja ekonomskom zbrkom.
Za taj je nered uglavnom on sam kriv: Erdoğanovo čarobno razmišljanje o kamatama snažno je pridonijelo zapanjujućoj inflaciji, oslabljenoj liri i anemičnim ulaganjima. I zato, pokazuju druge ankete, većina Turaka smatra kako njihova zemlja ide u pogrešnom smjeru.
Inflacijom pogođena Turska rekordno tiska visok apoen – turske novčanice u optjecaju, prema apoenu
Zašto onda mnogi od Erdoğana i dalje traže ispravak kursa Turske? Djelomično zato što ne znaju tko će mu se suprotstaviti. Glavne opozicijske stranke formirale su ujedinjenu frontu poznatu kao "Stol šestorice" ("Altılı Masa"), ali manje od šest mjeseci do dana izbora još nisu objavile svojega predsjedničkog kandidata. Dvojica vodećih kandidata su iz vodeće opozicijske stranke Cumhuriyet Halk Partisi (CHP): gradonačelnik Istanbula Ekrem İmamoğlu te dugogodišnji čelnik stranke Kemal Kılıçdaroğlu.
"Stol šestorice" također je sporo artikulirao jasnu strategiju za poboljšanje turske ekonomije. Početkom prošlog mjeseca CHP je konačno razotkrio nešto nalik na dnevni red, ali je bio dugačak na prozračnim obećanjima o velikim ulaganjima i kratak u detaljima.
Erdoğanove jake brojke
Erdoğanov preferirani protukandidat bio bi Kılıçdaroğlu, pomalo bezbojni veteran koji CHP vodi već 12 godina. Mnogi turski politički analitičari kažu kako bi mlađi, karizmatičniji İmamoğlu bio jači izazivač. Osvojio je mjesto gradonačelnika Istanbula 2019. vodeći uključivu, optimističnu kampanju, čak i nakon ponovljenih izbora zbog Erdoğanova odbijanja prihvaćanja rezultata prvog glasovanja.
Predsjednik i njegova stranka uložili su veliku energiju da İmamoğlua drže podalje. Prošlog je mjeseca gradonačelnik osuđen zbog beznačajne optužbe za vrijeđanje izbornih dužnosnika, no presuda je ujedinila opoziciju i možda povećala njegove izglede za predsjedničkom kandidaturom.
"Sada postoji jak narativ oko İmamoğlua", kaže Ayse Zarakol, profesorica međunarodnih odnosa na Sveučilištu Cambridge. (Izborna pravila gradonačelniku dopuštaju kandidaturu za predsjednika dok njegovi odvjetnici osporavaju presudu.)
No Erdoğanove još uvijek jake brojke sugeriraju kako bi se mogao oduprijeti svakom protivniku, posebno ako ekonomija u proljeće pokaže znakove oporavka. Predsjednik za rješenje problema računa na investicije i bankovne depozite iz Ujedinjenih Arapskih Emirata i Saudijske Arabije te na Putinova obećanja da će Tursku učiniti središtem za izvoz ruskoga prirodnog plina. Erdoğan je također govorio o vlastitim nalazištima prirodnog plina u Turskoj u Crnom moru, potičući nagađanja o neočekivanim prihodima. Prošlog je mjeseca najavio povećanje minimalne plaće od 55 posto; prošli je tjedan povećao plaće i mirovine državnih službenika.
Također, sa svojom strankom zaziva stare bauke kurdskog terorizma i zapadne perfidnosti, kao i kulturno-ratne trope o opasnostima homoseksualizma za obitelji i islamske vrijednosti. Prijetnje Grčkoj usmjerene su na raspirivanje nacionalističkog žara.
Ove su taktike Erdoğanu već pomogle pobijediti na izborima. Mogle bi opet. Sve dok Turci ne daju svoj glas, zapadni će čelnici biti u neizvjesnosti.
