Kako bi postigla klimatske ciljeve, Europa već neko vrijeme fokus stavlja na transformaciju energetskog sektora. Zato je povećanje zastupljenosti obnovljivih izvora energije (OIE) jedan je od glavnih ciljeva u nadolazećim godinama, što ne predstavlja priliku samo za okoliš, već i za investitore. No umjesto poticajnog okruženja, oni koji žele razvijati OIE-ove često nailaze na regulatorne probleme, što je barem čest slučaj u Hrvatskoj. Istovremeno, neke su zemlje posljednjih godina napravile ozbiljan iskorak na tržištu OIE-ova. Među njima je Rumunjska, a glavno je pitanje što je razlikuje od Hrvatske?
Hrvatska i Rumunjska osim europskih klimatskih ciljeva sigurno dijele i sličan klimatski potencijal, no rumunjsko tržište OIE-ova već je neko vrijeme u fazi rasta te je zemlja u prošloj godini postigla rekordan rast solarne energije. To sve Rumunjsku stavlja na put ostvarenja ciljeva do 2030. godine, dok Hrvatska po tom pitanju zaostaje s obzirom na to da je u 2023. godini udio OIE-ova u bruto finalnoj potrošnji električne energije bio nešto viši od 28 posto.
Inače, prema ciljevima Europske unije, OIE-ovi bi do 2030. godine trebali činiti 42,5 posto u ukupnom energetskom miksu. To znači gotovo udvostručavanje postojećeg udjela obnovljive energije u EU-u.
Hrvatska sigurno ima snažan potencijal za razvoj OIE-ova, no sve se prečesto svodi na priču o neiskorištenom potencijalu, a iako rumunjsko tržište nije idealno, glavno je pitanje po čemu se hrvatsko tržište razlikuje i koje lekcije može naučiti?
Hrvatska se mora ubrzati
Prespori procesi, administracija, nejasan regulatorni okvir koji se često mijenja... Sve su to problemi koji negativno utječu na brži razvoj OIE-ova na hrvatskom tržištu. Puno se o tome pričalo na nedavnoj konferenciji Dani OIE-ova 2025., na kojoj se među ostalim tijekom razgovora nametnula i usporedba hrvatskog s rumunjskim tržištem. Većina sugovornika na jednom od panela isticala je ponajviše to koliko se brže projekti u Rumunjskoj razvijaju nego u Hrvatskoj. Zašto je tomu tako?
Iz grupe ENNA su za Bloomberg Adriju kazali da iako ni na jednom tržištu nije sve idealno, u Rumunjskoj su zadnjih nekoliko godina napravljeni pozitivni pomaci.
"Primjerice, došlo je do pojednostavljenja razvoja manjih projekata sunčanih elektrana vezano uz prostorno planiranje i zaštitu okoliša. Tako recimo za projekte na određenom tipu poljoprivrednog zemljišta nisu potrebne izmjene prostornih planova te je, u odnosu na Hrvatsku, jednostavniji i u praksi kraći postupak ishođenja okolišnih dozvola", objašnjavaju iz grupe ENNA.
Koliko je proces u Rumunjskoj jednostavniji pokazuje i to da je u Hrvatskoj potrebno predati glavni projekt, u kojem se specificira tehnologija i oprema, otprilike dvije godine prije početka same izgradnje, a do trenutka kada projekt uđe u fazu gradnje, tehnologija često već zastari, kažu iz ENNA-e.
"Ako investitor želi koristiti noviju opremu, mora prolaziti kroz postupak izmjene dozvola koji je dugotrajan. S druge strane, u Rumunjskoj je moguće doći do 'ready to build' faze bez potrebe za glavnim projektom. Oprema se može naknadno definirati i izmijeniti kroz izvedbeni projekt, sve dok se poštuju dimenzije, snaga i lokacija iz izvornih dozvola", kažu iz grupe ENNA.
Dozvole se u Rumunjskoj mogu ishoditi u roku od 18 do 24 mjeseca | Depositphotos
Ta brzina cijelog procesa jedna od ključnih prednosti rumunjskog tržišta. Dok se u Hrvatskoj investitori često žale da ishođenje dozvola traje toliko dugo da se nerijetko u međuvremeni promijene zakoni, iz Obnovljivih izvora energije Hrvatska (OIEH) navode da iako Rumunjska zapravo ima kompleksniji i nestabilniji zakonodavni okvir, dozvole se tamo mogu ishoditi u roku od 18 do 24 mjeseca. Istovremeno u Hrvatskoj taj proces često traje od sedam do osam godina, što je jedan od glavnih razloga sporijeg razvoja projekata.
"Rumunjska prednjači po brzini i dinamici razvoja tržišta te većoj investicijskoj aktivnosti, ali uz viši zakonodavni i politički rizik. Hrvatska nudi stabilniji okvir i nezasićeno tržište s puno potencijala, ali se mora hitno pozabaviti ubrzanjem dozvola i jačanjem mrežne infrastrukture kako bi se taj potencijal mogao realizirati", kažu iz OIEH za Bloomberg Adriju.
Ključne razlike Rumunjske i Hrvatske
No to nisu jedine razlike, niti jedini problemi koje i rumunjsko i hrvatsko tržište OIE-ova dijele. Ponajviše ih razlikuje, kažu iz OIEH-a, stupanj razvijenosti tržišta i brzina energetske tranzicije.
"Rumunjska upravlja većim i bolje povezanim elektroenergetskim sustavom (18 do 20 gigavata), s udjelom od 12 gigavata već instaliranih OIE kapaciteta. Hrvatska ima manji elektroenergetski sustav (pet do šest gigavata), s visokim udjelom hidroenergije i značajnom ovisnošću o uvozu električne energije tijekom ljetnih mjeseci, ali i izniman solarni potencijal", ističu iz OIEH-a te dodaju i da je rumunjsko tržište otvorenije i likvidnije, s razvijenim modelima trgovanja.
Iz grupe ENNA ističu i da razlike postoje u veličini projekata i načinima poticanja proizvodnje iz OIE-ova.
"Dok se u Rumunjskoj razvijaju veliki projekti sunčanih elektrana (snage iznad 50 megavata), u Hrvatskoj je uglavnom fokus na projektima sunčanih elektrana do 10 megavata priključne snage, i to zbog zastoja u postupcima priključenja sunčanih elektrana iznad 10 megavata priključne snage", objašnjavaju.
U Hrvatskoj je za projekte OIE-ova najveći izazov regulatorna neizvjesnost | Bloomberg
Osim toga, razlike postoje i kada je riječ o poticajima. Naime, u Rumunjskoj se proizvodnja iz OIE-ova u ranoj fazi razvoja tržišta, odnosno do 2014. godine, poticala kroz zelene certifikate (jamstva podrijetla), dok se danas potiče kroz CfD ugovore (engl. contract for difference – ugovor o razlici u cijeni).
"S druge strane, u Hrvatskoj se proizvodnja iz OIE-ova potiče kroz sustav tržišne premije za veće elektrane i zajamčene otkupne cijene za manje elektrane", objašnjavaju iz grupe ENNA.
Je li Rumunjska prezasićena?
Ipak, s obzirom na to da se rumunjsko tržište posljednjih godina razvija brže, otvara se pitanje je li ono zbog svega postalo prezasićeno? Iz OIEH-a navode da broj projekata i zahtjeva za priključenje mreži u Rumunjskoj premašuje kapacitete koji se mogu realizirati u kratkom roku, što stvara uska grla. Zbog svega dodaju da je u Rumunjskoj trenutno jedan od glavnih problema upravo pristup mreži, zbog čega su potrebna znatna ulaganja u njezinu modernizaciju.
"Važno je naglasiti da Rumunjska nije prezasićena instaliranim kapacitetima, već projektima u razvoju. Pravi problem nastaje kada razvoj projekata nije praćen ulaganjem u mrežu, fleksibilnost sustava i tržišne mehanizme. Tada dolazi do prevelike konkurencije za ograničene resurse, kašnjenja i napuštanja projekata", navode.
Naglašavaju da tržišta ne postaju zasićena zbog previše ambicija, već zbog premalo koordinacije, a slučaj Rumunjske mogao bi biti snažna lekcija Hrvatskoj, za koju vjeruju da ima vremena izbjeći taj problem.
"Ovo je jasna lekcija za Hrvatsku. Bez modernizacije mreže, razvoja skladišnih kapaciteta poput baterija i reverzibilnih hidroelektrana te ubrzanja i pojednostavljenja administrativnih postupaka, riskiramo da ambiciozni ciljevi ostanu samo na papiru. Ipak, u Hrvatskoj, iako mreža također zahtijeva modernizaciju, najveći izazov u ovom trenutku je regulatorna neizvjesnost. Gotovo 1000 (da, tisuću, nije greška u pisanju) dana čeka se odluka o visini naknade za priključenje OIE projekata na elektroenergetsku mrežu. Ta je činjenica odbila značajan dio investitora za ulaganja u Hrvatsku", ističu.
Zašto ključno da se to stanje promjeni? Jer, kako kažu iz OIEH-a, "najskuplja energija je ona koju nemamo".
"Ako ne uklonimo prepreke poput dugotrajnih čekanja na dozvole, neodgovorenih regulatornih pitanja i nedostatka investicijske predvidljivosti, riskiramo da Hrvatska postane tek tranzitna ruta za zelenu energiju iz susjednih zemalja, umjesto aktivnog proizvođača. Zelena tranzicija jednostavno nije moguća bez privatnih ulaganja. Analize investicijskih banaka pokazuju da svaki euro javnog novca uložen u tranziciju povlači 2,5 eura privatnih ulaganja", kažu iz OIEH-a.
Liesa Johannssen-Koppitz/Bloomberg
Može li zbog svega spomenutog Rumunjska biti uzor ostalim tržištima OIE-ova, pa tako i Hrvatskoj? I da i ne. Iz OIEH-a navode da Rumunjska može biti uzor u nekoliko važnih područja razvoja, no s druge se strane suočava s čestim zakonodavnim promjenama i administrativnim preprekama, što investitorima otežava dugoročno planiranje.
"Ključna lekcija iz njihovog iskustva je da tehnički napredak i ulaganja moraju biti praćeni stabilnim i predvidivim regulatornim okvirom", zaključuju iz OIEH-a.
.webp){kind=icon}
