Danas je moguće ukrasti i vjetar, a gubici se broje u milijunima

Predviđanja da će i zrak imati svoju cijenu nekada su bila dio rasprava o potencijalnoj distopijskoj budućnosti, ali sa širenjem vjetroelektrana u doba zelene tranzicije, to je postala stvarnost. Zrak je još uvijek besplatan, ali energija koju kretanje zraka, odnosno vjetar proizvodi, više odavno nije.

U eri tranzicije prema obnovljivim izvorima energije vjetar je postao jedan od najvažnijih resursa. Naoko idealan, bez zagađenja okoliša, široko prisutan, neiscrpan, jednostavno ukrotiv. Međutim, što se gradi više vjetroelektrana to postaje jasnije da nije sve tako idealno.

Jedan od problema koji je nastao širenjem površina pod vjetroelektranama je, vjerovali ili ne, krađa vjetra. Taj fenomen zabrinjava sve više proizvođača energije iz obnovljivih izvora, investitore i regulatore. Postoje već pravni sporovi oko tog problema, u kojima se kompanije međusobno optužuju za "krađu vjetra" koja im stvara gubitke u desecima milijuna eura.

Izraz "krađa vjetra" (engl. wind theft) zvuči kao nešto iz stripa Alana Forda ili skeča Montyja Pythona, ali riječ je o stvarnom i rastućem problemu. Iako se ne radi o doslovnoj krađi u fizičkom smislu, pojam nije simboličan ili figurativan, prije nešto između.

Riječ je fizikalnom efektu gdje jedan vjetropark smanjuje količinu vjetra dostupnu drugom, uslijed tzv. učinka zavjetrine (engl. wake effect). Posljedice nisu bezazlene, čemu svjedoči to da su problemi usred krađe vjetra završili na sudu, a u njegovo rješavanje počele su se uključivati i države.

Vjetar nije vlasništvo, ali stvara pravne sukobe | DRI

Kako se krade vjetar?

Kada vjetar prolazi kroz turbinu, dio njegove kinetičke energije pretvara se u električnu. Iza turbine ostaje područje sporijeg, turbulentnijeg zraka. Ta zavjetrina može se protezati i desecima kilometara niz vjetar. Ako se u tom području nalazi drugi vjetropark, njegova proizvodnja može drastično pasti. U najgorem scenariju gubici energije mogu iznositi i do 20 posto u prvih 10 kilometara od izvora poremećaja, prema dostupnim podacima.

Vjetroturbine iskorištavaju energiju iz vjetra, a iza svake turbine nastaje zavjetrina u kojoj je brzina vjetra smanjena. Kako se zračni tijek nastavlja niz vjetar, ta se zavjetrina širi i postupno obnavlja prema početnim uvjetima protoka. Učinak zavjetrine označava ukupni utjecaj na proizvodnju energije u vjetroparku, koji nastaje zbog međusobnog utjecaja turbina na brzinu vjetra. Važno je uzeti u obzir učinke zavjetrine i postojećih i budućih susjednih vjetroelektrana.

Taj učinak otprije je u mehanici fluida, ali se tek sada problematizira zbog širenja offshore, tj. morskih vjetroelektrana. Što je do prije nekoliko godina bila samo misaona vježba u udžbenicima mehanike fluida postalo je veliki problem koji potencijalno može stvoriti troškove od nekoliko desetaka milijuna eura. Posebno je izražen u gusto zasićenim područjima poput Sjevernog mora, gdje je više zemalja i investitora razvijalo projekte bez međusobne koordinacije.

Energija vjetra sve je samo ne besplatna

Iako je vjetar naizgled nepresušan izvor energije, situacija je daleko kompliciranija i na samu isplativost investicije utječe puno faktora. Okolišni uvjeti primarni su jer nije svaka vjetrovita zona pogodna za gradnju vjetroelektrana. Udari vjetra ne smiju biti preveliki i moraju biti relativno konzistentni, a ne dolaziti u naletima. Zapravo se kod prejakog vjetra vjetroelektrane moraju ugasiti kako bi se spriječila oštećenja. Takva razdoblja neizbježna su, pa vjetroelektrane nisu stalno u pogonu. Naravno, što su dulje u pogonu, to je njihova isplativost veća, pa je bitno da vjetar na određenom području bude što konzistentniji, tj. da ga nema ni premalo ni previše.

Troškovi offshore vjetroelektrana variraju i u ovisnosti o dubini morskog dna te morskoj struji. Vjetroelektrane u dubljim vodama skuplje su za izgradnju, kao i one koje se nalaze u područjima s jačim morskim strujama.

Kao kod svake tehnologije, postoje i različiti stupnjevi sofisticiranosti. Veće i kompleksnije vjetroelektrane veća su početna investicija, ali dugoročno bolje iskorištavaju energiju vjetra. Troškovi održavanja također jako variraju, kao i troškovi podvodnih kabela.

S obzirom na navedene okolišne i tehnološke čimbenike variraju troškovi osiguranja. Zakonska ograničenja, subvencije, porezne olakšice, brzina dobivanja odobrenja od regulatora, studije utjecaja na okoliš, troškovi mjera suzbijanja negativnih učinaka na okoliš i u konačnici volatilnost samih cijena električne energije samo su neki od faktora koji se moraju uzeti u obzir kod izračuna isplativosti investicije u vjetroelektranu.

Više turbina ne znači nužno više energije, osobito kada ih povezuje nevidljiva zavjetrina | Sora

Ekonomija vjetroparkova temelji se na preciznim proračunima s velikim brojem varijabli. Vrijeme potrebno za povrat investicije može se protezati na više od 10 godina, ovisno o brojnim faktorima. Svako smanjenje predviđene proizvodnje može ugroziti isplativost projekta i poremetiti kompleksne izračune na temelju kojih su rađene studije isplativosti.

Već su se pojavili sudski sporovi među kompanijama koje tvrde da vjetroelektrane na određenoj lokaciji remete putanju vjetra prema njihovim vjetroelektranama te im time smanjuju proizvodnju električne energije i do 10 posto.

Primjerice, norveški energetski div Equinor upozorio je da bi zbog planirane izgradnje susjedne farme Vanguard u Velikoj Britaniji njihova postojeća farma Dudgeon mogla izgubiti i do 200 milijuna funti prihoda zbog smanjene proizvodnje. Slični scenariji javljaju se i u Belgiji, Nizozemskoj, Danskoj, pa čak i u Kaliforniji.

Equinor je pokrenuo i arbitražu protiv svojih partnera iz SSE-a i ENI-ja zbog nepoštivanja dogovora o udaljenostima između turbina. Uključene su i države. Kompanije iz Nizozemske tvrdile su da vjetroelektrane u Belgiji remete tijek vjetra i smanjuju proizvodnju energije vjetroelektranama u Nizozemskoj, što je na kraju riješeno bilateralnim dogovorom. Sličan spor postoji između Danske i Norveške, a kompanije u SAD-u i Južnoj Africi pokušavaju zaustaviti gradnju novih vjetroelektrana argumentom da će smanjiti isplativost i efikasnost postojećih.

Na temelju čega tužiti?

Pravo standardno kaska za novih tehnologijama i metodama proizvodnje, ali tijekom vremena uspostavit će se određeni pravni presedani. Neće biti lako jer je pitanje "vlasništva" nad vjetrom, jurisdikcija i dokazivanja oštećenosti u takvom slučaju jako komplicirano.

Relativno je jednostavno izračunati koliko nova vjetroelektrana smanjuje efikasnost druge, starije. No ako na nekom području postoje tri, četiri, pet ili više vjetroelektrana, određivanje koliko koji trag smanjuje proizvodnju drugoj vjetroelektrani postaje znatno složenije. U tom je slučaju putanja vjetra toliko poremećena i zavjetrine su toliko isprepletene da je nemoguće odrediti koliko je određena vjetroelektrana odgovorna za smanjenje proizvodnje druge elektrane do čega je došlo zbog djelovanja nekoliko zavjetrina.

Gusto raspoređene vjetroturbine otvaraju pitanja vlasništva nad nečim što nitko ne može posjedovati | Depositphotos

Vjetar se ne može privatizirati, pa nužno ima odlike javnog dobra. To komplicira stvari jer pojedina kompanija ne može tvrditi da joj je netko "ukrao" vjetar jer se ne radi o vlasništvu ili isključivom pravu na iskorištavanje.

Pravni sustavi još ne poznaju pojam koncesije na iskorištavanje vjetra, kao što poznaju za iskorištavanje vode ili mineralnog bogatstva. Još ne postoje ni međunarodni ugovori i sporazumi kojima bi se riješila problematika korištenja vjetra, iako se fundamentalno radi o resursu čije se iskorištavanje ne može ograničiti na granice samo jedne zemlje.

Nužnost diktira da se s obzirom na širenje vjetroelektrana pravni sustav mora što prije nadograditi. Neke će se stvari moći preuzeti iz praksi i zakona koji reguliraju tradicionalne izvore energije i sporove oko njihove eksploatacije, ali zbog specifičnosti vjetra i problema "krađe vjetra" morat će nastati nova rješenja i prilagodbe.

Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...

Ostavi komentar