Zbog CBAM-a uvoznici broje tone i emisije, ali na ključna pitanja i dalje nema odgovora

CBAM je već na snazi, ali mnoga pitanja još čekaju odgovore. Novi europski mehanizam za ugljično prilagođavanje na granicama ušao je u prijelaznu fazu krajem 2023. godine, no prava primjena, ona koja podrazumijeva plaćanje certifikata, počinje 2026. godine. U međuvremenu, dok Europska komisija najavljuje pojednostavljenja i pragove za male uvoznike, ključne informacije o tome tko ostaje unutar sustava i kakav će točno biti učinak na uvoznike u Hrvatskoj i Sloveniji još nisu poznate.

CBAM je zamišljen kao dopuna europskom sustavu trgovanja emisijama (EU ETS), s ciljem da se spriječi tzv. curenje ugljika, odnosno premještanje proizvodnje izvan EU granica zbog blažih ekoloških propisa.

Mehanizam obuhvaća proizvode poput čelika, aluminija, cementa, gnojiva, vodika i električne energije - ključne sirovine za brojne industrije. Tijekom prijelazne faze, uvoznici moraju kvartalno izvještavati o količinama i emisijama. Od 2026. obveze se šire i na financijsku komponentu, odnosno plaćanje CBAM certifikata čija će se cijena temeljiti na tržišnoj cijeni emisijskih jedinica u EU-u.

Olakšanje za male, ali što je s ostalima?

Uvođenjem tzv. de minimis praga od 50 tona godišnje, Komisija planira iz CBAM-a izuzeti više od 80 posto uvoznika, uglavnom male, srednje i povremene. Iako to zvuči kao administrativno olakšanje, izostaje ključna informacija - tko konkretno ostaje unutar sustava?

Na pitanje o tome koje će industrije i poduzeća biti pogođene te prema kojoj logici se određuje prag, Komisija upućuje na Q&A dokument na svojoj službenoj web stranici. Tamo pojašnjavaju da algoritam traži točku u kojoj se iz sustava mogu izuzeti oni koji ukupno čine manje od jedan posto emisija, a da se i dalje prati 99 posto svih emisija CBAM proizvoda. Dobiveni broj iznosi 51,3 tone, ali je, radi jednostavnosti, zaokružen na 50.

"Algoritam računa emisije svih uvoznika, uspoređuje ih s količinama i određuje gdje prestaje značajan doprinos ukupnoj slici. Prag je postavljen tako da se izuzme što više uvoznika, a da se i dalje prati velika većina emisija", pišu.

Prijelazna faza CBAM-a traje od listopada 2023. do kraja 2025. | Depositphotos

Logika sustava je jasna. No Komisija ne objavljuje koliko konkretno uvoznika u Hrvatskoj i Sloveniji ostaje obuhvaćeno CBAM-om jer ti podaci, kako nam kažu, nisu javni.

Sven Travaš, izvršni direktor tvrtke Emissio Trade koja se bavi trgovanjem emisijskim jedinicama i jamstvima podrijetla, za Bloomberg Adriju ističe da bi upravo ta informacija trebala biti dostupna kako bi uvoznici mogli planirati poslovanje, osobito oni u graničnim slučajevima.

Tvrtke koje su već obuhvaćene CBAM-om trenutačno znaju da imaju obvezu izvještavanja, jer prijelazna faza traje od listopada 2023. godine. No zbog još uvijek neformalnog statusa praga od 50 tona, neizvjesno je hoće li i nakon 2026. ostati u sustavu koji tada uključuje i plaćanje certifikata.

Mnoge kompanije još procjenjuju prelaze li prag, no bez službeno potvrđenih kriterija i dostupnih podataka o broju obveznika po članicama, planiranje ostaje otežano.

Ispod praga, ali ne i bez obaveza

Unatoč pragu koji oslobađa dio uvoznika, tijekom prijelazne faze svi i dalje moraju podnositi kvartalna izvješća, uključujući i one ispod 50 tona. To znači da čak i oni bez stvarnih financijskih obveza prema CBAM-u moraju znati iz kojeg su postrojenja proizvodi došli, koliki je ugljični otisak svake pošiljke i mogu li vjerovati podacima koje dobiju od svojih dobavljača iz trećih zemalja. To otvara pitanje o stvarnoj složenosti provedbe i koliko će malih poduzeća moći ispuniti te tehnički zahtjevne zadatke, osobito ako dolaze iz zemalja s nižom razinom digitalizacije i manjim brojem specijaliziranih kadrova.

Kako je za Bloomberg Adriju ranije istaknula Tamara Kelava iz HGK-a, brojne hrvatske tvrtke još se nisu susretale s ovakvim oblikom izvještavanja te su tražile dodatnu pomoć i jasnije upute. Kao glavne prepreke u prijelaznoj fazi navode se izračun emisija, komunikacija s dobavljačima i snalaženje u digitalnim alatima za prijavu. Travaš također navodi da su ti izazovi realni i očekivani, jer CBAM od svih aktera zahtijeva novu razinu transparentnosti i operativne spremnosti koja za mnoge još uvijek nije standard.

CBAM i izazovi uvoza iz trećih zemalja

CBAM mehanizam ne pogađa samo EU uvoznike već i njihove dobavljače iz trećih zemalja. Da bi uvoznici mogli zadovoljiti zahtjeve, moraju znati s kojeg je konkretnog postrojenja roba stigla i kolike su pripadajuće emisije. Mnogi partneri iz trećih zemalja, osobito iz regije Zapadnog Balkana, nisu spremni pružiti takve podatke. To znači da uvoznici snose odgovornost za nešto što često ne mogu kontrolirati, a ako ne dobiju tražene informacije, primjenjuju se zadane vrijednosti koje su po definiciji nepovoljnije i skuplje. Takva pozicija posebno pogađa zemlje poput Hrvatske i Slovenije, čiji poduzetnici tradicionalno uvoze iz BiH, Srbije, Crne Gore i drugih susjeda.

U takvom kontekstu, očekivano je bilo da Komisija ponudi jasnije smjernice ili potporu. No na pitanje o mogućim dodatnim mjerama ili poticajima za prilagodbu, stigao je odgovor: "No comment".

Travaš upozorava da ovakva neizvjesnost u komunikaciji dodatno otežava strateško planiranje i onim kompanijama koje žele ulagati u dekarbonizaciju, ali ne znaju točno kako će izgledati njihova CBAM obveza u budućnosti.

Novi prag od 50 tona trebao bi izuzeti više od 80 posto malih uvoznika | Canva

Bez jasnih odgovora s puno odgovornosti

CBAM bi trebao potaknuti tržišta da biraju čišće dobavljače. No to znači i realan rast troškova za tvrtke koje nemaju alternative. Na pitanje postoji li procjena koliko bi CBAM mogao povećati operativne troškove za hrvatske i slovenske uvoznike, Komisija ponovno nema komentar. Tako se dodatno pojačava dojam da se CBAM uvodi u praksi prije nego što su svi učinci jasno sagledani, barem kada je riječ o malim i srednje razvijenim članicama.

Može se reći da pitanja koja se otvaraju oko CBAM-a u slučaju Hrvatske i Slovenije nisu tehnička, već duboko poslovna i strateška. Posebno kada se uzme u obzir intenzivna trgovinska povezanost s regijom Zapadnog Balkana, iz koje dolazi velik dio sirovina i proizvoda obuhvaćenih CBAM regulativom. Ta povezanost čini ovu temu iznimno važnom ne samo za poslovni sektor, nego i za širu javnost, jer bi primjena CBAM-a mogla dovesti do osjetnih promjena na tržištu i utjecati na cijene ključnih industrijskih sirovina poput čelika, aluminija, cementa, gnojiva i vodika.

Unatoč toj važnosti, odgovori Europske komisije ostaju uglavnom općeniti, bez konkretnih brojki, procjena i rokova. Česte formulacije poput "bez komentara" ili "nije javno dostupno" ostavljaju dojam da ni sama Komisija još nema razrađene scenarije primjene CBAM-a ili izbjegava zauzeti stav u osjetljivoj fazi provedbe. Međutim, za poduzetnike u regiji, neizvjesnost je prepreka u planiranju, investiranju i održavanju stabilnih odnosa s dobavljačima. 

Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...

Ostavi komentar