Hrvatska se ozbiljno sprema za skladištenje CO₂, Bockovac će primiti 16 milijuna tona

Zamisao Europske unije (EU) da najkasnije do 2050. postigne neto nultu emisiju ugljikova dioksida (CO₂) jedan je od stupova zelene tranzicije, a u Hrvatskoj, Agenciju za ugljikovodike (AZU) zapalo je da se pozabavi zbrinjavanjem toga plina koji nam planet čini sve toplijim.

Kako navodi AZU, zbrinjavanje CO₂ u geološke svrhe jedan je od ključnih elemenata energetske strategije jer se pokazalo kao ključna karika u smanjenju emisija tog plina u atmosferu.

Stoga smo željeli doznati što je dosad učinjeno i što se dalje kani kada je riječ o toj aktivnosti koja obično ne dobiva previše medijskog prostora kao drugi elementi zelene tranzicije poput proizvodnje energije iz obnovljivih izvora ili elektromobilnost.

Projekt za hvatanje i zbrinjavanje ugljika (CCS) u geološkim strukturama u Hrvatskoj uključuje obnovu postojećeg cjevovoda koji je izvan funkcije za transport uhvaćenog CO₂ iz tvornice cementa NEXE, izgradnju dijela novog i prenamjenu postojećeg cjevovoda iz smjera tvornice cementa Duna-Drava u Bremenu u Mađarskoj te izgradnju infrastrukture za skladištenje CO₂.

"Kako je postrojenje za skladištenje energetski zahtjevno, planirana je izgradnja geotermalne energane koja bi zadovoljavala potrebe projekta i učinila ga samoodrživim. Prije svega potrebno je izraditi i ispitati dvije istražne bušotine kojima bi se potvrdile ležišne karakteristike odabrane geološke strukture, te preciznije odredili skladišni kapaciteti", napominje se u odgovoru za Bloomberg Adriju iz AZU-a.

Fotonaponska elektrana Nexea | Nexe Grupa

Hrvatska je, globalno gledano, mali emiter i u europskom sustavu trgovanja emisija sudjeluje s 53 postrojenja i jednim operatorom zrakoplova.

"Kao i u ostatku Europe, najveći emiteri ugljikova dioksida su energetika, transport, petrokemijska i cementna industrija. Dok se energetika okreće obnovljivim izvorima, a transport hibridnim i električnim modelima te vodikovim gorivnim ćelijama, neke industrije nemaju alternativu. Cementna industrija energetski je vrlo intenzivna i jedan je od najvažnijih emitera CO₂, odgovorna za oko četiri posto svih emisija na razini EU-a. Očekujemo da će potreba za projektima trajnog zbrinjavanja ugljikova dioksida rasti jer cementna industrija zbog kemijskog sastava osnovne sirovine nema alternativu za smanjenje emisija", pojašnjavaju u AZU-u.

Za hrvatsku lokaciju zbrinjavanja zasad je izabrana lokacija Bockovac na istoku zemlje nedaleko od granice s Mađarskom, u sastavu općine Donji Miholjac. Zašto Bockovac?

Marijan Krpan, predsjednik uprave AZU-a

"Lokacija Bockovac odabrana je zbog rezultata studije o mogućnostima trajnog zbrinjavanja ugljikovog dioksida u Hrvatskoj. Studija je pokazala da je hrvatski potencijal u ovom području značajan. Osim trajnog zbrinjavanja ugljikovog dioksida u iscrpljenim naftnim i plinskim poljima postoji mogućnost zbrinjavanja i u dubokim slanim akviferima. Jedan takav duboki slani akvifer nalazi se na lokaciji Bockovac. U krugu od 30 kilometara od lokacije Bockovci nalaze se tvornice Cementa NEXE u Našicama s godišnjom emisijom od 850 kilotona CO₂ i Duna Drava Cement Kft u Beremenu u Mađarskoj s godišnjom emisijom 800 kilotona CO₂. (Ako) se projekt bude širio, alternativno u krugu od 50 kilometara nalaze se još i postrojenje TeTo Osijek koje ima godišnju emisiju 70 kilotona CO₂ te buduća plinska termoelektrana Slavonski Brod s očekivanom godišnjom emisijom 400 kilotona CO₂", kažu u AZU-u.

Na lokaciju Bockovac računa se u razdoblju od barem 25 godina.

"Rezultati simulacije i proračuna su pokazali da je na toj lokaciji u periodu od 25 godina moguće trajno zbrinuti 15,77 milijuna tona CO₂, dok izračunati ukupni kapacitet iznosi preko 26 milijuna tona. Planirana je izrada atlasa geoloških struktura pogodnih za trajno zbrinjavanje ugljikova dioksida na kopnu, ali i u Jadranskom podmorju, te će rezultati predmetnih atlasa pokazati teorijske kapacitete koje posjeduje Hrvatska", najavljuje AZU.

CO2 bi se mogao zbrinjavati i u Jadranu | Wikimedia Commons

Treba napomenuti da je projekt Bockovac u ranoj fazi razvoja. U tijeku je izrada projekte dokumentacije na kojoj radi tim stručnjaka AZU-a. Hrvatskoj je kroz financijski program EU-a RePowerEU AZU-u dodijeljen novac za izradu studije i atlasa.

Europska je komisija Bockovac u studenome prošle godine uvrstila na popis projekata od zajedničkog interesa koji još dobivaju financijsku potporu od takozvanog Instrumenta za povezivanje Europe (CEF – Connecting Europe Facility).

S obzirom na taj okvir i spomenute planove izrade atlasa sasvim je moguće da Bockovac neće ostati jedina lokacija za zbrinjavanje CO₂ u Hrvatskoj. Pa može li se taj posao komercijalizirati, odnosno skladištiti CO₂ uhvaćen u drugim zemljama?

"Projekti trajnog zbrinjavanja u Europi tek su pilot-projekti. Trenutačno, komercijalan je samo projekt Longship u Norveškoj. Mi vjerujemo kako će atlasi pokazati da imamo dovoljne skladišne kapacitete, a imamo znanja i iskustva stečena u dugogodišnjem istraživanju i eksploataciji nafte i plina koja možemo primijeniti na CCS projekte. Važno je naglasiti kako imamo i iskustvo utiskivanja CO2 u ležište jer u Hrvatskoj postoji veliki takozvani EOR projekt (engl. enhanced oil recovery). Naime, u okolici Ivanić-Grada CO₂ se utiskuje u ležišta i služi za povećanje ukupnog iscrpka nafte. Upravo će razvoj projekta Bockovac pokazati je li primjena ovog koncepta izvediva i na ostalim poljima i lokalitetima", ističu u AZU-u.

Projekt Longship u Norveškoj trenutno je jedini komercijalni projekt u EU | Northern Lights

U Hrvatskoj nerijetko postoji problem nedorađene regulative kad je riječ o projektima povezanim sa zelenom tranzicijom. Čini se da u slučaju zbrinjavanja CO₂ stvari ipak ne stoje tako loše.

"Zakonom o istraživanju i eksploataciji ugljikovodika te podzakonskim aktima regulirano je trajno zbrinjavanje CO₂ u geološkim strukturama.  Postojeće zakonodavne okvire iz područja transporta i distribucije produkata cjevovodima potrebno je analizirati radi određivanja potencijalnih prepreka, odnosno implementacije predmetne gospodarske djelatnosti u postojeće zakonodavne okvire. (Ako) rezultati analiza pokažu da je izmjena postojećih zakonodavnih okvira isuviše kompleksna, izradio bi se prijedlog novog zakonodavnog okvira, usklađenog s regulatornim okvirom EU-a i kompatibilan sa zakonodavnim okvirom susjednih zemlja radi potencijalne prekogranične suradnje koji bi objedinio transport, distribuciju i trajno zbrinjavanje CO₂ u geološkim strukturama", ocjenjuju u AZU-u.

Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...

Ostavi komentar