Suša, potres i državne politike uzrokovale japansku krizu riže

U moderno doba lako je zaboraviti da je osnova svake ljudske aktivnosti hrana. Države Europe je na to podsjetio veliki rast cijena hrane nakon pandemije, koji još nije sasvim gotov. Japan se od prošle godine suočava sa sličnim problemom oko cijene namirnice koja je ne samo prehrambena osnova nego ima i široko društveno, tradicijsko i duhovno značenje, riže.

Tijekom svibnja ove godine cijena standardnog pakiranja riže od pet kilograma dosegla je pet tisuća jena, tj. blizu 30 eura. To je dva puta više nego isti mjesec 2024. godine. Rast cijene od 101,7 posto na godišnjoj razini pogurao je i opću stopu inflacije na 3,5 posto u zemlji koja povijesno ima problema sa suprotnom pojavom, preniskim rastom cijena, tj. deflacijom. To je nezanemariv udar na kućne budžete japanskih kućanstava, posebno na one koji veliki dio svojih prihoda troše na hranu, a to su najsiromašnija kućanstva.

Početak krize bio je relativno bezazlen: loš urod 2023. uzrokovan nepovoljnim vremenskim prilikama. Uslijedio je niz događaja koji su efektom lavine povećavali probleme sve dok nije nastala nacionalna panika i vjerojatno najveća neravnoteža u opskrbi rižom u Japanu još od Drugog svjetskog rata. Razotkriveni su brojni strukturni nedostaci sigurnosti opskrbe hranom i pomalo sramotna situacija da država koja se diči svojom razvijenom tehnologijom strepi oko svakog zrna riže.

Klimatske prilike 2023. u Japanu nisu bile dobre za urod riže zbog suše i neredovitih oborina. Urod je bio za desetak posto manji od desetogodišnjeg prosjeka, a poljoprivredne regije Niigata i Akita na zapadu Honšūa i otok Hokkaido bile su posebno teško pogođene. Panike nije bilo jer su državni organi uvjeravali stanovništvo da neće biti problema jer su državne zalihe dobro opskrbljene. Meteorolozi su pak upozoravali da bi se loše vremenske prilike mogle nastaviti.

Prvog dana 2024. potres magnitude 7,6 pogodio je poluotok Noto na zapadu Honšūa. Ljudske žrtve bile su ograničene, ali materijalne su bile velike. Oštećeno je blizu 200 tisuća objekata, ali to i nije bio razlog za paniku u državi naviknutoj na potrese, kakav je Japan. Panika je počela kada je izdano upozorenje od tsunamija visokog intenziteta. Japan je naviknut i na tu vrstu prirodnih nepogoda, pa postoje tri razine upozorenja za tsunami: žuta (niska), crvena (srednja) i ljubičasta (visoka). Izdano je upravo ljubičasto upozorenje, prvi put od 2011. u kojoj je tsunami doveo do 19 tisuća smrti i krize oko nuklearne elektrane Fukushima.

Nastala je panika

Vrlo brzo nastala je panika kod stanovništva koje se podsjetilo traume iz 2011. U takvim situacijama ljudi reagiraju potrebom za stvaranjem zaliha i gomilanjem. Slična situacija događala se diljem Europe i SAD-a nakon pandemije oko strahova od nestašice toaletnog papira. Strahovi stanovništva oko prekida opskrbnih lanaca uslijed potencijalne katastrofe uzrokovane tsunamijem doveli su do masovne navale na kupnju riže. Police u trgovinama bile su ispražnjene, ljudi su počeli putovati i kupovati kako bi stvorili sve veće zalihe.

Trgovine su na to odgovorile povećanjem cijena. Iako im je motivacija bila isključivo oportunistička, iskoristiti paniku kako bi povećali maržu, javno su se branili sa sve težom i skupljom nabavom riže u veleprodaji. Vijesti o tome da trgovci dižu cijene samo je dolijevala ulje na vatru i panika se proširila. Nastao je začarani krug u kojem su strah i gomilanje dovodili do rasta cijena, taj rast cijena do još većeg straha i gomilanja, što je dovodilo do još rasta cijena itd.

Situaciju je pogoršala rekordna turistička godina s ukupno 38 milijuna inozemnih dolazaka, više nego prije pandemije. Dodatan broj ljudi sam po sebi povećava potrošnju, posebno kada se radi o turistima koji žele kušati autentičnu japansku hranu, osnova koje je upravo riža. Potrošnja riže dodatno je narasla, povećavajući pritisak prema rastu cijena i učvršćujući začarani krug panike.

Bloomberg

Državne ekonomske politike pogoršale su krizu

Država je pokušala intervenirati već u prvim mjesecima 2024. otpuštanjem nekoliko stotina tisuća tona riže iz strateških zaliha. To nije imalo dovoljno jak učinak na cijenu jer je potražnja bila nezasitna, što je prisililo državu da uvede kontrolu cijena za rižu iz strateških rezervi. Namjerno su zaobilaženi distributeri i riža se prodavala iz robnih zaliha direktno trgovačkim lancima. Rezultati su u najboljem slučaju bili ograničeni.

Učinak velikog rasta cijene riže se tijekom 2025. počeo osjetiti na makroekonomskim pokazateljima. Inflacija je narasla na 3,7 posto, od čega rast cijena hrane sedam posto. Čak je i japanska središnja banka morala uzimati utjecaj rasta cijena riže na inflaciju u donošenju odluka o monetarnoj politici.

Jedna od stvari koja je pogoršala rast cijene riže zatvorenost je poljoprivrednog sektora Japana. Iako Japan vodi politiku slobodne međunarodne trgovine, po pitanju industrijskih proizvoda poljoprivreda je uvelike zaštićena raznim protekcionističkim državnim politikama, kvotama i carinama. Desetljeća poljoprivrednog protekcionizma rezultirala su time da je ta grana međunarodno nekonkurentna, a prosječna površina farmi riže višestruko manja nego u državama poput SAD-a, Australije, pa čak i drugih država Azije.

Pouka

Japan nije mogao utjecati na vremenske prilike, prirodne nepogode, panično ponašanje svog stanovništva i tržišnu logiku trgovaca. No sigurno je da rast cijena riže ne bi bio ni izbliza velik koliki je bio da Japan ne vodi protekcionističku i izolacionističku ekonomsku politiku po pitanju poljoprivrede. Desetljeća povlađivanja poljoprivrednom lobiju došla su na naplatu. Okolnosti su zahtijevale dodatan uvoz riže, što bi bilo relativno jednostavno s obzirom na to da je Japan okružen državama koje su veliki proizvođači riže, ali je bio onemogućen ograničavajućim politikama koje su postojale da zaštite domaće proizvođače.

Dodatne intervencije države počele su postepeno snižavati cijenu u lipnju 2025. Prognoze su da će nastaviti padati. No utjecaj velikog rasta cijene riže još će se dugo osjećati. Riža u Japanu predstavlja puno više od hrane: samoodrživost, otpornost i nacionalni ponos. No simboli su od male pomoći u uravnoteženju ponude i potražnje. Japan će morati preispitati svoje protekcionističke poljoprivredne politike, modernizirati i okrupniti proizvodnju riže, liberalizirati trgovinu i povećati produktivnost. I druge države trebale bi naučiti lekcije iz krize koju prolazi Japan.

Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...

Ostavi komentar