Sve slabiji rubalj tempirana bomba pod ruskim gospodarstvom

U 18 mjeseci otkako Rusija vodi rat protiv Ukrajine, zapadne su zemlje nametnule više od 13 tisuća različitih oblika sankcija Rusiji, no ekonomija te zemlje ne pokazuje znakove kolapsa.

Naprotiv, Međunarodni monetarni fond predviđa da bi rusko gospodarstvo trebalo rasti 1,5 posto ove godine, dakle više nego gospodarstva Njemačke ili Ujedinjenog Kraljevstva.

Kremlj voli naglasiti da sankcije ne funkcioniraju, a slične su rezerve prema sankcijama iskazivali i određeni zapadni promatrači.

Ipak, snažan pad vrijednosti rublja, koji je ovog mjeseca valuta s najgorom izvedbom među zemljama u razvoju, pokazuje da stvari za Rusiju baš ne stoje dobro.

Ruska središnja banka morala je povećati ključnu kamatnu stopu na 12 posto s 8,5 posto na izvanrednom sastanku ovaj tjedan. Taj potez ima za cilj obuzdavanje inflacije koja nužno dolazi sa slabljenjem rublja.

Ne treba očekivati da će slabljenje rublja prisiliti ruskog predsjednika Vladimira Putina da zaustavi rat, no sankcije su ipak polučile barem jedan cilj: smanjenje priljeva novca u rusko gospodarstvo. Moskva nema drugu opciju nego usmjeravati novac na ratni stroj, što gospodarstvo polako čini neodrživim. Tako da bi Zapad trebao nastaviti ciljati ruske izvore prihoda i raditi na nedorečenostima u sankcijama.

Plivajući rubalj s razine od 53 za jedan dolar u lipnju prošle godine na 100 rubalja za dolar godinu dana kasnije je naznaka dubljih problema. Neposredni pokretač slabljenja rublja u srpnju svakako je bila kratka pobuna Jevgenija Prigožina i njegove skupine Wagner.

No ključni razlozi leže u promjeni strukture tržišne potražnje, ponajviše smanjenim prihodima od izvoza nafte i plina zbog embarga Europske unije na uvoz nafte i naftnih proizvoda, gornje granice cijene koju je nametnula skupina G- 7 i preusmjeravanja tih energenata na druga odredišta.

Iako je Rusija uspjela preusmjeriti značajnu količinu svoje nafte s europskog na azijska tržišta, transakcijski su troškovi porasli, a ne postoji zamjena za europsko plinsko tržište. Mogućnost da se razina gornje granice cijene dodatno snizi i još stroža primjena sankcija znače da su izgledi za ruski izvoz sve gori. Makar rusko gospodarstvo sada izgleda samopouzdano, na srednji rok pad izvoznih prihoda vodit će daljnjem slabljenju rublja i, posljedično, inflaciji.

Rubalj je djelomično zamijenio strane valute u izvoznim prihodima, pa na njega sada otpada 39 posto, što smanjuje neto priljev stranih valuta u zemlju. Postoji i neravnoteža u potražnji za valutama: izvoznici trebaju kineski juan, dok uvoznici žele dolare i eure. Ranijih godina, kada je rubalj izgubio na vrijednosti, inozemni fondovi i globalne investicijske banke djelovale su kako bi iskoristile situaciju. Njihova je nazočnost izravnala tržišne fluktuacije. Sada njih više nema i nestabilnost tečaja je zagarantirana. Ta volatilnost slabi funkcije plaćanja i štednje kod valute. Građani i poslovni sektor će rezati troškove i odgađati investicije.

Kretanja tečaja rublja u odnosu na dolar

Naravno, Putin se uvijek može vratiti staroj taktici nazivanja šefa Rosnjefta Igora Sečina i drugih izvoznika i zatražiti da vrate devize u zemlju. No manualno upravljanje rubljem neće fundamentalno promijeniti situaciju.

Glavni protivnik rublja sama je ruska država. Volatilnost i pad vrijednosti su posljedica nove ekonomske politike uslijed rata i sankcija. Ono što Kremlj naziva "strukturnom transformacijom ekonomije" nije ništa drugo doli vojni kejnezijanizam, odnosno poticanje rasta kroz povećanju vojnu potrošnju.

Kao u doba Sovjetskog Saveza, rat je proizveo cijele skupine koje su od toga imale koristi, od vojno-industrijskih pogona i povezane proizvodnje do vojnog osoblja i njihovih obitelji koji su dio državnog sektora.

Prošle je godine obrambena potrošnja porasla 9,2 posto, na 86,9 milijardi dolara, prema podacima instituta SIPRI.

U prvoj polovici ove godine već je dosegla 72,2 milijarde dolara. Zajedno sa potrošnjom u socijalnom sektoru, to je već više od trećine ukupne državne potrošnje, odnosno dvostruko više no prije rata.

Bloomberg

Vojna proizvodnja vuče druge industrije, povećava potražnju za uvozom, podržava bruto domaći proizvod i stavlja novac u džepove običnih Rusa. Realni su prihodi rasli u područjima s vojnom proizvodnjom, navodi ruski državni statistički zavod, kao i u zonama s velikim brojem profesionalnih vojnika kao u Čečeniji. Vojna industrija radi 24 sata i privlači ljude iz civilnog sektora većim plaćama i izuzećem od vojne obveze. Kako bi zadržali ljude, i drugi su gospodarski sektori morali povećavati plaće. Podloga za ubrzanu inflaciju je postavljena.

Značajan dio državne i osobne potrošnje otpada na uvoz i vraćanje na prijeratnu razinu uvoza potiče potražnju za devizama. Dok god vlada ne smanji potrošnju koja potiče uvoz, tečaj rublja ostat će slab.

Povjerenje u ruski financijski sustav brzo se urušava, što svjedoči stalan odljev kapitala. Devizni depoziti u ruskim bankama pali su u lipnju za 9,1 milijardu dolara, na 152,4 milijarde. Od početka 2022. do svibnja 2023. količina ruskih depozita u inozemstvu, uglavnom u Armeniji, Gruziji i Kazahstanu, porasla je na 43,5 milijardi dolara.

Čini se da za rubalj nema pomoći. Zamrzavanje kupnje deviza od kolovoza do kraja godine, kako je odredila središnja banka, tek je palijativna mjera.

Putinov poguban rat i sankcije nisu srušile rusku ekonomsku tvrđavu, ali su pod nju postavile tempiranu bombu. Bilo kakav pad u tržišnoj potražnji malo je vjerojatan dok rat traje i zemlja se priprema za predsjedničke izbore. Zahvaljujući sankcijama Rusija ne može proizvoditi neke tehnološki sofisticirane stvari sama, pa će ovisnost o uvozu samo rasti.

Volatilan i slab tečaj rublja svjedoči o neravnoteži koju je Kremlj omogućio. Kada rat završi, iznenadni prijelaz u potražnji s napuhanog vojnog sektora na civilni bit će snažan šok koji će biti nemoguće apsorbirati bezbolno. Kao što povijest pokazuje, to je bilo nemoguće i za prethodnika današnje Rusije, Sovjetski Savez.