Hoće li SAD napasti iranske otoke? Kako bi na to reagirala tržišta?

Američki predsjednik Donald Trump važne geopolitičke odluke često donosi upravo vikendom – što, između ostalog, potvrđuju operacija u Venezueli i napad na Iran, koje su se obje dogodile u subotu.

Danas je u SAD-u praznik i američka će tržišta biti zatvorena tri dana zaredom. Što će Trump učiniti sada, teško je predvidjeti. Međutim, oštra retorika glede moguće kopnene operacije u Iranu i činjenica da neće biti trenutnog učinka na tržišta, ukazuju na mogućnost burnog vikenda.

Kopnena invazija na Iran – specifično kopnena operacija na neke strateški važne otoke u Perzijskom zaljevu i Hormuškom tjesnacu – priprema se već neko vrijeme. Takav bi potez značio novu razinu eskalacije i otvorio vrata snažnim uzvratnim mjerama Irana, prije svega protiv američkih i zaljevskih ciljeva.

Kao središnja meta moguće američke operacije spominje se iranski otok Harg, koji se nalazi otprilike 24 kilometra od iranske obale i glavna je izvozna točka za oko 90 posto sve iranske sirove nafte. Iran ga i dalje koristi za izvoz nafte, dok su izraelske i američke snage sredinom ožujka već napale vojne objekte na otoku.

Hoće li predsjednik Trump iskoristiti produženo zatvaranje burzi i narediti kopnenu operaciju na Harg (i druge manje iranske otoke)? Kakav bi utjecaj takav potez imao na burzovna i naftna tržišta?

Kopnena invazija koja se priprema već neko vrijeme

Prije nego što je Trump jučer izašao na pozornicu kako bi održao poseban govor o ratu u Iranu, mnogi su očekivali najave o mogućem prekidu sukoba. No to se nije dogodilo. Umjesto pomirenja, američki je predsjednik ustrajao na tome da je rat nužan, da je SAD već pobijedio, da će sukobi ubrzo završiti i da treba nastaviti s pritiskom.

U govoru otok Harg doduše nije spomenuo, ali je u intervjuu za Financial Times, objavljenom u nedjelju, izjavio da bi SAD mogao zauzeti otok. "Možda ćemo zauzeti otok Harg, a možda i nećemo. Imamo mnogo opcija." Dodao je da bi takva operacija zahtijevala korištenje kopnenih jedinica i da bi američka vojska tamo morala ostati neko vrijeme.

Zauzimanje otoka donijelo bi SAD-u snažan pregovarački adut u eventualnim pregovorima o završetku rata, prvenstveno glede iranskih koncesija u okviru mogućeg sporazuma. Iran je, naime, u protekla dva kruga nuklearnih pregovora prije trenutnog rata odbio ograničenje obogaćivanja uranija, smanjenje raketnih kapaciteta i prestanak podržavanja nedržavnih aktera u regiji. Najnoviji zahtjev Irana usredotočen je na suverenitet nad Hormuškim tjesnacem.

"Napad na Harg ili njegovo zauzimanje praktički bi s tržišta izbrisao većinu iranske nafte te otvorio put široj eskalaciji u Hormuškom tjesnacu, uključujući napade na tankere, rast troškova pomorskog prijevoza i ozbiljne poremećaje u opskrbnim lancima. Trumpove izjave upućuju na tri cilja: vojno oslabiti Iran i prisiliti ga na pristanak, stabilizirati cijene energenata otvaranjem Hormuškog tjesnaca i ojačati pregovarački pritisak prijetnjom napada na ključnu infrastrukturu", kaže analitičar Bloomberga Adrije Matej Vujanić.

Ovih dana su u regiju, prema izvještajima stranih agencija, stigle i dodatne američke postrojbe. Značajno je raspoređivanje najmanje tisuću vojnika iz takozvane 82. zračnodesantne divizije, koji su obučeni za padobranske skokove na neprijateljski teritorij kako bi osigurali ključne točke i zračne luke. Sveukupno se u regiji tako već nalazi oko 50 tisuća američkih vojnika. Za usporedbu, SAD je 2003. godine napao Irak s koalicijskim snagama koje su brojale oko 300 tisuća vojnika.

Otok Harg i Hormuški tjesnac na karti Perzijskog zaljeva

Ove činjenice postavljaju očekivanja o brzom završetku sukoba naglavačke. "Američko-izraelska vojna operacija protiv Irana ušla je u dinamiku samoodržive eskalacije, u kojoj su obje strane u sukobu još uvijek uvjerene da je nastavak borbi korisniji i racionalniji od popuštanja", komentira trenutnu ratnu situaciju geopolitička strateginja Velina Tchakarova.

Strateginja kaže da je to odlučujuća logika trenutne faze. "Ne pogrešna procjena ili slučajnost, već promišljena obostrana odlučnost da se rat nastavi barem do kraja travnja, odnosno početka svibnja. Izlaz iz ove faze zahtijeva ili odlučnu asimetriju sila, ili proboj posredovanjem treće strane, ili previsoke ekonomske troškove koji bi prisilili jednu stranu na promjenu računice."

Geopolitički stručnjak Terry Haines kao rizik spominje i vojnu akciju za prisilno otvaranje tjesnaca. To bi, prema njegovim riječima, moglo "snažno povećati volatilnost, ovisno o poduzetoj mjeri". "Problem bismo trebali razumjeti kao pitanje: kako onesposobiti iranski izvoz nafte jer je to poluga za otvaranje tjesnaca, što ukazuje na širok raspon mogućih mjera", dodaje.

"Mnogo pozornosti posvećeno je i konvencionalnim vojnim operacijama protiv otoka Harg ili iranskih vojnih objekata, iako je to danas još uvijek malo vjerojatno. Ozbiljna diplomacija za rješavanje situacije sada je vjerojatnija, dijelom zato što je Trump i dalje potiče", komentira Haines eventualnu operaciju protiv otoka Harg.

Harg nije jedini otok na Trumpovom radaru

Harg nije jedini iranski otok koji bi SAD mogao pokušati zauzeti kopnenom operacijom. Hormuški tjesnac uključuje i otok Kešm, kojeg neki analitičari označavaju kao najvažniji strateški cilj za američke marince.

Umirovljeni libanonski brigadni general Hassan Juni u intervjuu za Al Jazeeru pojasnio je da se na Kešmu nalaze važni iranski vojni kapaciteti, uključujući i podzemni kompleks kojeg opisuju kao "grad raketa". Prema njegovim riječima, ti opsežni sustavi namijenjeni su prvenstveno tome da Iran kontrolira ili, po potrebi, zatvori Hormuški tjesnac.

Među onima koji smatraju da bi prava meta SAD-a mogao biti upravo otok Kešm je i analitičar Mohamed Abu Breeg. Upozorava da je SAD u regiju poslao 18 zrakoplova A-10 Warthog, koji su posebno dizajnirani za zadaće izravne zračne potpore. "Ovo razmještanje povećava mogućnost američke invazije na bilo koji otok", kaže on.

"Glavni razlog za eventualni napad na Kešm je taj što su Iranci uspostavili kontrolnu točku između otoka i kopna; plovila koja imaju dozvolu za odlazak mogu ploviti dalje, dok je sve što plovi zapadno od Kešma meta napada. Ako se ovaj scenarij ostvari, Iran će vjerojatno uzvratiti zaljevskim državama, pri čemu će Ujedinjeni Arapski Emirati biti na vrhu tog popisa", pojašnjava Abu Breeg.

Promet kroz Hormuški tjesnac i dalje je poremećen./Bloomberg

Kao moguće mete spominju se još otoci Abu Musa, Veliki Tunb i Mali Tunb. Ovi mali otoci u Perzijskom zaljevu već su dugo izvor napetosti između Irana i UAE-a, budući da su ih iranske snage zauzele 1971. godine, samo nekoliko dana nakon povlačenja Ujedinjenog Kraljevstva iz Zaljeva i neposredno prije osnutka UAE-a. Iran na otocima održava vojne jedinice.

Kako bi napad na Harg (ili druge otoke) utjecao na tržište nafte?

Bilo kakav prekid iranskog izvoza nafte s otoka Harg odmah bi utjecao na tržište nafte. Iako Iran pridonosi s približno tri posto svjetske proizvodnje, upravo je Harg ključni izvozni kanal koji premašuje kapacitete većine zemalja OPEC-a. Velik dio te nafte završava u Kini, koja bi u slučaju smetnji morala brzo tražiti alternativne izvore, što bi dodatno povećalo pritisak na globalnu ponudu i cijene, navodi Bloomberg.

Važan je i protuudar Teherana. On bi na zauzimanje Harga vjerojatno odgovorio napadima na energetsku infrastrukturu zaljevskih država, što bi dodatno potreslo tržište nafte i plina. Neki analitičari također smatraju da bi takav potez aktivirao jemenske hutiste, koji bi i sami počeli napadati pomorski promet kroz Crveno more.

"Invazija na Harg sigurno će stvoriti vrlo optimističan scenarij za naftu. Tržište ne gleda samo na gubitak iranskih barela, već i na učinke drugog reda: rizik od mina, napade na tankere, porast osiguranja i eventualne uzvratne mjere protiv infrastrukture drugih proizvođača u regiji. Upravo je taj učinak 'drugog reda' ključan. Čak i ograničeni fizički poremećaj može uzrokovati nerazmjeran rast cijena zbog premije rizika – barem kratkoročno", objašnjava Vujanić.

Analitičar naglašava da upravo zato ulagači zasad ne vjeruju u priču o brzom završetku sukoba. "Umjesto toga, tržište računa na dulje razdoblje nestabilnosti u kojem je opskrba nesigurna, a geopolitička premija ugrađena u cijenu nafte povišena. Za druge klase imovine to znači klasičnu stagflaciju."

Ključni kratkoročni učinak kopnenog napada na Harg, prema Vujanićevu mišljenju, bila bi viša cijena nafte, koja podiže inflacijska očekivanja i ograničava mogućnosti za ublažavanje monetarne politike, što će podizati prinose i vršiti pritisak na vrijednost dionica.

Što su, dakle, sigurna utočišta? "Dolar i obveznice preuzimaju ulogu sigurnih utočišta, dok su najizloženiji energetski osjetljivi sektori poput prometa, industrije i robe široke potrošnje. Čak i ako je krajnji cilj kopnene invazije stabilizacija tržišta, put do toga vodi kroz fazu povećane volatilnosti i viših cijena energije te potencijalno u dugoročne probleme, ako se ne bude odvijalo onako kako Trump zamišlja", zaključuje analitičar Bloomberg Adrije.

Strateginja Tchakarova u međuvremenu navodi da će čak i u najoptimističnijem scenariju – primirju do kraja travnja ili početkom svibnja – kaskadni poremećaji u globalnim lancima opskrbe, na energetskim tržištima, u sustavima prehrambene sigurnosti i financijskoj stabilnosti trajati najmanje 12 do 24 mjeseca. "Trajanje i ozbiljnost razlikovat će se ovisno o geografskoj izloženosti, strukturi ovisnosti o uvozu i dubini strateških rezervi."

Cijene nafte ustraju iznad 100 dolara po Brent barelu/Bloomberg

Tržišna manipulacija

Retorika Bijele kuće glede rata bila je, blago rečeno, vrlo neujednačena. Tijekom rata Trump je svoje izjave često negirao već sljedeći dan, a sve se više čini da su mnoge od njih do sada bile namijenjene smirivanju tržišta.

Česte i brzo promjenjive izjave američkog predsjednika već su pošteno umorile ulagače i smanjile obujam trgovanja, jer se tržišta diljem svijeta suočavaju s neprekidnim tijekom često proturječnih informacija sa svih strana.

"Postavlja se pitanje jesu li najave Bijele kuće samo privremeno skretanje, namijenjeno smirivanju zabrinutosti tržišta zbog eskalacije sukoba i produbljivanja svjetske energetske krize. To bi SAD-u moglo kupiti više vremena za stvaranje većeg vojnog pritiska na Iran i pripremu za dulji rat", ocijenio je prije tjedan dana Francesco Sassi, stručnjak za energetiku na Sveučilištu u Oslu.

"Tržišta sada razumiju da pravog ili lakog kraja operacija u Iranu nema na vidiku. Iran mora ponovno otvoriti Hormuški tjesnac prije nego što bude moguće bilo kakvo primirje, što se s obzirom na trenutne okolnosti neće dogoditi s lakoćom. Najveći geopolitički rizik u više od 50 godina nastavit će se kratkoročno i srednjoročno bez popuštanja", zaključuje stručnjak Haines.