Hrvatska ovisi o osobnim doznakama iseljenika, ali stvari se mijenjaju

Hrvatska ekonomija primarno se bazira na potrošnji, daleko više nego što je slučaj u ostalim državama Europe. Primarni razlog za to je turizam, koji čini daleko veći udio nacionalnom gospodarstvu ne samo u odnosu na ostale države EU-a nego i na "turističke" države Mediterana.

To nije jedina stvar u kojoj je Hrvatska rekorder cijelog kontinenta, a da direktno stvara gospodarstvo temeljeno na potrošnji. Drugi važan faktor su doznake iseljenika iz inozemstva, ali s njima se događaju stvari koje ukazuju na ekonomski oporavak Hrvatske, nakon desetljetnog perioda stagnacije, iseljavanja i relativnog nazadovanja.

Iako industrija u Hrvatskoj zapošljava više ljudi od turizma, ostvaruje veće prihode i uplaćuje više poreza, standard bi bez prihoda od turizma i doznaka iz inozemstva bio daleko manji.

Doznake iz inozemstva u Hrvatsku su prema podacima Svjetske banke za 2023. iznosile 7,2 posto BDP-a. To je daleko najveći omjer primljenih doznaka i BDP-a u EU-u. Druga po tom pokazatelju je Rumunjska, koja je primila doznaka iz inozemstva u iznosu 2,83 posto BDP-a.

To je rezultat velikog vala iseljavanja iz Hrvatske nakon što je postala članica EU-a. Država upada u krizu nakon izbijanja svjetske financijske krize 2008. godine, iz koje se nije uspjela izvući sve do 2015. godine. Zapravo je tek između 2018. i 2019. dosegnuta razina BDP-a od prije krize, zbog čega se cijeli period može opisati kao "izgubljeno desetljeće".

Admir Buljubašić/Hina

Razloga za masovni egzodus Hrvata bilo je više nego dovoljno. U godinama nakon izbijanja krize oko 200 tisuća ljudi u privatnom sektoru gubi posao, stopa opće nezaposlenosti početkom 2013. godine prelazi 20 posto, a nezaposlenosti mladih penje se nadomak 50 posto, nominalne plaće stagniraju, štoviše zbog inflacije se realno smanjuju, a javni dug dramatično raste.

Situacija na tržištu rada je iz današnje perspektive bila nezamisliva. Stotine poslanih molbi za posao, većina i bez kakvog odgovora, a upiti na koje bi poneki savjesni poslodavac odgovorio bili su negativni. Na jedno radno mjesto prijavljivalo se stotine kandidata, zaposlenje po famoznom Mrsićevom (Mirando Mrsić, bivši ministar rada i mirovinskog sustava) stručnom osposobljavanju za 1.600 kuna (oko 215 eura) slavilo se kao uspjeh.

Prvi pad od 2012. godine

Od početka 21. stoljeća je Hrvatska imala dvije faze s obzirom na važnost doznaka iz inozemstva. Godine 2023. pojavila se naznaka da dolazi treća faza, koja se može promatrati i u kontekstu širih kretanja na tržištu rada Hrvatske.

Zvonimir Kuhtić/Hina

Od 2000. do 2009. su doznake iz inozemstva kao udio BDP-a bile relativno konstantne. To je bio period relativno stabilnog ekonomskog rasta, u kojem je Hrvatska uglavnom držala korak s državama tzv. Nove Europe (Poljska, Češka, Slovačka, Mađarska…).

Rast doznaka iz inozemstva kao udjela u BDP-u počinje 2009. godine, ali je pravi skok zabilježen 2013. godine, kada Hrvatska ulazi u EU, a građanima se otvaraju tržišta bogatijih država. Kreće masovna migracija iz Hrvatske u države poput Njemačke, Austrije i Irske.  Do 2017. iznos doznaka iz inozemstva je već jednak 6,53 posto BDP-a Hrvatske.

Od 2017. do 2022. se nastavlja rast, iako sporijim tempom. To je vrijeme kada počinje ekonomski oporavak Hrvatske. Prvi pad doznaka iz inozemstva mjereno postotkom BDP-a od 2012. zabilježen je 2023., ne zbog toga što je ukupni iznos doznaka pao, nego zbog toga što je rast BDP-a prvi put u dugo vremena bio veći od rasta iznosa doznaka.

To još uvijek nije preokretanje trenda, ali je možda početak toga. Realni rast plaća u Hrvatskoj je krajem 2024. iznosio 10 posto na godišnjoj razini, a to je možda privuklo dio iseljenika da se vrati u Hrvatsku.

Sve više stranih radnika u Hrvatskoj

Druga promjena koja se događa već nekoliko godina je veliki rast osobnih doznaka koje strani radnici šalju iz Hrvatske u inozemstvo. Hrvatska postaje popularna za strane radnike, kako iz država Adria regije tako i udaljenijih (Nepal, Filipini…).

OD 2008. do 2017.  godine nije bilo rasta iznosa osobnih doznaka iz Hrvatske u inozemstvo. Naprotiv, padao je. Ali tada počinje veliki rast, između 20 i 30 posto na godišnjoj razini, pa iznos doznaka stranih radnika iz Hrvatske u inozemstvo raste s 359 milijuna 2017. na 1,29 milijardi dolara 2023.

Cijelo razdoblje rasle su i doznake iseljenih Hrvata u Hrvatsku, s 3,67 milijardi dolara 2017. na šest milijardi dolara 2023. godine, ali je postotno taj rast bio sporiji. Omjer između doznaka koje prima Hrvatska od svojih radnika u inozemstvu i doznaka koje strani radnici šalju iz Hrvatske rastao je do 2016., otkad se smanjuje s 11,65 na 4,71 naprema jedan. Hrvatska je ostala država koja prima jako puno doznaka iz inozemstva, ali možda prvi put u povijesti postaje država s velikim doznakama iz sebe u inozemstvo.

Hrvatska najviše prima i daje

Usporedba s ostalim državama Adria regija odražava tu dualnost Hrvatske. U nju je 2023. ušlo 6,08 milijardi dolara vrijednosti osobnih doznaka, najviše u regiji. Srbija, iako veća država, primila je manje.

Srbija je primila 5,77 milijardi dolara doznaka iz inozemstva, što je ekvivalent 7,1 posto BDP-a. Nadalje, 2,82 milijarde dolara BiH je 10,26 posto BDP-a i gledano postotno je uz Crnu Goru (10,69 posto) najovisnija od osobnim doznakama u regiji i šire. Čak i Albanija (8,65 posto) nije toliko ovisna od doznakama iz inozemstva, a jedina ovisnija država u Europi je Moldavija (12,17 posto BDP-a).

Istodobno iz Hrvatske izlazi najviše osobnih doznaka stranih radnika u cijeloj regiji, 1,29 milijardi dolara 2023. To je više nego iz Srbije (0,9 milijardi) i Slovenije (0,52 milijarde).

Neto zbroj je još uvijek jako pozitivan za Hrvatsku, koji je 2023. godine iznosio 1.567 dolara po stanovniku. Više od BiH (848 dolara), Srbije (738 dolara) i Slovenije (190 dolara). Zanimljivo je da Sjeverna Makedonija, iako relativno nerazvijena u odnosu na ostatak kontinenta, nema značajne prihode od osobnih neto doznaka, bar ne koliko bi se pretpostavljalo uspoređujući standard s ostalim državama.

Poljska kao uzor

Tijekovi doznaka u državi i iz nje se tijekom vremena mogu promijeniti, a to ovisi primarno o brzini ekonomskog rasta.

Pozitivan primjer je Poljska, koja je nekada bila veliki neto primatelj osobnih doznaka, a danas je veliki neto davatelj. Naime, 2008. je u nju ušlo 12,2 milijarde dolara osobnih doznaka njenih iseljenika, a iz nje su strani radnici poslali 1,47 milijardi dolara. Danas je situacija obratna, s 11,49 milijardi dolara odljeva osobnih doznaka i 8,54 milijarde dolara priljeva.

Zasad je pad priljeva osobnih doznaka izražen kao udio BDP-a samo mali znak da se situacija u Hrvatskoj možda preokreće kao u Poljskoj. Postoje i drugi znakovi, kao brži rast osobnih doznaka stranih radnika iz Hrvatske, pad omjera priljeva i odljeva iznosa doznaka i pozitivan migracijski saldo koji Hrvatska ima od 2022. godine.

No za tako radikalnu promjenu trebalo je više od desetljeća stabilnog i snažnog gospodarskog rasta. Zadnje godine su dobre za Hrvatsku po pitanju ekonomskog rasta, ali dvije-tri godine ne mogu promijeniti ukorijenjene trendove. Bit će potrebno puno više promjena ekonomskih politika nego što su dosad napravljene, a bile su uglavnom usmjerene prema "uštimavanju" postojeće matrice bez stvarnih promjena koje bi dovele do dugoročnog ekonomskog rasta.