Gorko-slatke brige domaćih građevinara – projekata ima, radnika nema

Posla ima, radnika nema – tako bi se najkraće moglo sažeti stanje u domaćem sektoru građevinarstva.

Veliki infrastrukturni projekti, obnova od potresa, standardna potražnja vezana uz turizam i stanogradnja – sve su to faktori koji građevinu guraju naprijed. Prema Državnom zavodu za statistiku (DZS), obujam građevinskih radova u svibnju rastao je za 3,8 posto na godišnjoj, odnosno za 1,5 posto na mjesečnoj bazi. Rastao je u svibnju i broj izdanih dozvola u odnosu na isto razdoblje lani, za 6,4 posto.

Dakle, potražnja ne jenjava, ali na žalost naših poduzetnika iz branše, ne jenjava ni kronični nedostatak radne snage. Građevinski sektor u Hrvatskoj zapošljava više od 100 tisuća ljudi i s vezanim industrijama generira 12-ak posto domaćeg BDP-a, no niske plaće su proteklih godina većinu domaćih majstora otjerale u inozemstvo, dok se ispod zaštitnih kaciga na našim bauštelama sve češće vide lica stranih radnika. Lijepo je znati da smo i mi nekom Njemačka, ali čak ni neograničen priljev strane radne snage ne može pokriti sve veće potrebe tržišta.

Odlučili smo stoga provjeriti kakvo je stanje s našim najvećim građevinskim tvrtkama, odnosno kako im izgledaju bilance za prošlu godinu.

Kamgrad i dalje lider

Kao i 2021. godine, na prvom je mjestu po prihodima u Hrvatskoj i dalje tvrtka Kamgrad koju sa sinovima vodi Dragutin Kamenski, iako im prošla godina nije bila financijski bajna. Naime, prihodi su im lani pali za 16,3 posto, na 194,7 milijuna eura, a još je gore stradala dobit koja je potonula za 56,5 posto, na 6,7 milijuna eura. Broj zaposlenih im je blago rastao, na više od 750 radnika, čija su prosječna primanja iznosila 1.200 eura.

Za vrat Kamgradu puše Strabag koji je, za razliku od lidera, imao odličnu 2022. godinu. Prihodi su im rasli za 37,7 posto, na 184,3 milijuna eura, a dobit za 41,1 posto, na 5,6 milijuna eura. Zapošljavaju jednak broj radnika kao i Kamgrad, oko 750, ali prosječna plaća im je osjetno većih 1.550 eura. Kolika sila i kapital stoji iza austrijske građevinske tvrtke dovoljno govori podatak da globalno zapošljavaju više 70 tisuća radnika i ostvaruju više od 16 milijardi eura prihoda.

Radnik iz Križevaca je na trećem mjestu. Tvrtka u vlasništvu Mirka Habijanca lani je uprihodila 123,9 milijuna eura, što je rast od čak 55,6 posto u odnosu na 2021. godinu, te je ostvarila 5,6 milijuna eura dobiti (16,7 posto više nego lani). Broj zaposlenika im je stagnirao na oko 350, ali je kompanija opravdala svoj naziv podigavši im plaće za 20 posto, na 1.500 eura. Inače, skupština kompanije je prije par mjeseci odlučila da se ove godine neće isplaćivati dividenda te da sva dobit ostaje u firmi.

Rekordne prihode od više od 100 milijuna eura, preciznije, 103,3 milijuna, prošle je godine ostvarilo poduzeće GP Krk. To je rast od 12,4 posto u odnosu na 2021. godinu, dok im je dobit pala za 15,7 posto, na dva milijuna eura. Smanjio se i broj radnika, za 8,6 posto, na oko 650 zaposlenih, a prosječna plaća bila im je 1.200 eura.

Na petom mjesto je Dalekovod, najveća od 16 tvrtki iz Dalekovod grupe. Lani su imali 102,1 milijun eura prihoda, što je 25 posto niže nego 2021. godine, a ozbiljno je stradala i dobit koja je pala za 81,2 posto, na mršavih 315 tisuća eura. Broj radnika im se smanjio za 15 posto, na oko 700 ljudi, a prosječna plaća im je iznosila 2.250 eura. Valja podsjetiti da je tvrtka lani dokapitalizirana s gotovo 55 milijuna eura, a u vlasništvu je kompanije Napredna energetska rješenja, čiji su osnivači Končar – Ulaganja i Construction Line Limited.

Krug građevinskih kompanija s prihodima većim od 100 milijuna eura zatvara GIP Pionir. Njima su prihodi lani skočili za 20 posto, na 101,6 milijuna eura, ali im je dobit pala za 36 posto, na tri milijuna. Zapošljavali su 50-ak radnika čija su prosječna primanja lani iznosila oko 1.250 eura.

Međunarodna konkurencija

Koliko je živahno domaće građevinsko tržište možda najbolje svjedoči činjenica da se među prvih 15-ak tvrtki po prihodima nalaze i mnoge strane kompanije. Uz spomenuti Strabag, tu je turski Cengiz İnşaat, francuska tvrtka Bouygues Travaux Publics, kao i već nam dobro poznati China Road and Bridge Corporation.

Iako su Kinezi nakon završetka Pelješkog mosta pomalo pali u zaborav, lani su uprihodili 50,8 milijuna eura, 45 posto manje nego 2021., dok im je dobit iz minusa od gotovo 70 milijuna skočila u plus od 17,3 milijuna eura.

Turski Cengiz İnşaat radi na jednom od najznačajnijih infrastrukturnih projekata, modernizaciji 42,6 kilometara postojećeg i izgradnja novog kolosijeka dionice željezničke pruge Križevci–Koprivnica–granica s Mađarskom. I njima su prihodi iznimno rasli, za 160 posto, na 70 milijuna eura, ali su godinu svejedno završili s minusom od gotovo 12 milijuna eura.

Bouygues Travaux Publics, francuska tvrtka specijalizirana za cestogradnju, prošle je godine zaradila 57,4 milijuna eura, što je 23 posto manje nego lani, a dobit im je pala za 60 posto, na 7,3 milijuna.

Po svemu sudeći, ni u ovoj godini ne bi trebalo biti većih potresa na građevinskom tržištu. Projekata ne manjka, pitanje je samo u kojoj će se mjeri moći realizirati, odnosno hoće li tvrtke moći zadovoljiti svoje apetite za radnicima kako bi posljedično zadovoljile apetite ulagača koji čekaju u redu.

Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...

Ostavi komentar