.webp){kind=icon}
Među 180 tisuća hrvatskih poduzeća, njih 6700 ili 3,7 posto je u stranom vlasništvu, ali ona zapošljavaju čak 17 posto radnika u Hrvatskoj, pokazuju nedavno objavljeni podaci Državnog zavoda za statistiku (DZS). U posljednjih desetljeće i pol broj kompanija sa sjedištem u Hrvatskoj koje se nalaze u stranom vlasništvu se više nego udvostručio, pokazuju isti podaci, a jednako tako je i sa zaposlenima.
Brojke koje je DZS objavio otkrivaju i neke druge zanimljivosti, no krenimo redom. Najsvježiji dostupni podaci, oni objavljeni ovih dana, odnose se na 2020. godinu. Lako je moguće da je u međuvremenu došlo i do nekih promjena, posebno s obzirom na pandemiju i krizu, ali način na koji ćemo razmotriti podatke daje sasvim dovoljno informacija o trendovima u posljednjih desetljeće i pol.
Iz statistike su izostavljene financijske kompanije, a definicija poduzeća prema kojoj DZS vodi ovu statistiku ponešto se razlikuje od klasične "pravne osobe" i promijenila se s 2019. godinom te je usklađena na razini Europskog statističkog sustava. U DZS-u napominju kako se ne radi o znatnim promjenama, tako da usporedba između 2020. i 2008., najranije godine za koju je statistika objavljena, jasno pokazuje o kakvim je promjenama u domaćem gospodarstvu došlo.
A one su lako vidljive: od 2008. do 2020. više se nego udvostručio i broj hrvatskih tvrtki u stranom vlasništvu i broj zaposlenih u njima. U 2008. godini registrirano je bilo 167,3 tisuće poduzeća, od čega je u rukama stranaca bilo njih 2912, odnosno 1,7 posto. Do 2020. broj registriranih kompanija porastao je na 180,5 tisuća, a onih u inozemnom vlasništvu na 6700, odnosno već spomenutih 3,7 posto.
Pojedinačno po zemljama, brojke dobrim dijelom pokazuju ono što se može očekivati – među stranim vlasnicima hrvatskih poduzeća dominiraju Njemačka, Slovenija, Austrija i Italija, naši najjači vanjskotrgovinski partneri. To su i jedine države čiji poduzetnici u vlasništvu drže po više od 500 hrvatskih tvrtki.
Zajednički, vlasnici iz tih četiriju država kontroliraju 3027 tvrtke, 45 posto svih domaćih kompanija u stranom vlasništvu. Taj je udio nešto manji nego 2008. kad su ove države držale 51 posto hrvatskih tvrtki sa stranim vlasnicima.
I među ove je četiri zemlje u promatranom razdoblju došlo do određene preraspodjele. Dok su 2008. dominirale Italija i Austrija, u rukama čijih je poduzetnika bilo 424, odnosno 465 poduzeća, u međuvremenu su svoje prisustvo ojačali njemački i slovenski poduzetnici. S 275 tvrtki, koliko su kontrolirali 2008. godine, njemački su poduzetnici vlasništvo do danas proširili na ukupno 764 kompanije, dok je za slovenske vlasnike taj broj porastao s 318 na 778. U rukama austrijskih poduzetnika danas se nalazi 810 poduzeća, a talijanskih 675.
Porezne oaze
Među državama čiji poduzetnici također imaju značajniji broj hrvatskih tvrtki u vlasništvu još se nalaze i Velika Britanija (336), Švicarska (285), Bosna i Hercegovina (281) te Sjedinjene Američke Države (276).
Interesantna je i priča s poreznim oazama. DZS u kategoriju "poreznih oaza" smješta 214 tvrtki, no ta se brojka može i dodatno proširiti s još nekim državama za koje je poznato da su također porezno "fleksibilne", poput Malte, Cipra, Luksemburga, Lihtenštajna, Hong Konga, Nizozemske, Britanskih Djevičanskih Otoka, pa čak i Irske i Nizozemske, koje se u statistici vode odvojeno. Pribroji li se broj poduzeća iz tih država onima koje se vode pod porezne oaze dolazi se do brojke od ukupno 795 kompanija, odnosno 12 posto svih domaćih kompanija u stranom vlasništvu. Prije desetljeće i pol takvih je bilo 15 posto.
Podaci pokazuju i da je među svim državama za koje se vodi pojedinačna statistika u posljednjih desetljeće i pol došlo do rasta broja vlasništva u hrvatskim kompanijama. Jedina je iznimka Irska. Irski poduzetnici su 2008. u vlasništvu imali 49 hrvatskih kompanija da bi do 2020. ta brojka pala na 41 tvrtku.
Uvijek škakljiva politička pitanja su i ona o tvrtkama u, primjerice, kineskom vlasništvu. Takvih je relativno malo – 2020. ih je bilo samo 23, a pribroje li im se i one s vlasnicima iz Hong Konga, brojka se penje na 53.
Od samog broja tvrtki u stranom vlasništvu još je interesantnija činjenica što one zapošljavaju čak 17 posto radnika. Prema statistici DZS-a, ukupno je u poduzećima u Hrvatskoj 2020. bilo zaposleno 1,08 milijuna radnika. Od toga je čak 185 tisuća bilo u tvrtkama u stranom vlasništvu.
Sveukupan trend je isti kao i kod broja kompanija. Dok je 2008. od ukupno 1,18 milijuna zaposlenih u tvrtkama sa stranim vlasništvom bilo njih 89,3 tisuće, odnosno njih 7,6 posto, u 2020. je od 1,08 milijuna zaposlenih strane "gazde" imalo njih čak 17 posto, odnosno 185 tisuća.
Najviše njih, 34,4 tisuće, zapošljavaju njemački vlasnici, a nakon njih slijede austrijski te talijanski. Interesantno je što slovenski poduzetnici, iako kontroliraju 778 kompanija, zapošljavaju manje od deset tisuća radnika. Više od njih zapošljavaju i britanski i američki šefovi, iako se pod njihovom kontrolom nalazi bitno manje kompanija. U slučaju Velike Britanije njih 336, a u slučaju SAD-a ih je 276.
Bosanskohercegovački poduzetnici također u prosjeku zapošljavaju manje ljudi. Iako su vlasnici čak i za nijansu većeg broja kompanija od Amerikanaca, njih 281, u njihovim kompanijama radi tek nešto više od pet tisuća ljudi.
Statistika kompanija u stranom vlasništvu svakako pokazuje neke vrlo važne trendove. Prije svega iznenađuje što gotovo petina domaće radne snage privatnog sektora radi za strance. Neka dodatna analiza dala bi odgovor jesu li uvjeti za rad u tim kompanijama bolji ili lošiji, ali činjenica što blizu 200 tisuća zaposlenih radi za inozemne vlasnike postavlja nova pitanja pred domaću gospodarsku politiku. Odgovori bi mogli biti zanimljivi.
