.webp){kind=icon}
Troškovi energije europskih kućanstava će se do 2023. godine povećati za dva bilijuna američkih dolara, i tada bi, kako procjenjuju analitičari Goldman Sachsa, trebali doseći vrhunac. To pak ukazuje na potrebu za državnom intervencijom.
Kako pišu analitičari predvođeni Albertom Gandolfijem i Mafaldom Pombeirom, kada računi za energiju dosegnu svoje najveće iznose, na njih će odlaziti čak oko 15 posto europskog bruto domaćeg proizvoda,
"Prema našem mišljenju, tržište i dalje podcjenjuje dubinu, širinu i strukturne posljedice krize", pišu. "Vjerujemo kako će ova biti još gora od naftne krize 1970-ih."
Unatoč velikom padu u kolovozu, europske dionice obnovljivih izvora energije izvrsno su kotirale
Investitori nemaju previše povjerenja u uspjeh mjera koje regulatori pripremaju, smatraju u Goldmanu. Naime, neke od razmatranih mjera, poput ograničavanja rasta cijena i planirani pad prihoda u energetskom sustavu, mogli bi ublažiti sve jače pritiske za prodajom dionica energetskih kompanija. Ujednačenijim rastom cijena bi se, kako pišu analitičari, ograničio skoroočekivani pad proizvodnje, a time bi se bitno smanjio i regulatorni rizik.
Sve veći računi za energiju vlade su ponukali na užurbanu potragu za instrumentima kojima bi se ti sve veći pritisci na kućne, kao i na poduzetničke budžete mogli relaksirati. Tako će se u petak ministri energetike EU-a sastati kako bi razmotrili moguće mjere, među kojima su ograničenje cijena prirodnog plina i obustava trgovanja energetskim terminskim ugovorima. Francuska i Njemačka pak zagovaraju uvođenje poreza na ekstraprofit energetskog sektora.
Limitiranjem proizvodnih cijena struje, ističu analitičari Goldmana, u Uniji bi se na računima za struju moglo uštedjeti oko 650 milijardi eura, što bi potrošačima i tržištima donijelo određeno olakšanje, a vladama omogućilo odustati od poreza na ekstraprofit.
U fokusu investitora trebala bi biti ulaganja u tvrtke koje se bave obnovljivim izvorima energije jer one dugoročno gledano imaju koristi od viših cijena energije, pišu analitičari, i pritom posebno ističu kompanije poput RWE-a, Energias de Portugala i Ørsteda.
Ograničenja cijena ne bi u potpunosti riješila problem priuštivosti, što znači da bi moglo biti nužno planirati pad prihoda u energetskom sustavu kroz razdoblje od 10 do 20 godina, govore Gandolfi i Pombeiro. Komunalne usluge trebale bi moći sekuritizirati ta buduća plaćanja, što bi im omogućilo izbjeći prekomjerna opterećenja na svojim bilancama.
