EU naglo mijenja smjer, vodit će se nove politike. Donosimo pregled

EU već duže vremena zaostaje za SAD-om po pitanju ekonomskog rasta, a Kina ju sustiže. O toj činjenici se već dugi niz godina raspravlja u krugovima ekonomista, kompanija i poduzetnika, ali je sve donedavno samo vodstvo EU-a uglavnom ignoriralo taj problem.

Stvari su se počele mijenjati i u samim institucijama EU-a, bar po pitanju svijesti o stagnaciji. Jedno od prvih upozorenja na koje je EU obratio pozornost izvješće je bivšeg premijera Italije Enrica Lette u travnju prošle godine, nakon kojeg je u rujnu iste godine bivši predsjednik Europske središnje banke (ECB) i premijer Italije Mario Draghi objavio izvješće sličnog tona.

Iako se takva izvješća uglavnom oslanjaju na taksativno navođenje problema i listu lijepih želja o tome kako riješiti te probleme, svakako je pozitivna vijest da se desetljećima zanemareni problemi s ekonomijom EU-a napokon shvaćaju ozbiljno.

Trenutačno stanje je daleko od katastrofalnog, ali se već odavno pokazuju znakovi dugoročne stagnacije i posljedično relativnog zaostajanja za svjetskom konkurencijom, posebice za SAD-om i Kinom.

Sve stvari u ekonomiji su na makrorazini povezane, pa se ne može govoriti o rješavanju jednog problema bez suočavanja s drugim problemima. Jedan od najvećih problema s kojim se EU suočava slaba je inovativnost i mali rast produktivnosti, što je čvrsto povezano s demografijom.

S demografijom su usko povezani i problemi s nedostatkom radne snage, sve veće opterećenja zdravstvenih i socijalnih troškova i globalna konkurentnost. Problem pretjerane regulacije, tzv. red tape smanjuje inovativnost i kompetitivnost. Ako se EU želi spasiti od dugotrajne stagnacije, koju je Draghi slikovito nazvao "spora agonija", rješavanje problema ne može biti selektivno.

Potreban je potpuni preokret u načinu na koji funkcioniraju ne samo EU nego i države članice, a u konačnici i promjena samog načina razmišljanja Europljana. Navest ćemo neke od problema navedenih u Kompasu konkurentnosti EU-a, dokumentu koji je 29. siječnja objavila Europska komisija.

Inovativni EU

Zaostajanje EU-a za konkurencijom dobro se ogleda u problemima vezanima za inovativnost, što za sobom povlači i problem sporog rasta produktivnosti. Ekonomska uspješnost razvijenih zemalja uvelike ovisi o razvoju novih proizvoda, metoda i tehnologija, koje stvaraju veću dodanu vrijednost i dugoročno održavaju standard građana.

Sam sustav inovacija, regulacija i istraživanja previše je fragmentiran, zbog toga što svaka od 27 članica ima različita pravila, zakone i norme. S druge strane je inovacijski sustav u SAD-u i Kini ujednačen te su pravno-regulatorne barijere ne samo manje nego i jednostavnije. Bezrazložno kompleksan sustav u EU-u guši inovativnost jer se previše energije, vremena i financija mora posvetiti samo da se savladaju te brojne prepreke umjesto da se posveti samom istraživanju i razvoju.

Glavni investitor u visoke tehnologije su privatne kompanije, a ne država, ali privatne kompanije u EU-u puno manje ulažu u istraživanje i razvoj nego u SAD-u i Kini. Ekonomskom bazom EU-a dominiraju tradicionalne industrije, poput automobilske, koje pak po prirodi manje ulažu u istraživanje i razvoj (R&D) od modernih industrija kao što je IT sektor.

Povezanost između visoke znanosti i kompanija također je slaba, pa samo trećina patenata koje registriraju sveučilišta u EU-u nađe komercijalnu primjenu. S tim je povezana i manjkavost financijskog tržišta u EU-u, koje je manje sklono investirati u startupove, pa se oni često preseljavaju u SAD.

Kompas konkurentnosti predviđa pojednostavnjenje šume pravnih prepreka za startupove, povećavanje izdvajanja za istraživanje i razvoj na tri posto, poticanje STEM obrazovanja i olakšavanje financiranja startupovima.

Energetski neovisniji EU

Ni SAD ni Kina ni EU nisu potpuno samostalni po pitanju energenata i sirovina, ali je EU u daleko najvećem problemu, jer nema ni jedno ni drugo. SAD je energetski neovisan te veliki izvoznik energenata (nafte i plina), iako mora uvoziti sirovine. Kina ima puno sirovina (posebno rijetkih metala), ali je veliki uvoznik energenata (nafta, plin, ugljen...).

Koliko je EU ovisan o uvozu energenata jasno je iz informacije da uvozi dvije trećine svojih potreba za energijom, a 2023. uvezao je 300 milijardi dolara vrijednosti raznih energenata (uglavnom nafte i plina).

Ta dvostruka ovisnost, energetska i sirovinska, ima teške geopolitičke implikacije. Invazija Rusije na Ukrajinu pokazala je koliko skupo može biti odvajanje od donedavno najvećeg opskrbljivača EU-a energentima i sirovinama. Istina, EU je taj proces odradio relativno uspješno, ali ne bez velikih troškova po svoju industriju.

Pandemija je otkrila ranjivost na strana tržišta za nabavu ključnih komponenti potrebnih industriji. Kao svojevrsni prekid s dosadašnjom praksom da se rudarenje materijala otežava, Kompas konkurentnosti predviđa veću domaću proizvodnju rijetkih materijala kao što su litij i kobalt.

Jedan od načina da se ta Ahilova peta minimizira je što veća diverzifikacija dobavnih pravaca, a ne dominantno oslanjanje na jednog dobavljača (do prije koju godinu Rusiju). Prema planu iz Kompasa konkurentnosti, EU će se osloniti među ostalima i na sjevernu Afriku za kupnju energije i sirovina.

Produktivni EU

U pozadini slabog rasta produktivnosti i niske inovativnosti krije se problem koji je puno teže popraviti – demografija. EU ima daleko starije stanovništvo od SAD-a i Kine, s udjelom starijih od 65 godina od 22 posto, nasuprot 17 posto u SAD-u i 14 posto u Kini. Doduše, Kina stari najbrže, ali EU-u je prestaro stanovništvo problem s kojim se već suočava.

To je samo vrh sante leda. Udio radno aktivnog stanovništva, tj. postotak stanovništva starijeg od 15 godina koji radi manju je u EU-u nego SAD-u i Kini te godišnje zaposleni u EU-u rade nekoliko stotina radnih sati manje nego u SAD-u i Kini. Fertilitet (broj djece po ženi) je zadnji put iznad 2,1 (stopa potrebna za zamjenu stanovništva) bio davnih 70-ih godina prošlog stoljeća.

Istraživanja pokazuju da kada se korigira sve ostale faktore, starenje stanovništva dovodi do pada inovativnosti, a inovativnost je usko vezana uz rast produktivnosti. Starije stanovništvo manje je sklono rizičnijim investicijama (npr. više investiraju u obveznice nego u rizičnije stvari), sklonije je štednji nego potrošnji i nije sklono novim tehnologijama.

Rast zdravstvenih i mirovinskih troškova dodatno opterećuje javne proračune, koji su prisiljeni trošiti na njih umjesto na infrastrukturne projekte koji bi povećali produktivnost ili u samo istraživanje i razvoj.

Načini na koji Kompas konkurentnosti EU-a namjerava umanjiti navedene probleme stavljanje su većeg naglaska na obrazovanje u STEM područjima, povećanje suradnje između sveučilišta i poslovnog svijeta, bolje privlačenje visokoobrazovanih radnika izvan EU-a i povećanje radne participacije stanovništva. Novost je i plan o uključivanju demografskih politika u ekonomske strategije, što je posebno interesantno područje koje bi moglo proširiti relativno zanemarena područje u ekonomskim znanostima.

Promjena smjera EU-a

U suštini je Kompas konkurentnosti dokument kojim EU najavljuje potpuni zaokret u mnogim politikama. Može se izdvojiti nekoliko velikih promjena, koje će se s vremenom spuštati na niže razine upravljanja EU-om.

Obećava se drastično smanjivanje regulacija i birokratskih zahtjeva – minimalno za 25 posto svim kompanijama i barem 35 posto malim poduzećima. Razlog za to je prilično jasno iznesen: "Regulatorno opterećenje je postalo kočnica europske konkurentnosti." Ukidanje administrativnih opterećenja bi prema procjenama trebalo uštedjeti 37,5 milijardi eura kompanijama koje posluju u EU-u.

Svijest o zaostajanju u digitalnim tehnologijama za SAD-om i EU je dovela do najave smanjenja regulacija na tom području. Slično SAD-u i Kini, EU će i potpomagati investicije u umjetnu inteligenciju, kvantna računala, mikročipove i biotehnologiju. Tu su navedene brojne inicijative, kao  "European Innovation Act", "AI Factories Initiative", "EU Start-up and Scale-up Strategy" itd.

Nastavlja se sa zelenim politikama, ali će ih se za razliku od dosadašnje prakse prilagođavati industrijskim potrebama i politikama. Cilj je zadržati zelene politike, ali ne tako da potkopavaju konkurentnost ekonomije EU-a.

Izlaz iz gliba?

Za pojmove birokratske mašinerije EU-a, radi se o jako sažetom dokumentu od 25 stranica i više o načelno određenom smjeru promjene politika EU-a. Taj novi smjer se tek mora preoblikovati u nove dokumente, smjernice, politike i programe.

Definitivno se radi o radikalnoj promjeni smjera, barem prema najavama. Veći dio toga je odgovor na ekonomsku stagnaciju samog EU-a i promjenu politika iz prošlosti koje u dovele do te stagnacije, ali dio je očito reakcija na globalne trendove i lekcije naučene zadnjih nekoliko godina.

EU se ne namjerava zatvarati, ostaje posvećen slobodnoj trgovini, ali će više nastupati na svjetskoj pozornici kao ujedinjen, a ne fragmentiran. Svijet se mijenja i EU se mora mijenjati u skladu s tim.

Kod početnih okvirnih planova se uvijek postavlja pitanje provedbe. Sljedeći korak je da se ideje i najave iz Kompasa konkurentnosti spuštaju kroz institucije EU-a, a zatim u institucije samih država članica.

Sasvim sigurno postojat će brojni otpori u tom procesu. Mnoge stvari će se morati mijenjati i prilagođavati, ali činjenica je da EU, iako još uvijek jedno od ekonomskih najuspješnijih područja na svijetu, treba novi smjer koji će ga izvaditi iz gliba stagnacije.