.webp){kind=icon}
Trgovci ruskom robom hrle osnivati tvrtke u Dubaiju jer im Švicarska sve više otežava poslovanje s Moskvom.
Švicarska je desetljećima bila dom posrednicima koji su ruske proizvođače povezivali s kupcima diljem svijeta. No jačanje sankcija sada potiče njihovu migraciju u emirate na Perzijskom zaljevu.
Tri najveća ruska proizvođača nafte u procesu su procjene Dubaija za trgovinske operacije, a nekoliko drugih tvrtki već se tamo preselilo. Za Švicarsku se neka vrsta egzodusa čini neizbježnom nakon što je zemlja prihvatila zabrane Europske unije (EU) usmjerene na ruski izvoz.
"Trgovina će se nastaviti", rekao je Wouter Jacobs, direktor Erasmus Commodity & Trade Centrea na Sveučilištu Erasmus u Rotterdamu. "Bliski istok će postati važniji u kontekstu dosadašnje situacije u poslovanju s robom, koja je bila prilično eurocentrična."
Progresivno restriktivne sankcije ruskim su državnim tvrtkama otežale trgovinu, uključujući i one koje robu prevoze iz zemlje. Problem je i neslužbeno sankcioniranje, primjerice, banke su kreditne linije ključne za financiranje poslova povukle, dok brodarske tvrtke i osiguravatelji također ukidaju svoje usluge.
To je Dubaiju, koji se klonio nametanja sankcija ruskim tvrtkama, otvorilo priliku postati ozbiljna konkurencija Švicarskoj, trenutnom globalnom centru robne trgovine.
Švicarske sankcije
Iako Švicarska tvrdi da je neutralna i ne dopušta izvoz svojeg oružja u zonu sukoba, slijedila je EU u nametanju sve strožih ograničenja na neke robe, banke i pojedince za koje se smatra da su bliski Kremlju.
Do kraja 2022. će EU na snazi imati ograničenja koja zabranjuju osiguranje i financiranje transporta ruske nafte u zemlje izvan Unije, a Švicarska je rekla da će učiniti isto.
"Savezno vijeće najavilo je učiniti potpuno isti korak, mi preuzimamo sve uredbe Europske unije u švicarski zakon", rekao je glasnogovornik švicarskog državnog tajništva za ekonomska pitanja (SECO).
Ako se u potpunosti usvoji, to će vjerojatno otežati rad s ruskom naftom i proširiti izravnu švicarsku zabranu posredovanja, prodaje i pružanja financijskih usluga vezanih uz ruski ugljen, najavljenu u travnju. No ti će propisi također doprinijeti selidbi nekih tvrtki negdje drugdje.
"Trgovina energentima između Rusije i Kine obično je išla preko posrednika u Švicarskoj, uz financijsku potporu bankara u Londonu, a tko to sada želi raditi? Tvrtke koje se za to odluče vjerojatno će se morati preseliti u inozemstvo", rekao je Jacobs.
Tvrtke koje se sele
Čelnici ruskog državnog proizvođača nafte Rosneft PJSC prošli su mjesec doputovali u Dubai kako bi istražili ideju osnivanja podružnice. U međuvremenu, Gazprom Neft PJSC, treći najveći proizvođač nafte u Rusiji, također želi proširiti svoju prisutnost u emiratu, rekli su izvori upoznati s temom.
Litasco SA, prodajni i trgovački ogranak ruskog energetskog diva Lukoil PJSC-a, dio osoblja namjerava premjestiti iz Ženeve u Dubai jer očekuju kako će upravo Dubai postati novo glavno središte tvrtke. Lukoil je drugi najveći proizvođač nafte u Rusiji.
Još jedna ženevska uzdanica – Solaris Commodities – trgovac ruskim žitom, u Dubaiju je prošlog tjedna otvorio ured.
Iako sankcije ne uključuju poljoprivredne proizvode, trgovcima je sve teže dobiti pristup financiranju jer švicarske banke bježe od ruske robe – bez obzira na to podliježu li sankcijama ili ne, kaže Bloombergov izvor.
Dodatni udarac financiranju trgovaca robom je i činjenica što su se ruske banke uključile u kreditiranje poslovanja, umjesto BNP Paribasa i ABN Amroa, koji su svoje operacije smanjili ili se u potpuno povukli iz sektora. Sberbank, koji je nedavno dodan na popis sankcioniranih subjekata, prošle je godine udvostručio svoje poslovanje oko financiranja trgovine robom u Švicarskoj, a novac je uglavnom pritjecao u sektor petrokemijskih proizvoda, metala, žitarica i gnojiva. Ti će tokovi sada biti onemogućeni.
Odlasci tvrtki prijete i drugim švicarskim gradovima. Zug, koji je zbog svojih iznimno niskih poreza dugo vremena bio središte za trgovinu robom, postao je 1980-ih globalno poznat kao utočište za legendarnog trgovca Marca Richa u bijegu od američkih sudova. Sada i tamošnji robni trgovci gledaju na Bliski istok.
Suek AG, ekskluzivni prodavač ugljena najvećeg ruskog proizvođača sa sjedištem u Zugu, planira pokrenuti trgovinu u Dubaiju. EuroChem Group AG, jedan od najvećih svjetskih proizvođača gnojiva s većinom imovine u Rusiji, također otvara tvrtku sa sjedištem u Dubaiju. Obje su kompanije prije bile u vlasništvu milijardera Andreja Melničenka, sve do početka rata u Ukrajini.
Nekoliko manjih financijskih tvrtki u Dubaiju povezanih s jačim trgovačkim kućama također je istražilo mogućnosti poslovanja s Rusima, kažu ljudi upućeni u tematiku.
Strategija Dubaija
Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE) su u početku invazije na Ukrajinu privukli bogate Ruse i njihov novac, a sada ih prate državna poduzeća i privatne robne tvrtke.
UAE je za ovakvu priliku razvio svoju financijsku infrastrukturu. Banke Emirata posljednjih su godina postale glavni oslonac u financiranju trgovine robom i redoviti dio sindiciranih revolving kredita koje najveće institucije u industriji izdaju.
Mnoštvo zona slobodne trgovine u Dubaiju, njegova blizina bliskoistočnim proizvođačima energije i nisko oporezivanje već su se pokazali primamljivima, iako grad još uvijek zaostaje za globalnim centrima poput Singapura, Londona, Ženeve i Stamforda. Prošle godine je Dubai Multi Commodities Center bio domaćin eventa s gospodarskom komorom Moskve koji je ruska poduzeća trebao privući tamo osnovati tvrtke.
"Dubai se nameće kao pravo globalno središte trgovine robom", rekla je Nedžla Al Kasimi, direktorica globalnih poslova B'huth think tanka sa sjedištem u Dubaiju, koja je prethodno imala sjedište u Ženevi. "Postoje odgovarajuća infrastruktura, prijevoz i usluge za podršku tim tvrtkama."
