Meloni je stabilizirala Italiju, ali nije riješila njezine dugotrajne gospodarske probleme

Dana 22. listopada 2022. konzervativka Giorgia Meloni postala je prva premijerka u povijesti Italije. Nakon gotovo četiri godine vladavine, njezina je vlada već postigla prekretnicu kao druga najdugovječnija republikanska vlada u poslijeratnoj povijesti zemlje, dok se ujedno priprema da u rujnu preuzme prvo mjesto.

Nakon pobjede tada 45-godišnje karijerne političarke na parlamentarnim izborima u rujnu 2022. godine, mnogo se nagađalo o tome kakva će Italija biti pod njezinim vodstvom. Meloni je na vlast došla nakon više godina političke nestabilnosti. Njezina stranka Braća Italije, čiji politički korijeni sežu u poslijeratni neofašistički pokret, na izborima je osvojila 26 posto glasova.

Uslijedio je očekivani val strahova da bi Meloni mogla usmjeriti treće najveće gospodarstvo europodručja prema iliberalnoj demokraciji po uzoru na već propalu Orbanovu Mađarsku. To se nije dogodilo; njezina je vlada dosad vodila politiku koja se tek neznatno razlikuje od stila ostalih konzervativnih vlada Starog kontinenta.

Meloni je ipak Italiji donijela prijeko potrebnu političku stabilnost. Italija je, naime, već desetljećima poznata po čestim smjenama vlasti. Od kraja Drugoga svjetskog rata talijanske su se vlade u prosjeku mijenjale otprilike jednom godišnje, a samo je jednom premijeru uspjelo ostati na dužnosti puni petogodišnji mandat. Sada sve upućuje na to da bi Meloni mogla postati druga na tom popisu.

Čvrsta ruka koja gubi stisak

Britanski list The Economist stabilnost Italije u posljednje četiri godine pripisuje prije svega dvama čimbenicima. Prvi je jasna parlamentarna većina koju je desna koalicija Giorgije Meloni osigurala na izborima, čemu je, prema ocjeni lista, znatno pridonijela i njezina politička te kampanjska spretnost. Drugi je sposobnost premijerke da unatoč znatnim ideološkim razlikama održi koaliciju jedinstvenom. S jedne je strane Liga Mattea Salvinija, koja se približila radikalnijim euroskepticima i Rusiji naklonjenoj desnici, a s druge umjerenija Forza Italia, koja se nakon smrti zloglasnog bivšeg premijera Silvija Berlusconija pomaknula bliže političkom centru.

List stoga njezinu vladavinu opisuje uglavnom kao oblik konzervativnog upravljanja koji Italiji jamči političku stabilnost, ali donosi razmjerno malo većih reformi ili promjena. Kada ih se u posljednje vrijeme 49-godišnja konzervativka htjela prihvatiti, brzo je naišla na otpor stanovništva, ali i vlastitih koalicijskih partnera.

Posljednji veći bunt Meloni je u Rimu doživjela u srpnju, kada ju je njezina parlamentarna većina ostavila na cjedilu te je amandman na paket izbornih reformi pao sa samo jednim glasom razlike. Reforma bi talijanski izborni sustav preoblikovala u više proporcionalan, a ujedno bi pobjedničkoj koaliciji osigurala dodatne zastupničke mandate, čime Meloni, prema vlastitim riječima, želi povećati političku stabilnost i osigurati učinkovitu parlamentarnu većinu. Promjene bi joj mogle i olakšati put do većine u Senatu na sljedećim parlamentarnim izborima. Unatoč nesuglasicama unutar vlastite političke obitelji, nekoliko dana poslije uspjela je izboriti potvrdu reforme u donjem domu parlamenta.

U ožujku ove godine premijerka je izgubila i referendum o ustavnoj reformi, koji je u velikoj mjeri bio glasovanje o potpori njezinoj vladi. Oko 54 posto birača glasovalo je protiv reforme koja bi u ustav zapisala jasnu odvojenost sudaca i tužitelja, uvela odvojena tijela za njihovo upravljanje te novi stegovni sud. Vlada je tvrdila da su promjene nužne za jačanje neovisnosti pravosuđa, dok je oporba upozoravala da bi one narušile osjetljivu ravnotežu vlasti uspostavljenu nakon pada fašizma i povećale politički utjecaj na sudove.

Pritisak na prvu ženu u palači Chigi, unatoč njezinoj konzervativnoj politici, pojačava se i s krajnje desnice. Sve više razočaranih birača njezine stranke Braća Italije sada puni redove nove krajnje desne stranke Nacionalna budućnost, koju su osnovali odmetnici iz koalicijske Lige pod vodstvom bivšeg generala Roberta Vannaccija. Ispitivanja javnog mnijenja, prema anketi s kraja srpnja, pripisuju mu oko 7,6 posto glasova.

Alessia Pierdomenico/Bloomberg

Gospodarstvo dviju brzina

Giorgia Meloni preuzela je vođenje Italije u prilično tranzicijskom razdoblju. Italija se upravo oporavljala od pandemije, koja je zemlju snažno pogodila i u zdravstvenom i u gospodarskom smislu.

Istodobno je talijansko gospodarstvo preplavio ogroman priljev javnog novca. Dio sredstava stigao je izravno iz državnog proračuna putem izdašnih subvencija za energetsku i druge oblike obnove stanova i fasada, čija je ukupna vrijednost premašila deset posto talijanskog BDP-a. Još više sredstava Rim je osigurao iz europskog Mehanizma za oporavak i otpornost. Od europskog paketa ukupno vrijednog 750 milijardi eura, Italija je primila daleko najviše – ukupno 194 milijarde eura bespovratnih sredstava i povoljnih zajmova.

Unatoč obimnim priljevima, Europska komisija ove godine očekuje rast talijanskoga gospodarstva od samo 0,5 posto, nakon što je i prošle godine poraslo za skromnih 0,5 posto. Gospodarski rast veći od jedan posto Italija je posljednji put ostvarila 2022. godine. Slabašnoj gospodarskoj aktivnosti znatno su pridonijeli čimbenici na koje talijanska vlada nema većeg utjecaja, među kojima su američke carine te ratovi u Ukrajini i na Bliskom istoku. Prema prognozama talijanskog ministarstva financija, razdoblje skromnog gospodarskog rasta trebalo bi se nastaviti sve do 2029. godine.

 

 

Talijansko gospodarstvo raste prije svega zahvaljujući domaćoj potražnji, pri čemu rast usporava robna razmjena s inozemstvom. Potrošnja kućanstava lani je, uz visoku zaposlenost i rast plaća, porasla za 1,1 posto, a investicije za 3,5 posto. Stambena izgradnja nastavila je padati zbog postupnog ukidanja poreznih olakšica, dok su infrastrukturna i druga ulaganja podupirala europska sredstva.

Gospodarsku aktivnost ove bi godine dodatno mogao usporiti sukob na Bliskom istoku. Više cijene smanjit će realni raspoloživi dohodak i ublažiti osobnu potrošnju, a očekuje se i usporavanje rasta investicija. Ulaganja će i dalje podržavati europska sredstva, no poduzetničke investicije ograničavat će geopolitičke napetosti i više kamatne stope, navela je Europska komisija u svojoj gospodarskoj prognozi za Italiju. Za sljedeću godinu Komisija očekuje blago ubrzanje rasta na 0,6 posto uz popuštanje inflacijskih pritisaka i jačanje globalne trgovine. Nezaposlenost ostaje na oko 5,7 posto.

Istodobno jača ključni turistički sektor, koji prema brojnim procjenama čini 13 posto ukupnog talijanskog gospodarstva. Broj turista u Italiji u prvoj polovici 2026. godine porastao je uglavnom zbog većeg odaziva stranih gostiju, pri čemu je bivša ministrica turizma Daniela Santanchè izjavila da je kriza na Bliskom istoku preusmjerila dio međunarodne potražnje prema Italiji. Prema riječima sadašnjeg ministra Gianmarca Mazzija, taj sektor ostaje jedan od glavnih stupova talijanskog gospodarstva. Vladini podaci pokazuju da bi 2026. godina mogla biti rekordna.

Meloni s koalicijskim partnerima | Bloomberg Mercury

Sramotna prekretnica

Prema prognozama, Italija će ove godine dosegnuti neslavnu prekretnicu najzaduženije države Europske unije po udjelu duga u bruto domaćem proizvodu. Grčka, koja se već dugo smatra simbolom neodržive fiskalne politike i zaduženosti, namjerava naime ove godine prije roka otplatiti oko 13 milijardi eura duga, čime bi do kraja godine svoj dug smanjila ispod razine talijanskoga, izvijestio je ovoga tjedna Bloomberg.

Prema srpanjskim podacima Eurostata, talijanski javni dug u odnosu na BDP u prvom je tromjesečju ove godine u usporedbi s posljednjim tromjesečjem 2025. porastao za 1,8 postotnih bodova. U Grčkoj se u istom razdoblju udjel duga u BDP-u smanjio za 2,6 postotnih bodova. Talijanski javni dug tako iznosi 138,9 posto BDP-a i i dalje raste, dok je grčki na 143,5 posto BDP-a, ali se smanjuje.

 

 

Premijerka Meloni često ističe da bi se talijanski javni dug počeo smanjivati ranije i brže da državne financije nisu opterećene posljedicama opsežnih poticaja za obnovu zgrada koje su uvele vlade njezinih prethodnika Giuseppeja Contea i Marija Draghija, sažima njezine komentare agencija Reuters.

Prema navodima Bloomberga, postupanje talijanske premijerke obilježava strah od ponavljanja dužničke krize iz 2011. godine, koja je s vlasti odnijela njezina ideološkog suputnika, pokojnog političara Berlusconija. Jedan od ključnih čimbenika u njezinim odlukama upravo je strah od rasta prinosa, odnosno razlike između prinosa na talijanske i njemačke obveznice. Trenutačno ta razlika iznosi oko 80 baznih bodova – dok je 2011. godine, kada je kao ministrica mladeži izgubila poziciju nakon pada treće Berlusconijeve vlade, premašila čak 500 baznih bodova.

 

 

S druge strane, ministar financija Giancarlo Giorgetti ustraje na smanjenju proračunskog manjka prema europskoj granici od tri posto BDP-a. Italija bi u nadolazećim godinama trebala postupno konsolidirati javne financije, što bi joj već 2026. godine moglo omogućiti izlazak iz postupka EU-a zbog prekomjernog manjka, procjenjuje kreditno osiguravajuće društvo Coface. Poboljšanju proračunskog položaja trebali bi pridonijeti snažno tržište rada, veća porezna opterećenja za financijska i osiguravajuća društva te postupno istek domaćih subvencija za zgrade. Unatoč tome, već odobrene porezne olakšice još će godinama opterećivati proračun.

Fiskalni oprez dosad je Italiji donio više povjerenja bonitetnih agencija i ulagača. Agencija Standard & Poor's za Italiju održava rejting BBB+ s pozitivnim izgledima, dok je agencija Fitch u ožujku potvrdila svoj rejting BBB+ sa stabilnim izgledima.

Osiguravatelj Coface ujedno upozorava na tijesnu povezanost talijanskih banaka s državnim financijama, budući da domaće državne obveznice čine gotovo desetinu njihove imovine, što je znatno iznad prosjeka europodručja. Banke ipak ostaju dobro kapitalizirane i likvidne te imaju razmjerno mali udjel loših kredita.

Zabrinutost oko talijanskog duga utječe i na politiku Rima prema financijskom sektoru. Vladu Giorgije Meloni uznemirio je dogovor osiguravatelja Generali s francuskom grupacijom BPCE o spajanju aktivnosti upravljanja imovinom, jer se vlasti boje smanjenja domaće kontrole nad velikim portfeljem talijanskih državnih obveznica. Vlada stoga podupire i stvaranje većih domaćih bankarskih grupacija, između ostalog kroz povezivanje banke Monte dei Paschi, Mediobance i drugih financijskih institucija.

Talijanska burza do novih rekorda

Glavni talijanski dionički indeks FTSE MIB u svibnju ove godine premašio je dotadašnji rekord iz 2000. godine, pri čemu su ovogodišnji rast predvodile prije svega energetske i tehnološke dionice. Od početka 2026. godine porastao je za oko 18 posto, nakon što je bilježio rast već tri godine zaredom.

 

 

Dok su prošle godine glavni motor rasta talijanskog tržišta bile banke, ove godine najviše doprinose tehnološke i energetske kompanije. Dionice proizvođača čipova STMicroelectronics, koji među ostalim opskrbljuje Teslu i Apple, ove su godine porasle za oko 100 posto. Znatno su poskupjele i energetske dionice. Saipem je ove godine dobio oko 84 posto, a Eni 48 posto, uz osjetan rast cijena nafte i plina. Među lošijim članovima indeksa u međuvremenu su industrijski divovi Stellantis i Fincantieri.

Indeks FTSE MIB, koji prati 40 najvećih i najlikvidnijih talijanskih poduzeća, iznimno je koncentriran jer 10 najvećih dionica u njegovu sastavu čini oko 70 posto ukupne tržišne kapitalizacije. Najveće kompanije su banke Unicredit i Intesa Sanpaolo, a slijede ih energetsko poduzeće Enel, naftni div Eni i proizvođač automobila Ferrari.

Sjever Italije pak postaje jedno od najzanimljivijih europskih područja za fondove privatnog kapitala. Ulagače privlači gušća mreža obiteljskih proizvodnih tvrtki s mnogo materijalne imovine, niskom zaduženošću i manjom izloženošću poremećajima koje donosi umjetna inteligencija. U Milanu su u protekloj godini svoje poslovanje proširili KKR, Ares Management i Evercore, a Italija prema riječima ulagača dobiva na privlačnosti i zbog veće političke stabilnosti.

Zanimanje podupire konkurentnost talijanske industrije. Proizvodne tvrtke s više od 50 zaposlenih ostvaruju više dodane vrijednosti po zaposlenom nego usporedive tvrtke u Njemačkoj i Francuskoj, a Italija je 2025. godine bila peti najveći izvoznik na svijetu. Unatoč tome, udjel tvrtki u vlasništvu fondova privatnog ili rizičnog kapitala i dalje je među najmanjima u Europi, što ulagači vide kao priliku. U 2025. godini u zemlji je sklopljeno 679 transakcija privatnog kapitala, 16 posto više nego godinu prije, dok je njihov broj u Ujedinjenom Kraljevstvu, Francuskoj i Njemačkoj pao.