Dijaspora u Bosnu i Hercegovinu (BiH), službeno, svake godine pošalje više od tri milijarde konvertibilnih maraka (KM), a sigurno je da ozbiljni iznosi stižu i neformalnim putem. Taj novac utječe na poboljšanje životnog standarda i potrošnju državljana BiH te čini oko 10 posto BDP-a. S druge strane, rast doznaka ukazuje na iseljavanje građana, a zbog te vrste pomoći dio radno sposobnog stanovništva odbija se zaposliti, što dugoročno stvara negativne učinke.
Posljednji raspoloživi podaci Centralne banke Bosne i Hercegovine (CBBiH) o tekućim transferima odnose se na prvi kvartal 2022. godine.
Prema tim podacima, ukupni tekući transferi u prva tri mjeseca ove godine iznose oko 1,04 milijarde KM. Od ovog iznosa, na osobne transfere (novčane doznake iz inozemstva) otpada oko 742,2 milijuna KM, a na ostale tekuće transfere oko 301,8 milijuna KM, od čega inozemne mirovine iznose oko 272,9 milijuna KM.
Dijaspora je do pandemije koronavirusa iz godine u godinu slala sve više novca u BiH. U 2020. je taj iznos smanjen, ali s 2021. ponovo raste.
Kada se pogledaju godišnji podaci, ukupni tekući transferi u 2021. godini iznosili su oko 4,36 milijardi KM.
Od toga se na osobne novčane doznake iz inozemstva odnosilo oko 3,04 milijarde KM, a na ostale tekuće transfere oko 1,31 milijarda KM, od čega se na inozemne mirovine odnosilo 1,18 milijardi KM.
Podaci iz 2020. godine pokazuju kako su ukupni tekući transferi iznosili 3,88 milijardi KM. Te godine se na osobne transfere odnosilo 2,52 milijarde KM, a na ostale tekuće transfere 1,36 milijardi KM (inozemne mirovine 1,25 milijardi KM).
Ekonomist Miloš Grujić za Bloomberg Adriju ističe kako navedeni podaci obuhvaćaju samo službenu formalnu statistiku.
"To su iznosi novca koje su naši građani, koji žive privremeno ili trajno van granica BiH, uplatili legalno na račune rodbine i prijatelja. Novac koji pristiže od dijaspore predstavlja nezanemariv oblik socijalne i ekonomske podrške našim sugrađanima. Novčane doznake i ostali osobni transferi naše dijaspore čine više od deset posto bruto domaćeg proizvoda BiH. Po tome je BiH na vrhu liste zemalja Europe", ističe Grujić.
Dodaje kako nije poznato koliko točno državljana BiH živi u dijaspori te da otprilike gotovo isti broj ljudi živi u BiH i predstavlja njenu dijasporu.
"Vjeruje se kako je iznos doznaka iz dijaspore čak i dvostruko veći. Drugo, značajan dio novca u BiH bude dostavljen putem neformalnih neposrednih novčanih transfera, iz ruke u ruku, ili neformalnih posrednih, preko prijatelja ili vozača autobusa", naglašava Grujić.
Ugrubo, dodaje, doznake imaju značajnu socijalnu dimenziju.
"To nije novac koji završi na štednim računima, on ide na potrošnju. Također, ovaj iznos je tri ili četiri puta veći od godišnjeg iznosa direktnih stranih investicija u BiH. Postavlja se logično pitanje: Što bi bilo da nema doznaka?", ističe Grujić.
Povećanje doznaka iz inozemstva povezuje se s dvije činjenice. Prva je ograničenje kretanja kao posljedica pandemije, a druga je iseljavanje stanovništva.
U 2020. godini je došlo do pada doznaka, kao posljedica lockdownova tijekom pandemije, kada je veliki broj ljudi dobio otkaze ili im je skraćeno radno vrijeme, što se odrazilo na primanja.
"Drugi aspekt iz kojeg možemo promatrati rast novčanih doznaka iz inozemstva je činjenica da se u proteklim godinama dogodio pravi egzodus građana BiH prema zemljama Europske unije", navodi Grujić.
U službenim izvješćima, dodaje, u obzir nije uzet novac koji rođaci i prijatelji tijekom ljetnog boravka potroše u BiH.
"Ovako unesen novac rijetko uđe u statistiku ili u neki biznis koji je vidljiv Centralnoj banci ili agencijama za statistiku. Bez sumnje, značajni neformalni novčani transferi nisu registrirani u platnom prometu. Novac koji pristiže kroz doznake dijaspore građani u BiH koriste u velikoj mjeri tek za preživljavanje", navodi.
Kratkoročni učinak pozitivan, dugoročni negativan
Kratkoročni efekt na BDP i životni standard jest pozitivan, ali doznake iz inozemstva često imaju dugoročno negativne neto učinke.
"Da iseljenici ne šalju dio zarada i da ne troše novac tijekom godišnjeg odmora provedenog u BiH, stope rasta BDP-a bile bi znatno manje, a siromaštvo još veće. Na taj način, kroz rast potrošnje, država ubire i veće prihode od PDV-a kao najizdašnijeg javnog prihoda. Usprkos tome, kao društvo, imamo niz negativnih efekata. Prvo, ovim novcem se, najvećim dijelom, pokrivaju osnovni životni troškovi. Osim toga, doznake remete i tržište rada. Radno sposobne osobe često osiguraju egzistenciju, a zbog niskih zarada i uvjeta na tržištu rada često odustaju od ponuđenih poslova", ističe Grujić.
Zaključuje kako se rast doznaka često prikazuje i doživljava kao pozitivna stvar, ali da je tužna istina što one ukazuju na iseljavanje građana.
"Očekujem da se sličan trend, rast doznaka, još neko vrijeme nastavi. Prvo zbog odlazaka u inozemstvo naših građana mlađe životne dobi i zbog velikog broja ljudi koji još primaju mirovine iz inozemstva. Međutim, ostaje sve manje ljudi kojima bi se novac mogao slati. Ljudi mlađe generacije koji se odsele odavde nemaju želju da ulažu novac ovdje niti da se vrate", zaključio je Grujić.