Proširenje EU na Zapadni Balkan: Od praznih obećanja do konkretnih djela. Tko će biti sljedeći?

"S Crnom Gorom napredujemo. Ako 2026. završimo tehnički dio pregovora, mogli bismo 2028. imati 28. članicu EU-a," izjavila je prije nešto više od tjedan dana na Bledskom strateškom forumu europska povjerenica za proširenje Marta Kos, a u vezi Albanije spomenula mogućnost pristupanja 2029. godine.

To slijedi takozvani bledski zavjet od prije dvije godine kada se tadašnji predsjednik Europskog vijeća Charles Michel na Bledu obvezao da europske i balkanske zemlje moraju biti spremne za proširenje do 2030. godine.

U trenutačnom krugu proširenja najizglednije šanse imaju Crna Gora i Albanija, koje bi se, prema riječima povjerenice Kos, mogle pridružiti Uniji još prije famozne 2030. godine. Inače, trenutno se Europskoj uniji želi pridružiti deset zemalja: Ukrajina, Crna Gora, Bosna i Hercegovina, Sjeverna Makedonija, Moldavija, Srbija, Gruzija, Albanija, Kosovo i Turska.

Pristup EU-a prema Zapadnom Balkanu posljednjih je desetljeća na meti brojnih kritika. Institut Carnegie opisuje ga kao "proračunati pragmatizam", pri čemu Bruxelles daje prioritet regionalnoj stabilnosti kako bi spriječio veće nemire na kontinentu, a istovremeno zadržao zemlje kandidatkinje u predvorju bloka tijekom procesa članstva. Institut kritizira Bruxelles koji, umjesto promicanja stvarnih reformi, odlučuje se za partnerstva s autokratskim vođama u ime kratkoročne stabilnosti.

No barem na prvi pogled, atmosfera na ovogodišnjem Bledskom forumu bila je drukčija, a u vezi pristupanja Podgorice i Tirane osjeća se određeni zamah.

Koliko je vjerojatno da ćemo u EU-u u sljedećih pet godina dobiti 28. članicu? Radi li se kod proširenja na Crnu Goru tek o taktici očuvanja ugleda Unije, budući da je ta mala zapadnobalkanska država zbog malog broja stanovnika, veličine i relativno solidnog gospodarstva, prilično "sigurna opcija"?

A što je s već gotovo zaboravljenim državama, poput Turske, koja je još 1987. podnijela zahtjev za punopravno članstvo u prethodnici EU-a, Europskoj gospodarskoj zajednici (EEZ)? Što je sa Srbijom, BiH i slonom u sobi – Ukrajinom?

Crna Gora: najizglednija kandidatkinja

"Teoretski je moguće da Crna Gora u idućim godinama završi tehnički dio pregovora koji se odnosi na poglavlja, pravni poredak i implementaciju", rekao je međunarodni politolog Faris Kočan. "Ona je zapravo najdalje stigla u procesu i često se opisuje kao ‘lokomotiva’, premda postoje određene zadrške, poput unutarnjih napetosti vezanih uz identitet i crkvu te usmjerenost prema Moskvi i Beogradu".

Kočan naglašava da "završetak tehničkih pregovora ne znači i članstvo". "Potrebni su još politički konsenzus država članica, ratifikacije i dokaz održivih reformi u praksi. Signal iz Bruxellesa u vezi 2028. postoji, no pitanje je što će se sve do tada dogoditi – prije svega je to pitanje Rusije i Ukrajine," ističe.

 Jakov Milatović | Bloomberg

Ako bi Crnoj Gori bilo omogućeno brzo pristupanje tijekom trenutačnog političko-institucionalnog ciklusa, to bi moglo vratiti vjerodostojnost perspektive članstva koja je ponuđena Zapadnom Balkanu, dodatno potaknuti reforme u Ukrajini i Moldaviji te dokazati da je EU sposobna učinkovito odgovoriti na tektonske geopolitičke pomake koje je izazvao ruski rat u Ukrajini, navodi se u analizi Europskog centra za politiku.

Upravo taj aspekt brojni komentatori ističu kao "nužan korak" kako preostale države, željne pridruživanja bloku, ne bi izgubile nadu. Crna Gora bi, kao 28. članica Unije, postavila presedan za sve moguće kasnije ulaske, ali i za budućnost politike proširenja.

Stajalište potvrđuju i brojke, budući da je Podgorica najnaprednija kandidatkinja u pregovaračkom procesu – dosad je zatvorila šest od 33 poglavlja pravne stečevine EU-a. Dobro stoji i na gospodarskom planu: crnogorski BDP po stanovniku iznosio je 2024. godine 12.940 dolara - dok je hrvatski BDP po stanovniku 2013., kada se Zagreb pridružio EU-u, iznosio 14.130 dolara.

Je li onda Crna Gora siguran izbor za EU? Politolog Kočan potvrđuje: "Crna Gora je manje rizična od ostalih država, mala je, ima more, što je za EU važno, članica je NATO-a, koristi euro, a oportunitetni troškovi njezina pristupanja bili bi mali. EU zapravo treba Crnu Goru kako bi uopće mogla tvrditi da proces europske integracije i politika proširenja još postoje", kaže i dodaje, "To može imati stvarne procesne učinke". 

Albanija: "Uzmite nas i donijet ćemo vam malo zabave"

Kao druga strana medalje bledske obveze pojavljuju se crnogorski južni susjedi, odnosno Albanija. Povjerenica Kos na BSF-u je albanskog premijera Edija Ramu istaknula kao dobar primjer lidera u procesu proširenja, a on je priznao da im se na putu prema članstvu ne sviđa baš sve. "Uzmite nas i donijet ćemo vam malo zabave i optimizma", našalio se premijer Rama na samitu slovenske diplomacije.

Šalu i optimizam na stranu, koliko je realno da Albanija uđe u EU do kraja desetljeća? Albanija je zahtjev za članstvo u EU podnijela u travnju 2009., a od lipnja 2014. službena je kandidatkinja za pristup. Pregovori o pristupanju su u tijeku.

Za razliku od Crne Gore, koja pregovara o 33 poglavlja, Albanija trenutačno s institucijama EU-a ima otvorena pregovaračka poglavlja u 16 područja. Važna je i unutarnjopolitička dimenzija, budući da je Ramina Socijalistička stranka u svibnju ove godine pobijedila na parlamentarnim izborima s obećanjem članstva u EU do 2030. godine.

Edi Rama | Beta/Dimitrije Goll

Važan je i geopolitički trenutak, jer Albanija važi za pouzdano prozapadno sigurnosno sidro u nestabilnoj regiji. Za razliku od Kosova, koje pet država članica EU-a još uvijek ne priznaje, i Sjeverne Makedonije, koju Bugarska blokira zbog povijesnih sporova, Albanija se na svom putu prema članstvu u EU ne suočava s bilateralnim preprekama.

Kao glavni čimbenik albanskog napretka u pregovorima Atlantic Council ističe opsežne reforme u pravosudnom sektoru, koje podupiru i EU i SAD. U gotovo desetljeću Albanija je obnovila svoje pravosudne institucije i osnovala nova tijela, a iako je korupcija i dalje visoka, reformirane institucije uzdrmale su kulturu nekažnjivosti koja je mučila zemlju od pada komunizma.

Sjeverna Makedonija: od uzornog primjera do blokade

Iako je trenutačna pažnja u procesu proširenja usmjerena na Crnu Goru i Albaniju, u susjedstvu je još jedna država koja je vjerojatno učinila više od bilo koje druge da postane članica EU-a. To je Sjeverna Makedonija, čiji predstavnici nisu sudjelovali u važnijim raspravama na forumu u Bledu.

EU ipak nije zaboravila na Sjevernu Makedoniju - zemlju je u svibnju ove godine posjetila šefica diplomacije Unije Kaja Kallas i izrazila snažnu potporu Skoplju na njegovu putu prema punopravnom članstvu u bloku. "Sjeverna Makedonija pripada Europskoj uniji", poručila je tijekom posjeta.

Gdje se Skoplje nalazi na trenutačnom vijugavom putu prema žutim europskim zvjezdicama? Sjeverna Makedonija je, primjerice, službenu kandidaturu za članstvo u Uniji podnijela još 2005. godine, zajedno s Hrvatskom, koja se EU-u pridružila 2013.

Bloomberg Finance LP

Sjeverna Makedonija je zbog bilateralnih sporova s državama članicama EU-a - Grčkom i Bugarskom - još uvijek meta veta na članstvo. Nakon što je 2018. potpisivanjem Prespanskog sporazuma riješila višedesetljetni zastoj s Grčkom, pri čemu se 2019. čak i preimenovala, njezin je zahtjev za članstvo ponovno uvjetovan dodatnim zahtjevima, ovaj put od strane Bugarske.

Država se u potpunosti uskladila i sa zajedničkom vanjskom i sigurnosnom politikom EU-a te je predala program reformi u okviru plana rasta. Ipak, njezin napredak prema članstvu u EU-u i dalje koči instrumentalizacija pristupnog procesa od strane država članica.

"Sjeverna Makedonija je studija slučaja za cijelu regiju o tome zašto se ne isplati ulagati napore", ciničan je politolog Kočan, koji podsjeća na makedonsku promjenu imena, proces reformi i potom bugarsku blokadu koja je uslijedila. "Kod Crne Gore riječ je o kombinaciji promijenjenih geopolitičkih okolnosti, ponajprije u kontekstu rata u Ukrajini, i spašavanju ugleda", dodaje.

 

Na jednom od panela BSF-a o aspiracijama Sjeverne Makedonije govorio je i hrvatski premijer Andrej Plenković, koji je kritizirao blokade vezane uz bilateralna pitanja. "Mnogo je stvari etički neprihvatljivo. Mislim da bismo trebali pronaći zajedničku strategiju kako to izbjeći", rekao je te izrazio sumnju da će u EU-u biti postignut konsenzus.

Srbija: manjak volje

Srbija, točnije srpsko stanovništvo, pokazuje najnižu razinu potpore ulasku u EU među svim državama zapadnobalkanske regije – trenutačno 33 posto. Srbija je zahtjev za članstvo u EU-u podnijela u prosincu 2009., a status kandidatkinje dobila u ožujku 2012. Pristupni pregovori između EU-a i Srbije počeli su u siječnju 2014., a dosad je otvoreno 22 od 35 pregovaračkih poglavlja.

No na srpskom putu prema EU-u još je mnogo posla. Kao prepreke dosad su se pokazali loša regionalna suradnja, dobrosusjedski odnosi i poštovanje međunarodnih obveza. Upravo je manjak suradnje Srbije s Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju 2006. doveo do zastoja u pregovorima.

Aleksandar Vučić | Bloomberg

Neke države članice EU-a zabrinjavaju i dobri odnosi Beograda s Moskvom, pri čemu je Srbija dosad odbila uvesti bilo kakve sankcije protiv Rusije. Srbija zbog povijesnih razloga također nije sklona NATO-u.

U pojedinim krugovima EU-a postoji i zabrinutost zbog kineskog utjecaja, koji je ponajprije ekonomske prirode. Srbija se, međutim, čini više zainteresiranom za višesmjerni pristup vanjskoj politici i nikada se ne veže isključivo uz neku pojedinu državu.

BiH: još bez pristupnih pregovora

Bosna i Hercegovina podnijela je zahtjev za članstvo u EU-u u veljači 2016., a status kandidatkinje dobila je u prosincu 2022. Kada postigne potrebnu razinu ispunjavanja kriterija za članstvo, BiH može započeti pristupne pregovore, stoji na mrežnim stranicama Europske komisije.

BiH, poput Gruzije, s Bruxellesom još nije započela pregovore. Napredak u procesu ponajviše koči unutarnja podjela između triju glavnih etničkih skupina, koju dodatno produbljuje složena politička struktura uspostavljena Daytonskim sporazumom na kraju jugoslavenskih ratova 1995. Taj je sporazum, prema mišljenju promatrača, donio mir, ali ne i blagostanje. Svaka velika odluka, poput pristupanja Uniji, zahtijeva suglasnost svih triju glavnih etničkih skupina – Bošnjaka, Srba i Hrvata.

Hrvatski premijer Plenković izjavio je u travnju u intervjuu za Euronews: "Kao Hrvatska, vrlo bismo voljeli da BiH, kao naša neposredna susjeda i država u kojoj su Hrvati sastavni dio s jednakim pravima kao Bošnjaci i Srbi, slijedi dinamiku koju imaju druge zemlje u regiji". 

Milorad Dodik (Srna)

Plenković je posebno istaknuo prijetnju potencijalne nestabilnosti koja proizlazi iz težnji za otcjepljenjem Republike Srpske te upozorio da bi kašnjenja u integraciji u EU mogla omogućiti drugim svjetskim silama da prošire svoj utjecaj u regiji.

BiH je naime podijeljena na dva entiteta odnosno glavne upravne jedinice: Federaciju Bosne i Hercegovine (FBiH) s bošnjačko-hrvatskom većinom i Republiku Srpsku (RS), u kojoj dominiraju Srbi, s krovnom vladom na državnoj razini u Sarajevu.

Primjerice, regionalni parlament Republike Srpske u prosincu prošle godine naložio je srpskim predstavnicima u državnim institucijama da blokiraju donošenje odluka i reforme potrebne za uključivanje u EU.

Ukrajina i Moldavija: daleko od Bruxellesa

Ostaju još neke druge države, prije svega Ukrajina i Moldavija, ali i Kosovo, Gruzija i Turska. Slon u sobi među njima je, iz očitih razloga, prije svega Ukrajina, koja je 28. veljače 2022., četiri dana nakon ruske invazije, podnijela zahtjev za članstvo u Uniji.

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski tada je zatražio hitan prijem prema "novom posebnom postupku", pri čemu su predsjednici osam država EU-a pozvali na ubrzani pristupni proces.

Uz Ukrajinu, za članstvo je zatražila i Moldavija, a od tada se obje zemlje u pristupnom procesu tretiraju "u paru". Naime, istodobno su dobile status kandidatkinja za članstvo u EU-u, odnosno tijekom ljeta iste godine, a krajem 2023. države članice EU-a objavile su im da se mogu započeti pristupni pregovori.

Ipak, valja naglasiti da ti pregovori s nijednom od njih još nisu započeli, ponajprije zbog Mađarske, koja blokira cijeli proces s Ukrajinom zbog, kako Budimpešta tvrdi, diskriminacije ukrajinske mađarske manjine. Vlada Viktora Orbána početkom godine čak je provela savjetodavni referendum na kojem je 95 posto ispitanih bilo protiv članstva Ukrajine u EU-u.

No Mađarska nije jedina članica koju zabrinjava pristupanje Ukrajine. Brojne europske prijestolnice izražavaju zabrinutost zbog socijalnih i gospodarskih posljedica ulaska Ukrajine u Europsku uniju, ponajprije na području poljoprivrede.

olodimir Zelenski ˇBloomberg Mercury

Mnogi poljoprivrednici u EU Ukrajinu doživljavaju kao prijetnju, budući da je istočnoeuropska država jedna od najvećih svjetskih izvoznica žitarica s poljoprivrednim površinama veličine Italije. To bi ujedno bio i velik trošak za proračun EU-a, s obzirom na to da zajednička poljoprivredna politika bloka obuhvaća otprilike trećinu proračuna i značajno doprinosi prihodima poljoprivrednika diljem EU-a. Postoji strah da bi ukrajinski poljoprivrednici odmah po ulasku dobili velike subvencije, čime bi sredstva bila preusmjerena iz postojećih država članica.

Turska: 38-godišnji proces

Uz te istočnoeuropske države tu je i Turska, čiji je pregovarački proces dobar dio posljednjeg desetljeća u zamrznutom stanju. Bruxelles ga je suspendirao 2018. godine, kao glavni razlog navodeći demokratsko nazadovanje u zemlji.

Ipak, barem na razini retorike, pridružitvena obveza obiju strana ostaje. Povjerenica Kos se u srpnju u Istanbulu sastala i s turskim ministrom vanjskih poslova Hakanom Fidanom. Oboje su ponovno potvrdili važnost statusa kandidatkinje za članstvo u EU za Tursku i njezinu konstruktivnu ulogu u promicanju stabilnosti i blagostanja u široj regiji.

"Trenutni smjer procesa pristupanja Turske EU-u u velikoj je mjeri posljedica neuspjeha i Ankare i Bruxellesa", rekao je bivši turski diplomat i suradnik instituta Carnegie Alper Coşkun. "Smatram da je krivnja zajednička i to je važno priznati".

Coşkun, koji je nekoć bio turski veleposlanik u Azerbajdžanu, kritizirao je činjenicu da se na Strateškom forumu na Bledu raspravljalo o pridruživanju Ukrajine i država Zapadnog Balkana, dok se Tursku nije ni spomenulo. "EU mora biti vjerna svojim obvezama, što znači da mora otvoriti pregovaračke procese. Ako se proces ne bude odvijao, to je strateški neuspjeh i gubitak strateškog interesa za obje strane – i za EU i za Tursku".

U sadašnje kalkulacije Bruxellesa treba uračunati i aktualni geopolitički zeitgeist, jer se Ankara, u kontekstu ovogodišnjeg slabljenja povijesnog transatlantskog savezništva između Washingtona i stare Europe, zahvaljujući svojim vojnim kapacitetima i respektabilnoj obrambenoj industriji, afirmirala kao moćna partnerica nesigurne Europe, željne stabilnih saveznika.

U Europi, unatoč dodatnoj konsolidaciji vlasti kod kuće, ove godine raste i profil turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana, budući da njegova zemlja ima drugu najbrojniju vojsku u NATO savezu, smještena je na neuralgičnoj točki između Europe i Bliskog istoka, pokazala se pouzdanim saveznikom otkako je Rusija pokrenula invaziju na Ukrajinu, a trenutačno ima i velik utjecaj na novu sirijsku administraciju.

Recep Tayyip Erdogan | Bloomberg

U jačanju interesa europskih prijestolnica za Tursku osvrnuo se i ministar vanjskih poslova Fidan, koji se cinično našalio da su Europljani sada "ponovno otkrili postojanje Turske".

Za članstvo u EU kandidiraju i Kosovo i Gruzija, no njihove se kandidature zasad, iz različitih razloga, ne ističu. U Uniji se trenutačno spominje i mogućnost pridruživanja Islanda, o čemu bi ta zemlja trebala odlučivati na referendumu do 2027. godine.

Koliko su Europljani skloni proširenju?

Nedavno istraživanje Eurobarometra, objavljeno 2. rujna, pokazuje da 56 posto građana EU-a podržava daljnje proširenje bloka. Podrška je osobito visoka među mladima: otprilike dvije trećine ispitanika u dobi od 15 do 39 godina smatra da bi se trenutačne kandidatkinje trebale pridružiti EU-u kada ispune uvjete.

Države s najvišom razinom podrške proširenju EU-a nalaze se u sjevernoj Europi: Švedska (79 posto), Danska (75 posto) i Litva (74 posto), dok se proširenju najmanje priklanjaju građani Češke i Francuske (obje po 43 posto) te Austrije (45 posto). Građani EU-a, s obzirom na trenutačne okolnosti, najskloniji su pridruživanju Ukrajine, koja prema istraživanju uživa 52-postotnu podršku. 56 posto građana EU-a podržava proširenje bloka.

Politolog Kočan izjavio je da Francuska trenutačno "više nije toliko euroskeptična u pogledu proširenja EU-a", što je, po njegovu mišljenju, "posljedica potencijala liderstva Emmanuela Macrona, koji je praktički preuzeo žezlo od njemačke kancelarke Angele Merkel".

"No u Francuskoj će 2027. biti predsjednički izbori, pa ćemo vidjeti kako će se to odraziti na tradicionalni francuski vanjskopolitički stav, koji je euroskeptičan. Njemačka je u ovom slučaju zagovornica proširenja, tako da će tu biti puno lakše", zaključuje.

Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...

Ostavi komentar