U jednom smo od onih teškaških makro tjedana u kojima se povlače povijesni potezi u režiji Saveznih rezervi (Fed) i Europske središnje banke (ECB). Pozvali smo InterCapitalovog voditelja obvezničkog poslovanja Ivana Dražetića da baci dodatno svjetlo na kontekst. Nismo zaboravili ni na eurozonu koja se za razliku od SAD-a puno teže nosi s inflacijom.
Što se događa s ovim ponovnim ubrzavanjem inflacije, koliko god onom maleno bilo.
Dakle, radi se o tome da su se sada više cijene nafte počele polako prelijevati u više cijene košarice dobara, a jutros je Brent došao do cijene od 95 dolara po barelu. Pitanje je koliko dugo će se zadržati na toj razini zato što je prvenstveno uzrokovan rezanjem proizvodnje Saudijske Arabije. To rezanje proizvodnje za sada nije naišlo na reakciju ostalih članica OPEC+. Međutim, usporavanje potražnje ekonomija u razvoju, pritom prvenstveno mislim na Kinu, može značiti da bi u narednim mjesecima ipak ta cijena nafte mogla pasti. Osobno ne mogu pobjeći od dojma da su Saudijci pokušali povisiti cijenu nafte na globalnom tržištu koliko mogu zbog toga što bi krajem ove godine možda mogao biti plasman novih dionica Saudi Aramca pa bi tako povećali valuaciju kompanije. To također pridonosi scenariju da je povećanje cijena nafte u ovom kontekstu više privremeno nego trajno. U Hrvatskoj smo imali paket pomoći građanima čime je fiksirana cijena proizvoda. Cijena je fiksirana u odnosu na 31. prosinac prošle godine. No cijene su smanjene u odnosu na 31. prosinac, one su i bez te intervencije pale na određenu razinu. Ja sam gledao u svom dućanu, cijena riže je malo iznad dva eura po kilogramu, a krajem prošle godine navodno je bila gotovo pet eura po kilogramu. To je zapravo namirnica kojoj je najviše pala cijena. Također, ne mogu pobjeći od dojma da bi se pad cijena dogodio u svakom slučaju. Čini mi se kako je ovo fiksiranje cijena prvenstveno motivirano širim paketom pomoći Vlade Republike Hrvatske kojim je određeno da će skoro milijun ljudi primiti novčanu naknadu do kraja godine. Mislim da je finalni broj bio oko 116 milijuna eura, a 228 milijuna eura još bi trebalo doći od subvencioniranja struje za kućanstva. Tako da je intencija Vlade vjerojatno bila zaustaviti rast cijena kako se navedene subvencije ne bi prelile u marže trgovaca. Podsjećam, najveći dio subvencija zapravo odlazi u džepove siromašnih, znači kućanstava s nižim primanjima.
Ako gledamo širu sliku, je li ECB donijela dobru odluku s povećanjem stopa i što će to značiti za već poljuljana gospodarstva eurozone?
Već jučer je guverner francuske centralne banke rekao da je sada pitanje koliko dugo treba držati kamatne stope visokima. Konkretno, mislio je na taj deposit facility rate u visini od četiri posto. Dan ranije čitav niz guvernera manjih centralnih banaka je govorio da ne mogu isključiti još jedno podizanje, najmanje još jednu podizanje, do kraja godine, odnosno u nadolazećem razdoblju. I nama se čini da je to zapravo samo pokušaj Europske centralne banke da ima otvorene ruke, znači da ne iznenade pretjerano tržišta ako do još jednog povećanja kamatnih stopa dođe. Meni se čini da je ovo uistinu bilo zadnje podizanje kamatnih stopa, a to zapravo vidim po retorici guvernera velikih centralnih banaka, Njemačke, Francuske, Italije i slično. Već je jučer Reuters objavio mogućnost da se već na sjednici 26. listopada krene spekulirati o povlačenju likvidnosti iz europskg financijskog sustava. To znači da bi se krenulo razgovarati o aktivnoj prodaju obveznica i APP-a. Znači, radile bi se intervencije na otvorenom tržištu. O tome bi se još jedanput tek trebalo raspraviti 26. listopada što je daleko u budućnosti.
Što očekuješ od Powella i na koncu i kakav scenarij vidiš u srednjem roku za SAD? Je li to nekakav goldielocks, mogućnost nekakvog kiksa i da podvučemo crtu, što u InterCapitalu gledate kao najvažnije indikatore po tom pitanju?
Najvažniji indikator će biti individualna očekivanja članova FOMC-a. Oni će biti objavljeni sutra. Konkretno fokus je na tome što većina članova FOMC-a očekuje za 2024. godinu. Dakle, ako prosječno očekivanje FED fund rate-a ode gore, možemo očekivati da će cijene obveznica pasti, prinosi porasti. Mi zasad to ne očekujemo zato što se inflacija konačno u SAD-u, ali i u eurozoni, našla na putu prema dolje, tako da ono što oni rade preko Atlantika uistinu djeluje. Možda treba malo više vremena proći da bi se to odrazilo i da bi se kompletan učinak osjetio, ali to će vrijeme pokazati i nije potrebno dodatno zatezanje. Mislimo da bi sutra FED još mogao podići kamatne stope za 25 baznih bodova, ali ako to napravi, onda je to to. S druge strane, ako to ne napravi, moguće je da će taj potez doći do kraja godine. Dakle, još jedan hike u SAD-u možemo očekivati do kraja godine. Hoće li to biti sutra ili na nekom od sastanaka do kraja godine, to će vrijeme pokazati.
Za sam kraj, kiks gospodarstva SAD-a u doglednom periodu. Kratko. Da ili ne?
Ne.