Hrvatska tekstilna industrija proživljava sporu i bolnu tranziciju

Dok vlasnik Zare, španjolski modni div Inditex, objavljuje prodajne rezultate koji nadmašuju očekivanja i bilježi snažan rast prodaje, slika u Hrvatskoj potpuno je drukčija. Domaća tekstilna i odjevna industrija godinama slabi, gubi radna mjesta i bori se za opstanak na sve zahtjevnijem tržištu specijalizirane i nišne proizvodnje.

O uzrocima tog raskoraka, ključnim izazovima i realnoj budućnosti sektora u emisiji Spotlight na Bloomberg Adria TV govorio je Mario Lešina, predavač na Sveučilištu Sjever i potpredsjednik Udruženja tekstilne i kožarske industrije pri Hrvatskoj gospodarskoj komori. Njegova analiza otkriva duboke strukturne probleme koji nadilaze cikličke trendove i sugerira da su dani masovne tekstilne industrije kakvu smo poznavali u Hrvatskoj – odavno završeni.

Globalni divovi i domaća realnost

Na pitanje je li "boom" globalnih igrača poput Inditexa znak strukturnog oporavka, Lešina nudi drukčiju perspektivu. Prema njegovim riječima, ne radi se ni o strukturnom oporavku ni o cikličkom momentu, već o "genijalnom marketinškom konceptu i dobroj strategiji poduzeća". Inditex je, objašnjava, uspio stvoriti naviku kupovine kod više generacija, od generacije X preko milenijalaca do današnje generacije alfa, što su ulagači prepoznali. Sličan model primjenjuju i drugi globalni igrači, dok istovremeno jačaju i diskonti s jeftinijom robom, dovodeći do jasne segmentacije tržišta.

U toj globalnoj priči, Hrvatska se nalazi u fazi nazadovanja. Industrija koja snažno ovisi o ekonomiji obujma i izvozu suočava se s malim domaćim tržištem niske kupovne moći. Statistike su poražavajuće: od 2015. do danas izgubljeno je više od 60 posto radnih mjesta.

Prema indeksima industrijske proizvodnje DZS-a, prerađivačka industrija (u koju ulazi tekstilna) u 2024. bilježi blagi godišnji rast proizvodnje u nekim razdobljima, dok je u drugim padala - ovisno o mjesecu. U rujnu 2024. prerađivačka industrija je porasla 1,0 posto na godišnjoj razini u odnosu na rujan 2023. To sugerira relativno stagnantan ili blago rastući trend u ukupnoj prerađivačkoj industriji kroz 2024.

"Podaci su poražavajući", upozorava Lešina, dodajući da recesija na ključnim izvoznim tržištima poput Njemačke, Austrije i Italije dodatno pogoršava situaciju.

Hrvatska tekstilna industrija, unatoč nekadašnjoj snazi, prolazi kroz tešku tranziciju od masovne proizvodnje do specijalizacije - s mnogim nekad velikim tvornicama koje su ili propale ili drastično smanjile poslovanje.

Nekadašnji tekstilni div Varteks je u stečaju, dok su brojni manji igrači uspješno odabrali specijalizirane niše. Zagrebačka tvrtka Kroko proizvodi i uspješno izvozi vojnu opremu. Tvornica tekstila Trgovišće vodeći proizvođač stolnog i posteljnog rublja od Milana do Istanbula. U Jalžabetu kod Varaždina pogon ima i poznata talijanska tvrtka Calzedonia, dok u Maloj Subotici u Međimurju posluje Haix Obuća koja proizvodi visokokvalitetnu funkcionalnu obuću i odjeću za profesionalce poput vatrogasaca, policajaca, vojske, službi spašavanja i šumara. Sve ove, i neke druge tvrtke oslanjaju na tradiciju, modernizaciju i često izvoz, boreći se za opstanak u konkurentnom globalnom okruženju. 

U takvim nišama danas radi gotovo polovica zaposlenih u itekstilnoj ndustriji. Ipak, naš sugovornik upozorava da je propuštena velika prilika za strukturnu promjenu.

"Mi smo imali šansu kroz europske fondove da se ide u implementaciju Industrije 4.0. Što su, recimo, napravili Slovaci, Česi, Poljaci... mi smo to sve zabili u asfalt i beton", kritičan je Lešina. Najveći problem poduzetnika danas više nije pronalazak radne snage kao prije pet ili šest godina, već upravo inflacija koju domaće gospodarstvo samo generira rastom troškova rada bez pokrića u produktivnosti.

Recept za nekonkurentnost: Plaće rastu dvostruko brže od produktivnosti

Ključni razlog slabe konkurentnosti hrvatskih tekstilaca, prema Lešini, leži u nesrazmjeru rasta plaća i produktivnosti. Dok produktivnost u prosjeku raste po stopi od oko tri do tri i pol posto godišnje, plaće su rasle dvostruko brže. Ta razlika mora se ugraditi u finalnu cijenu proizvoda, što izravno uništava konkurentnost na stranim tržištima i generira inflaciju na domaćem.

"Pripremajući se za ovu emisiju računao sam koeficijente korelacije. Otprilike svaki euro povećane plaće koja je brža od povećanja produktivnosti generira gubitak pet do šest radnih mjesta u tekstilu i obući", ističe Lešina.

Prosječna mjesečna neto plaća zaposlenih kod poduzetnika u tekstinoj industriji (NKD 13) u 2023. iznosila je 802 €, što je bilo 11,5 posto više nego 2022. Za usporedbu, do srpnja 2025., prosječna neto plaća u proizvodnji odjeće/tekstila narasla je na 937 €. To je još uvijek otprilike 35 posto niže od prosječne neto plaće u Hrvatskoj (1.437 €), što jasno pokazuje da tekstilna industrija, unatoč rastu plaća, i dalje značajno zaostaje za nacionalnim prosjekom.

Paradoksalno, tvrtke orijentirane na domaće tržište posluju bolje od onih izvozno orijentiranih. Dok se izvoznici bore s cijenama na surovom međunarodnom tržištu, domaće tvrtke pronalaze spas u specifičnim nišama.

Budućnost bez masovne proizvodnje

Gledajući pet do deset godina unaprijed, Lešina ne vidi povratak tekstilne industrije na stare staze slave. "Neće nikad više postati relevantan dio industrijske slike zemlje jer svjedočimo smjeru deindustrijalizacije Hrvatske", tvrdi on. Depopulacija Europe dodatno će smanjiti pritisak na radno intenzivne industrije, koje ovise o ekonomiji obujma i velikom broju zaposlenih.

Budućnost stoga nije u natjecanju s globalnim lancima u volumenu i brzini, već u potpunoj transformaciji. Rješenje leži u poslovima s višom dodanom vrijednošću: razvojnim centrima, istraživanju, dizajnu i tehnologiji. "Budućnost je u tome da se ti poslovi s višom dodanom vrijednosti koncentriraju u Hrvatskoj, oslanjajući se na naš obrazovni sustav koji je među boljima u Europi", kaže Lešina. Stvaranje globalnog brenda iz Hrvatske je moguće, ali zahtijeva venture kapital i okolnosti koje se tek trebaju poklopiti.

Zaključak je jasan: industrija koja je nekada zapošljavala stotine tisuća ljudi mora prihvatiti novu realnost. Ona podrazumijeva manji obujam, fokus na inovacije i specijalizirane proizvode visoke vrijednosti. Povratak na razine zaposlenosti od prije trideset, pa čak i pet godina, prema Lešini, više nije realna opcija.

Cijeli razgovor pogledajte u videu.