Dizajnerica koja je naučila žene kako se odijevati

U knjizi Claire McCardell: The Designer Who Set Women Free, Elizabeth Evitts Dickinson opisuje kako je Claire McCardell osmislila koncept odvojenih odjevnih komada, odnosno separates, odbacila raskoš europske visoke mode i stvorila ekonomičan i funkcionalan stil odijevanja koji je i dalje moderan – i izrazito američki.

"Muškarci su oslobođeni problema odijevanja – zašto ne bih slijedila njihov primjer?"

To je bilo pitanje koje je McCardell stalno imala na umu dok se pakirala za još jedno putovanje na modne revije u Parizu. Godine 1934. žena koja je putovala preko Atlantika morala je koristiti goleme parobrodske kovčege kako bi spakirala cijeli svoj ormar. Prazni, ti kovčezi mogli su težiti i do 45 kilograma. Najluksuzniji modeli otvarali su se poput slagalice s ladicama i minijaturnim ormarima za svaki komad odjeće. Posebne pregrade čuvale su šešire, druge cipele. Rukavice, marame i nakit pakirali su se u svilene vrećice, a haljine su morale biti obložene papirom kako se ne bi izgužvale. Trake i kopče sve su to držale na mjestu.

Za McCardell, vučenje tih kovčega od stana u East 38ᵗʰ Street na Manhattanu do dokova rijeke Hudson, pa na brod i natrag, postalo je svojevrsni sport u kojem nije uživala, čak i uz pomoć dobro plaćenih nosača.

McCardell na poslu u New Yorku 1940. godine | Bettmann/Getty Images

Jednostavnost u odijevanju uvijek joj je bila na prvom mjestu, a smatrala je da je njezina dužnost kao dizajnerice riješiti "problem odjeće", kako za sebe tako i za svoje klijentice. Odjeća je, vjerovala je, trebala "odgovarati instinktivnim potrebama žene koja je nosi".

"Odjeća treba pristajati osobi i prilici. Ona je napravljena da se nosi, da se u njoj živi."

Žene trebaju imati "odjeću koju je lako odjenuti i skinuti, s gumbima koji se zakopčavaju, pojasevima koji se vežu, pravim džepovima. Drugim riječima: zdrav razum u ormaru." Cilj joj je bio stvoriti "nezavisnu odjeću za nezavisne žene koje rade".

Muškarci su imali praktičnu uniformu: odijelo. Uz promjenu košulja i kravata, jedno odijelo moglo je poslužiti za cijelo putovanje. Žene su pak imale kućne haljine, dnevne haljine, haljine za čaj, večernje toalete. Spakirati sve to u kovčeg, a kamoli u kofer, bilo je izuzetno teško. "Udobnost i jednostavnost muške odjeće oduvijek su me privlačili", objasnila je McCardell jednom, pa je počela razmišljati o setu elemenata, kao kod muškog odijela, koji bi mogli ponuditi rješenje ženama koje putuju. Osmislila je sustav od pet odjevnih komada koji se mogu međusobno kombinirati: sako, bluza na vezanje, bermude, suknja i hlače. Svi bi bili od istog materijala i lako kombinirani.

Te je godine McCardell počela izrađivati prototipove svoje ideje od crnog rebrastog žerseja, materijala koji se ne gužva i lako pakira. Pet međusobno zamjenjivih komada, jednostavnog kroja, bez ukrasa, drugim riječima, ništa što bi ograničavalo njihovu upotrebu. "Odjeća bez sjaja, samo tkanina koja je izrezana i oblikovana", opisala je kasnije.

Žena je mogla raspakirati odjeću od žerseja bez nabora i zaboraviti na glačalo. Bila je idealna za putovanja, ali i prikladna za one koji su živjeli skromno tijekom Velike depresije. McCardell je i sama radila, pa joj je trebala odjeća koja se može nositi od jutra do večeri. Pješačila je dugačke blokove do Garment Districta ili se vozila u metrou. Često bi iz proizvodnog prostora modne kuće Townley, gdje je dizajnirala sportsku odjeću, izravno odlazila na ručak u hotel Pierre. Nakon posla viđala se s prijateljima ili išla na piće. Trebala joj je garderoba prilagođena gradskom životu.

Mnoge njezine inovacije djelovale su "zapanjujuće očigledno" kada bi ih osmislila, i često se pitala zašto joj to ranije nije palo na pamet. Odjeća se mogla prilagoditi, s dodatkom nakita ili modnih dodataka, bluza i bermude mogli su se nositi na posao, a zatim za večernji izlazak, samo uz dodatak sakoa i narukvica.

Ipak, kada je 1934. godine predstavila prototipove na prezentaciji za trgovce iz robnih kuća, oni su bili zbunjeni. To nije bio uobičajen način prodaje. Trgovci nisu prodavali pet komada u istoj boji, niti su nudili odvojene komade koji se mogu kombinirati. Nije bilo puno sluha za nove koncepte, a posebno one koji nisu potekli iz Pariza.

Iako je McCardell rado nosila svoje kreacije, one se nisu dobro prodavale u Townleyu. "Kupci se često boje mojih modela", rekla je, "i odjeća mora biti povučena iz kolekcije". Šef joj je stalno govorio da su njezini modeli "previše ludi za Sedmu aveniju". Ona je taj izraz s veseljem prihvatila. Počela je svoje originalne kreacije zvati "moje ludosti".

Kada je tih pet komada uklonjeno iz kolekcije, McCardell nije odustala. "Iz mog iskustva, dobra nova ideja mora se ponavljati iznova da bi bila prihvaćena", rekla je kasnije. "Morate joj se polako približiti, barem kada je riječ o masovnoj proizvodnji odjeće."

Zašto je koncept separates preteča održive mode | Simon & Schuster

Kada je Pariz pao pod naciste u lipnju 1940. i europska moda postala nedostupna, McCardell je odlučila ponovno predstaviti svoju "ludu" ideju kombinirane garderobe. Godine 1941. proširila je originalni koncept s pet na šest komada: bluza, hlače, duga suknja, kraća suknja, džemper od žerseja i sako. Kombinirala je svileni crni rajon koji se lako pere s crnim vunenim žersejem. Umjesto da muški prodavači prezentiraju odjeću, McCardell je sama krenula na turneju po SAD-u s privatnim prezentacijama kolekcije, takozvanim trunk showovima, gdje je izravno komunicirala s kupcima i trgovcima, objašnjavajući praktičnost svog sustava odjeće. Ti neformalni događaji omogućavali su prikaz novih modela u lokalnim trgovinama.

Jednog jutra, McCardell je u avionu za Boston nosila tri komada iz kolekcije: crnu bluzu od tafta, suknju od žerseja i sako. Na šestom katu robne kuće Filene’s, pričala je kupcima i trgovcima o praktičnosti kompaktne garderobe za putovanja. Kako je sve više Amerikanaca letjelo avionom, takva garderoba, kako ju je nazvala, duffel bag wardrobe (garderoba koja stane u putnu torbu), bila je budućnost. Isprva je uz odjeću nosila i šešir, ali je zaključila da je šešir smetnja u avionu. Umjesto toga, njezin sako imao je kapuljaču koja se mogla skinuti. Tijekom prezentacije, modeli su pokazivali devet različitih odjevnih kombinacija koristeći istih šest komada.

Žene su bile navikle kupovati nove haljine, a ne kombinirati iste komade iznova. "Naravno, možda će vam dosaditi", iskreno je rekla McCardell, ali je dodala da izgled lako može biti osvježen modnim dodacima. Pokazala je naušnice u obliku srca, prstenje, ukrasne igle, plastične narukvice i metalne ogrlice koje je sama dizajnirala uz odjeću. Novinar Christian Science Monitora primijetio je njezino oduševljenje: "Dizajniranje odjeće je zabavno. To se vidi čim započnete razgovor s gospođicom McCardell."

Ona je bila oličenje samopouzdane, opuštene i pametne žene, upravo ono čemu su mnoge prisutne težile. Ohrabrivala je žene da pronađu vlastiti stil. Stil je ono što odgovara njihovom tijelu, osobnosti i načinu života. Moda je ono što Pariz nameće iznova i iznova, kako bi žene stalno bile nezadovoljne i kupovale još. "Moda je, kao što svi znamo, vrlo hirovita djevojka", voljela je reći McCardell. "Zato je ignorirajte. Pronađite vlastiti stil." Publika ju je obožavala. Jedan vlasnik trgovine napisao je Townleyu: "Bilo je pravo zadovoljstvo upoznati tu šarmantnu umjetnicu i njezin srdačan pristup 'običnim kupcima.'"

McCardell je bila hodajuća reklama za svoju inovativnu ideju. Townley ju je počeo aktivno promovirati kao modnu ikonu kakvu su žene tražile. Putovala je zemljom poput filmske zvijezde koja promovira filmove. Tvrtka je njezinu ideju promovirala kao modnu revoluciju za žene koje imaju "više ukusa nego novca". Vogue je predstavio njezinu kolekciju u editorijalu, nazivajući tih šest komada "odjećom koja može voditi devet različitih života". "Kupite cijelu kolekciju ili samo dio – i kombinirajte sami."

Sedam godina nakon što je prvi put osmislila ideju, McCardell je konačno uspjela. Pedeset godina kasnije, ono što je stvorila, sustav separates, postao je temelj američke mode.

Iz knjige Claire McCardell: The Designer Who Set Women Free. © 2025 Elizabeth Evitts Dickinson. Objavljeno uz dopuštenje izdavačke kuće Simon & Schuster, LLC. Sva prava pridržana.

Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...

Ostavi komentar