Odijelo više nije obavezno u uredu. I baš zato ga ponovno želimo

U mirnoj, sjenovitoj ulici na njujorškom Upper East Sideu, tik uz Madison Avenue, nalazi se The Armoury, butik muške odjeće koji se prostire na dvije prostorije. Unutra se okupila skupina zaljubljenika u odijela koji piju koktele s viskijem i puše cigare. Ne poznaju se baš svi međusobno, ali svi su odani sljedbenici Yamamoto-sana, poznatog i kao Tailor Caid, vedrog japanskog krojača koji inače radi u tokijskoj četvrti Shibuya.

Yamamoto-san pokazuje tkanine muškarcima i ženama koji mjesecima čekaju njegove posjete, koje se održavaju dvaput godišnje. Dolaze zato što s njima, uz pomoć prevoditelja, razgovara o odijelima i sakoima ne toliko kroz pitanje za što im odjeća treba, koliko kroz pitanje tko su oni.

"Nije bilo: 'Kojih se pravila želite držati?' Nego: 'Što vas zanima? Volite li jazz? Hajdemo napraviti nešto što doista odgovara vašim interesima'", kaže Hussein Zamzami, softverski inženjer u Googleu. "Na kraju krajeva, zato se stalno vraćam."

Zamzami ne mora nositi odijelo na posao. Njegovi kolege inženjeri često biraju majice. Zapravo, kaže da njegova odijela izazivaju "konsternaciju u uredu". Ipak, jednom ili dvaput mjesečno svejedno odjene odijelo. Većinu dana nosi krojeni blejzer, često uz kravatu.

"Volim misliti da, ako me viđate svaki dan i vidite sve što nosim, možete prilično dobro steći dojam o tome što volim raditi u životu", kaže. "Ako me često vidite u stvarima s nautičkim motivima, to je zato što obožavam jedrenje."

U svakom slučaju, besprijekorno odjevena skupina u The Armouryju trebala bi predstavljati ugroženu vrstu. Činilo se da je pandemija konačno označila kraj odijela. Mnogi profesionalci počeli su raditi od kuće i shvatili da posao mogu jednako dobro obavljati u trenirkama. Kada su se zaposlenici vratili u urede, pravila odijevanja postala su opuštenija nego ikad. Financijski sektor, kao i mnoge druge korporativne institucije, udaljio se od formalnog odijevanja.

U Millennium Managementu Izzyja Englandera, čiji je predsjednik poznat po elegantnim odijelima i kravatama, većina zaposlenika hedge fonda uredom hoda u košuljama ili polo majicama Charles Tyrwhitta i hlačama Lululemona. A 2020. čak su i veliki lanci klasične muške odjeće Brooks Brothers i Men’s Wearhouse završili u stečaju.

Pa ipak, posljednjih godina počelo se događati nešto neočekivano: odijelo se vratilo.

U amsterdamskom Suitsupplyju, čiji je godišnji prihod 2020. pao 40 posto, na 173 milijuna dolara, rast se od 2023. kreće oko 20 posto godišnje, dok se kupci vraćaju u urede, a vjenčanja i elegantna događanja ponovno pune kalendare. U 2026. riječ je o biznisu vrijednom milijardu dolara.

Tailored Brands, vlasnik Men’s Wearhousea i Jos. A. Banka, zatvorio je više od 400 trgovina kada je 2020. zatražio zaštitu od vjerovnika prema Poglavlju 11 američkog zakona o stečaju. U srpnju je kompanija podnijela zahtjev za inicijalnu javnu ponudu dionica.

Oporavak je donio prosječnu godišnju stopu rasta od 4,4 posto između 2021. i 2025., dok su brendovi kompanije prošle godine ostvarili 2,5 milijardi dolara prihoda od prodaje i neto dobit od 217 milijuna dolara.

Prema izvještajima kompanije, preokret je rezultat "modernizirane i racionalizirane" ponude odjeće, kao i postpandemijskog procvata američkog tržišta najma muške odjeće, na kojem Tailored kontrolira gotovo 60 posto tržišta. Kompanija u sljedećih deset godina planira otvoriti 500 trgovina.

Snažno su se vratili i Awearness Kenneth Cole, Joseph Abboud i drugi privatni brendovi iz portfelja.

Oporavio se i Brooks Brothers, nakon što ga je 2020. kupio Authentic Brands Group, vlasnik Reeboka i Aéropostalea, te nakon zatvaranja više od 50 trgovina. Zahvaljujući novom fokusu na iskustvo kupnje u trgovinama, boljoj kvaliteti, većem izboru ležernije odjeće i povratku dizajnu iz vlastite baštine, kompanija sada, prema procjenama industrije, ostvaruje godišnji prihod veći od milijardu dolara.

"Ove godine bilježimo dvoznamenkasti rast u kategoriji odijela", kaže izvršni direktor Brooks Brothersa Ken Ohashi.

Dio uspjeha pripisuje dolasku dizajnera Michaela Bastiana 2020. godine. Bastian, kojeg je Council of Fashion Designers of America 2011. proglasio dizajnerom godine za mušku modu, unio je kreativniji i mladenačkiji duh u ponudu povijesnog brenda.

Prodaja tamnoplavih i sivih odijela koja muškarci nose na posao porasla je, međutim, tek neznatno. Rast dolazi iz onoga što Ohashi naziva "modnim odijelima" i sezonskim materijalima. Riječ je o ljetnim kombinacijama, upečatljivim bojama i zanimljivim tkaninama poput lana i madrasa, odnosno komadima koji su nešto eksperimentalniji.

"Trenutačno imamo cijelu kolekciju inspiriranu Marokom koja nam ide zaista, zaista dobro", kaže.

Kupci također biraju upečatljive sportske sakoe koje redovito nose na večere, dobrotvorna događanja i brojne druge društvene prilike u kojima su odijelo ili sako dio nepisanog kodeksa.

"Bez ikakve sumnje, vjenčanja su događaj broj jedan koji dovodi kupce po krojenu odjeću, a zatim slijedi povratak u urede", kaže James Newell, potpredsjednik za mušku odjeću u Bloomingdale’su, koji prodaje odijela od početnih modela Hugo Bossa od oko 700 dolara do Zegne, čija cijena prelazi 5.000 dolara.

Poslovanje s krojenom odjećom bilo je "luda vožnja još od 2021.", dodaje, uz "rast kakav se događa jednom u životu" tijekom 2022. U sljedeće dvije godine tržište se normaliziralo, a novi snažan uzlet počeo je u proljeće 2025.

Za kupce čija su se tijela promijenila od početka pandemije do danas, dijelom i zbog sve raširenije upotrebe GLP-1 lijekova za mršavljenje, obnavljanje garderobe postalo je posebno aktualno.

Priliku vide i manje krojačke kuće. Thom Sweeney preselio je svog cijenjenog krojača iz Londona na Manhattan, gdje je britanska kuća ovog ljeta proširila prisutnost otvaranjem nove luksuzne trgovine na Madison Avenue. Australski P.Johnson otvorio je trgovinu u Jakarti u prosincu, a novu lokaciju u Londonu u veljači.

Odijelo se ne vraća samo muškarcima

Muškarci nisu jedini koji se ponovno okreću odijelima. Daisy Knatchbull, koja na londonskom Savile Rowu vodi istoimenu krojačku kuću namijenjenu isključivo ženama, kaže da je njezin biznis s odijelima u posljednjih pet godina rastao u prosjeku 50 posto godišnje.

Prince of Wales žensko odijelo koje je dizajnirala Daisy Knatchbull | Daisy Knatchbull

"Kako su uredi postajali manje formalni, žene više ne kupuju odijela isključivo kao strogu poslovnu uniformu, nego zato što žele svestrane komade koji ih mogu pratiti tijekom cijelog dana i prilagoditi se različitim prilikama", kaže.

Drugim riječima, odijelo više ne mora odgovarati određenoj prilici. Može odražavati vas.

"Za ženu su odijela vrlo važan dio osobnog brenda", kaže Soon Hagerty, koja ih često nosi na sastanke i automobilska događanja kao direktorica iskustva privatnih klijenata u Hagerty Inc., kompaniji iz Michigana koja se bavi automobilskim lifestyleom i osiguranjem.

Posljednjih godina još se više okrenula odijelima kako bi se izdvojila u svijetu u kojem se svi odijevaju sve ležernije, a sada primjećuje da i druge žene čine isto.

Hagerty dio tog povratka pripisuje želji žena da se razlikuju. Posebno voli dvoredna odijela Max Mare i Saint Laurenta, u teksturiranim krem nijansama, s hlačama visokog struka i, budući da je visoka oko 152 centimetra, uvijek uz potpetice.

"Želim poručiti: u redu, ja sam profesionalka. Ali neću sjediti u crnom odijelu i svilenoj bluzi kao svi ostali."

Od uniforme do osobnog izbora

Korijeni odijela u zapadnom svijetu sežu do kraja 18. i početka 19. stoljeća, kada su se američki osnivači udaljili od ekstravagantne mode europskih dvorova i okrenuli suzdržanijem načinu odijevanja, koji je trebao predstavljati demokratsko društvo i povezanost sa skromnijom radničkom klasom.

"Muškarci su prešli s odjeće jarkih boja i goleme raznolikosti na uglavnom jednostavna crna odijela, kako za dnevne tako i za večernje prilike", piše Chloe Chapin u knjizi Suitable: The Sartorial Revolution and the Fashioning of Modern Men iz 2026. godine.

Ta se uniforma pokazala nevjerojatno izdržljivom: sljedećih 200 godina ostala je gotovo nepromijenjena.

Kako je američki utjecaj rastao do kraja 20. stoljeća, jednostavno tamno odijelo postalo je standard u korporativnim dvoranama za sastanke diljem svijeta. No njegova dominacija u uredima počela je slabjeti devedesetih, pojavom "ležernog petka" kao korporativne pogodnosti koja je trebala podići moral zaposlenika.

Opušteniji kodeks odijevanja dodatno je ojačao tijekom 2000-ih, kada su se kreativna i tehnološka industrija počele udaljavati od formalnog načina rada s klijentima, a pandemija je taj trend dramatično ubrzala.

Iako smo odijelo dugo doživljavali kao ograničavajući komad odjeće koji mora slijediti određena pravila, rezerviran za posao, vjenčanja i formalna događanja, upravo je popuštanje tih pravila navelo sve više ljudi da shvate da odijelo može biti zabavno.

 

"Ljudi danas nose odijela zato što to žele. Ta je promjena krojenoj odjeći dala više smisla", kaže Luke Sweeney, suosnivač Thom Sweeneyja i krojač školovan na Savile Rowu. "Manje je riječ o pravilima, a više o identitetu. Muškarci se ponovno dotjeruju zato što u tome uživaju."

Šira ramena, šire hlače i više boje

To otvara prostor za eksperimentiranje i personalizaciju.

"Živimo u društvu u kojem je sve postalo toliko sveprisutno i uniformirano", kaže Jack Tyler, obožavatelj Yamamoto-sana i vlasnik trgovine saksofona u Bostonu.

Od krojača je tražio da mu napravi odijela u stilu rockera iz sedamdesetih koje voli, sa zvonastim hlačama, dugim sakoima i širokim reverima.

"Kada počnete shvaćati koliko vam dobro odjeća može stajati i kako kvalitetna odjeća može oblikovati tijelo onako kako želite, postaje fascinantno što se sve može napraviti", kaže Tyler. "Stvara ovisnost."

U Dallasu je, prema riječima Simona Kneena, predsjednika brenda muške odjeće po mjeri J.Hilburn, jedna od najprodavanijih boja blejzera koraljna.

"Dečki mnogo više eksperimentiraju nego prije", kaže. "Više međusobno razgovaraju o odjeći. A osobito se mladi dečki danas obožavaju dotjerivati."

"U 15 godina koliko se ovime bavim, muškarci su postali mnogo hrabriji kada je riječ o tome što misle da mogu nositi", kaže Agyesh Madan, suosnivač Stòffe, popularne trgovine muške odjeće u njujorškom SoHou.

Stòffa dvoredni blejzer | Stoffa

Stòffa se specijalizirala za mekane, lepršave komade koji sakoima i hlačama daju mnogo opušteniji karakter. Njihove hlače često imaju struk koji se steže vezicom, dok sakoi nemaju jastučiće na ramenima ni unutarnje platno, odnosno krute slojeve koji tradicionalnom sakou pomažu zadržati formu.

"Prije sam često slušao: 'To je super, ali ja to ne mogu nositi.' Danas mislim da se muškarci više ne osjećaju tako", kaže Madan.

U krojačkoj radnji J. Mueser u njujorškom Greenwich Villageu kupci ispod sakoa kombiniraju netradicionalne komade, poput košulja u vestern stilu ili šarenih svilenih košulja, kaže kreativni direktor Jeff Hilliard.

U posljednje vrijeme primjećuje velik priljev novih kupaca u trgovinu sa zidovima od opeke: "Od izvršnih direktora velikih kompanija pa sve do vrlo mladih muškaraca."

Traže rijetke tkanine i šire siluete koje omogućuju lakše kretanje, podsjećajući na stil širokih ramena koji je Giorgio Armani popularizirao osamdesetih. Dvoredna odijela također su ponovno vrlo popularna.

"Interes za odijela trenutačno je prilično velik", kaže Hilliard. "U modi sve dolazi i prolazi, kao kada je serija Mad Men ponovno učinila dotjerivanje popularnim. Ljudi uvijek u nekom trenutku vole proglasiti odijelo mrtvim."

Ali, dodaje: "Da, ono nikada neće umrijeti."