Mrlje na zrnastim satelitskim slikama možda ne znače puno prosječnoj osobi, no za španjolske znanstvenike koji eksperimentiraju s novim načinima otkrivanja emisija stakleničkih plinova one su bile zapanjujuće otkriće.
Fotografije i drugi podaci sugerirali su da je u razdoblju od 17 dana u prosincu 2021. godine jedna naftna platforma kojom upravlja državna energetska tvrtka Petroleos Mexicanos, poznata kao Pemex, izbacila tone metana u atmosferu. Istraživači su pretpostavili da je razlog bio u dvije neispravne plinske baklje te su procijenili da je ispuštena količina jednaka tri posto godišnje emisije cijelog meksičkog naftnog i plinskog sektora.
Znanstvenici su dokumentirali nalaze u radu objavljenom u lipnju prošle godine. Toga rujna jedna od znanstvenica koja je na tome radila je rekla da su otkrili još jedno ispuštanje s iste platforme. Tada je Pemex pokrenuo snažnu kampanju napadajući rad istraživača. U objavljenom videu tvrtke glavni izvršni direktor Octavio Romero je prikazan kako helikopterom nadlijeće plinske baklje govoreći da je informacija "potpuno pogrešna" te da je studija "neodgovorna".
Čitaj više
Cijena dozvola za emisiju stakleničkih plinova na rekordnoj razini
Europska unija cilja do kraja ovoga desetljeća smanjiti emisiju stakleničkih plinova za 55 posto u odnosu na 1990. godinu.
25.02.2023
UN tvrdi da se ozonski omotač znatno oporavio
Ozonski omotač prostire se u donjem sloju stratosfere od oko 10 do 50 kilometara iznad Zemlje.
10.01.2023
Znamo da je 2022. bila topla godina. Što ne znamo o globalnom zagrijavanju?
Procjenjuje se kako će 2022. završiti kao peta ili šesta najtoplija godina od sredine 19. stoljeća.
14.01.2023
Sa zagađenošću zraka raste i potražnja za pročišćivačima
Kategorija pročišćivača u narednim godinama intenzivno će se razvijati na tržištu.
08.01.2023
Taj korporativni pokušaj osporavanja zagađivanja odražava napore industrije stare već desetljećima da umanje važnost znanstvenih istraživanja koja povezuju fosilna goriva s globalnim zatopljenjem. Dok su mnoge energetske tvrtke odustale od tog stajališta, sada se javlja i širi tendencija propitivanja sposobnosti satelita da prate metan čime se pokušava baciti sjena na tehnologiju koju sve više koriste tvrtke, investitori te američki i europski regulatori.
"Ima vrlo, vrlo politički moćnih tvrtki koje štite svoj profit i napadaju znanost jer im se ne sviđa to što tvrdi. One nastoje održati fosilna goriva na životu i obezvrijediti dokaze o vrlo velikoj šteti", rekla je profesorica sa sveučilišta Harvard Naomi Oreskes.
Pemex nije jedini takav slučaj. Švicarski Glencore je smatrao upitnim sposobnost satelita da točno odrede izvor emisija. Kazahstanska plinska tvrtka Buzachi Neft je rekla da je ono što znanstvenici smatraju najvećim ispuštanjem metana ove godine iz fosilnih goriva tek vodena para i ugljični dioksid. Dok tvrtke priznaju da ispuštaju nešto metana i da rade na sprečavanju takvih slučajeva, istodobno tvrde kako su količine debelo precijenjene.
Odbacivanja ovog tipa podrivaju nastojanje za jedno od najvažnijih postignuća klimatskog skupa COP28 u Dubaiju gdje ministar i čelnik tamošnje naftne tvrtke Sultan Al Jaber gura da naftne kompanije prihvate uklanjanje emisija metana do 2030. godine.
Za Pemex prihvaćanje da imaju problem s metanom takvih razmjera otvorilo bi ozbiljna pitanja oko budućnosti kompanije.
Premda bi hvatanje metana prilikom proizvodnje nafte i plina na dugi rok imalo pozitivan učinak za tvrtke jer bi imale više proizvoda za prodaju, na kratki rok to zahtijeva preraspodjelu kapitala.
Popravljanje situacije bi za meksičkog predsjednika Andresa Manuela Lopeza moglo značiti probleme u nastojanju da preokrene situaciju u jednoj od najzaduženijih svjetskih naftnih kompanija, kao i za izglede njegove stranke na izborima iduće godine, smatra Adrian Duhalt koji se bavi globalno energetskom politikom na sveučilištu Columbia.
Prema nalazima koje je prikupila savjetodavna tvrtka angažirana od jednog od regulatora, a na koje se onda poziva Pemex, znanstvenici su precijenili količinu ispuštanja metana za 95 posto. Ti nalazi navode da se u najvećoj mjeri radi o ispuštanju dušika i drugih plinova koji ne štete okolišu. Odbačena je mogućnost slobodnog pristupa nalazima te studije.
Sateliti mogu detektirati koncentracije metana iz svemira kada se sunčeva svjetlost odbija od Zemlje. Kada svjetlo prolazi kroz oblak plina njegov intenzitet slabi na određeni valnim duljinama. To ostavlja trag koji mogu uočiti znanstvenici. Dušik i metan imaju različite tragove i kratkovalni infracrveni senzori koje su znanstvenici koristili u slučaju Pemexa ne mogu uočiti dušik.
"Ne postoji mogućnost pogreške. Zbunjujuće emisije koje smo uočili bile su 100 posto metan", odgovorili su znanstvenici Pemexu.
Pemex i regulator, a to je Agencija za sigurnost, energiju i okoliš, nisu odgovorili na pitanja o tome kako su došli do zaključaka oko curenja plina niti o učinku koji sve to može imati na poslovanje. Nijema je ostala i meksička vlada na upit o političkim implikacijama slučaja.
Pemex se obvezao uložiti dvije milijarde dolara u rješavanje pitanja emisija metana na čemu radi s američkom Agencijom za zaštitu okoliša. No, istodobno Meksiko ima jednu od najneučinkovitijih proizvodnji energije i peti je na svijetu po emisiji metana po jedinici proizvodnje nafte i plina, navodi časopis Nature Communications.
"Iz političke perspektive manje je korisno smanjenje emisija metana i izgaranja plina no povećanje proizvodnje nafte", smatra Duhalt.
Nije svaki satelitski prikaz dovoljno dobar da bi se identificiralo ispuštanje metana. Često su slike neiskoristive zbog oblačnog pokrova. Također, neki materijali na površini Zemlje, kao što je tlo s visokim razinama karbonata, teško se razlikuju od metana. Znanstvenici moraju odbaciti mjerenja ako ima previše nejasnoća.
Istraživači nizozemskog Instituta za svemirsko istraživanje proučavali su 2018. i 2019. godine ispuštanja metana blizu Glencoreovog rudnika Hail Creek u Australiji. U radu objavljenom 2021. navodi se da je izbačeno toliko metana godišnje usporedivo s kratkoročnim klimatskim utjecajem godišnjih emisija između 3,2 i pet milijuna vozila u SAD-u. Studija zaključuje da je stvarni doprinos rudnika globalnom zatopljenju podcijenjen u službenim podacima.
Glencore je osporio nalaze studije tvrdeći da atmosferski zagađivači poput prašine, vodene pare ili dima mogu utjecati na točnost satelitskih mjerenja. Također upućuju na vladino izvješće kako je prerano koristiti satelite za takva mjerenja.
Australska vlada tvrdi da su njezina mjerenja emisija metana i odgovarajuća izvješća u skladu s Pariškim dogovorom o klimi.
Oni koji smatraju upitnim korištenje satelitskih snimaka za procjene količina metana trebaju angažirati neovisne znanstvenike treće strane kako bi se provela mjerenja na tlu i objavili rezultati, kaže Peter Rayner, profesor atmosferskih znanosti na sveučilištu Melbourne.
"U redu je ne vjerovati studijama. No, neprihvatljivo je ne biti spreman pronaći točan odgovor", istaknuo je.
Kako tehnologija napreduje i svijest o opasnostima od metana raste mnoge energetske tvrtke prihvaćaju nove tehnologije, popust satelita ili zrakoplova opremljenih spektrometrima, kako bi očistili svoje proizvodne procese.
Privatna satelitska tvrtka GHGSat, koja pomaže u otkrivanju emisija metana, radila je s kompanijama kao što su Shell i TotalEnergies.
"Mnoge tvrtke, kada dobiju točne, pravodobne i pouzdane podatke, sklone su djelovati", rekao je Riley Duren, glavni izvršni direktor neprofitne organizacije Carbon Mapper koja analizira podatke prikupljene iz zraka za detekciju metana.
Istodobno, tvrtke imaju sve više problema u nadzoru stvari jer dobivanje satelitskih podataka postaje sve priuštivije za javne i neprofitne ustanove što proizvodi sve veći broj "lovaca metana" od naftnih polja u Rumunjskoj do Teksasa kako bi dokumentirali emisije tog plina.
Kako bi kanalizirala rad aktivista američka Agencija za zaštitu okoliša je predložila program koji bi dopustio pojedincima s odgovarajućom potvrđenom stručnošću nadzor operacija energetskih tvrtki kako bi ih se pravodobno upozorilo na velike emisije metana. No, neki vide problem u tome da se privatne osobe petljaju u vladin posao.
"To je industrija gdje se informacije obično smatraju komercijalno i strateški osjetljive. I onda dođe promatranje iz satelita, pa odjednom isplivaju na površinu sve nepodopštine i svi se nađu razgolićeni", kaže Antoine Halff koji je glavni analitičar i suosnivač tvrtke za ekološku geoanalitiku Kayrros SAS.
Ove godine znanstvenici su objavili da su u Kazahstanu blizu Kaspijskog jezera sateliti uočili velike količine ispuštenog metana koje su se razvukle na kilometre, a emisija su pripisane nezgodi na plinskom polju tvrtke Buzachi Neft 9. lipnja.
Buzachi Neft, kojega je vlasnik britanski investitor, optužio je za slučaj podizvođača na bušenju i najavio da će ukloniti curenje do kraja godine. No, ta je tvrtka dodala kako koncentracije štetnih elemenata nisu prešle dopuštene količine te poslala odgovor na 17 stranica objašnjavajući zašto su znanstvenici mogli krivo protumačiti podatke. U tome su priložili navode znanstvenog instituta za inženjerstvo VolgaTECHengineering gdje se tvrdi da se vlaga u obalnom području može zamijeniti za metan, kao i da satelitskih podaci mogu u obzir uzeti i prirodne pozadinske koncentracije metala koje povećavaju ukupne brojke.
Istraživač Bram Maasakkers pak tvrdi da su senzori u stanju odvojiti utjecaj vodene pare i da analiza ne ovisi o povijesnim razinama metana.
"Nemamo dvojbi da je TROPOMI senzor dao stvarne podatke o metanu", istaknuo je.
Buzachi Neft je također podijelio video koji navodno dokazuje da je najveći dio metana spaljen na izvoru. U videu radnik baca zapaljenu baklju u velik oblak pare i dima koji izlazi iz nakupine blata. Metan je vrlo zapaljiv i baklja se nije rasplamsala, navela je ta tvrtka kao dokaz da nije bila prisutna značajnija razina metana.
No, profesor inženjerstva sa sveučilišta Michigan Eric Kort navodi da ispuštanja mogu sadržavati problematičnu koncentraciju metana i ipak biti ispod donje granice od oko pet posto potrebnih za eksploziju. Čak i u kontroliranim uvjetima metan se ne zapali uvijek.
Prema globalnom savjetniku međunarodnog nadzornog tijela Ujedinjenih naroda za emisije metana Rolandu Kupersu, otpor ka priznanju emisija metana često je potaknut ljudskom psihologijom, pa suočavanje zagađivača s dokazima često nije dovoljno za poticanje sustavnih promjena. Usprkos rastućim empirijskim dokazima, promjena će doći samo ako regulatori i neprofitne organizacije uspostave odnos i izgrade povjerenje.
"To je kao kod alkoholičara. Počinjete s tvrdnjom: u redu, ovdje imamo problem. Priznajem da postoji problem i nešto ću s tim u vezi učiniti", kaže Kupers.