.webp){kind=icon}
"Sve bih napravio drugačije. Moji investitori uložili su više od milijun eura u moje obrazovanje, tako da je ono dosta dobro", komentirao je svoje poduzetničke početke hrvatski inovator, poduzetnik i osnivač tvrtke za proizvodnju električnih sportskih automobila Rimac Automobili Mate Rimac. S njim je na međunarodnoj konferenciji na Bledu "Od kriznog menadžmenta do novog optimizma" razgovarao novinar Bloomberg Adrije Marko Perožić.
Mnoge stvari su se rapidno promijenile posljednjih godina, koliko vam je teško ideje pretvoriti u stvarnu proizvodnju i kako ih komunicirate?
Promjene su svakodnevne, kada tvrtka brzo raste, čini se kao da svaki dan vodite drugu tvrtku. Kad sam počeo, bio sam samo mladi zaljubljenik u automobile i jedino o čemu sam mogao razmišljati bio je motor, njegov zvuk i slično. Kad sam počeo raditi u svojoj garaži električni automobil, svi su me pitali jesam li lud. Nevjerojatno je koliko se toga promijenilo posljednjih godina. Tada u Hrvatskoj nismo imali registriran niti jedan električni automobil.
Sve se promijenilo u posljednje tri godine. Ne znam točno zašto i je li kriva Greta (Thunberg, švedska aktivistica za zaštitu okoliša, op. u.), ali svi pričaju o elektrifikaciji, prelasku s fosilnih goriva, a pogotovo u našoj industriji ne pitamo hoće li, nego koliko brzo. Svi žurimo za Teslom. I ja sam prije 15 godina bio uvjeren da cijeli život želim uložiti u ovaj segment. Vjerojatno je potrebno i malo sreće, ali prije svega želje.
Moraš li biti malo lud da bi krenuo ovim putem?
Kao startup tvrtka, pa i kasnije, bili smo pred propašću ili stečajem, stalno smo se borili za opstanak, odnosno da nas zbog neplaćanja ne izbace iz unajmljenih prostora. Bio sam mlad, nisam imao što izgubiti, tako da sam tome od prvoga dana bio potpuno posvećen. Moraš biti lud i motiviran, ali ne novcem, jer tada su postojali lakši putovi kojima si mogao ići. Teško je ideje pretočiti u stvarnost, za to morate imati unutarnju motivaciju.
Također, morate komunicirati s investitorima, kupcima, tehnolozima… Koliko je bilo teško artikulirati te ideje?
Tada sam izgledao kao dijete i dolazio sam iz mjesta bogu iza leđa. Nisam poznavao nikoga u automobilskoj industriji. Sada praktički svakodnevno razgovaram s glavnim igračima na ovom tržištu, s ljudima iz Bugattija, Porschea, Ferrarija. U početku nitko nije obraćao pažnju na nas, ali onda smo malim koracima uspjeli. Moraš se dokazivati svakoga dana, a kako smo to radili dosljedno, počeli su me uvažavati. Počnu vas pratiti kada počnete pobjeđivati konkurenciju. Kredibilitet nam daju i naši investitori.
Koliko često ste morali prodati ideju za koju niste bili baš sigurni da je možete ostvariti?
Misliš lažirati dok ne napraviš? Bio sam vrlo optimističan i pun entuzijazma. Budući da nisam imao iskustva, vjerovao sam da se sve može napraviti brže i s manje novca nego što je u stvarnosti ispalo. Dobar kolega iz automobilske industrije rekao mi je da morate procijenjeno vrijeme i novac pomnožiti s pet da biste bili blizu realnih, ostvarivih okvira. Činjenica je da sam sve ovo znao od početka, ne bih uopće ni započeo ovu priču. Ružičaste naočale su dakle donekle zdrave za poduzetnika na samom početku, inače uopće ne bi pokretao posao.
Biste li išta promijenili na svom putu s današnjim iskustvom i znanjem?
Naravno, sve bih napravio drugačije. Moji investitori uložili su više od milijun eura u moje obrazovanje, tako da je ono dosta dobro. I danas javnosti prezentiramo kada nešto uspijemo realizirati. Danas bih sigurno napravio drugačije stvari s tehničkog i s aspekta vođenja tvrtke, tima.
Je li vaš tim jako ljutit na vas?
To je možda razlika između moje tvrtke i drugih, budući da sam ja vlasnik i direktor, što je drugačije nego kod drugih, gdje direktora postavlja vlasnik. Tada me tim ne bi zanimao, zanimale bi me samo brojke. Posvećen sam svojim vrijednostima, odnosno zaštiti planeta. Tijekom pandemije imali smo praktički neponovljiv eksperiment kada nitko nije proizvodio emisije jer je sve stalo. Takav je učinak vjerojatno nemoguće ponoviti. Tada smo ostvarili smanjenje emisije od pet posto.
Trebat će godine, možda i desetljeća i mnogo novca da se postigne isti učinak. Kad to kažem, ne mogu vjerovati da je tako pametna država kao što je Njemačka zatvorila sve nuklearne reaktore. Sada i neke druge zemlje polako slijede taj primjer. Čudno mi je kao nekome tko profitira od revolucije elektrifikacije, da najpametniji ljudi u Europi povlače takve poteze.
Što se dogodilo, a što se ne bi dogodilo da ste odustali od svog puta?
Jedan od mojih najvećih problema je bio taj što u Hrvatskoj nije bilo talenta, talenta u smislu iskustva, znanje smo imali. To smo zamijenili entuzijazmom i motivacijom, da možemo uspjeti u Hrvatskoj, ne samo u SAD-u i Njemačkoj. Bilo je teško pronaći nekoga tko bi mogao izgraditi opskrbni lanac, ili voditi logistiku, proizvodnju, HR, sve to. Osim toga, u samom startu nismo imali nikakav kapital niti državnu potporu. Zato smo od samog početka morali razmišljati globalno. Znali smo da ne možemo računati na domaće tržište jer nećemo preživjeti. Čak i sada, kao ulagaču u mlade startupe, fokusiranje na lokalno tržište za mene je crvena zastavica.
Što to biste poručili donositeljima odluka? Koje zakonske promjene trebate?
Ništa, prikupili smo ogroman kapital, tržišna vrijednost tvrtke lani je premašila dvije milijarde eura. Trenutno razgovaramo o određenoj mogućnosti s Europskom komisijom. Teško mi je kada me pitaju zašto ne bih preselio tvrtku negdje drugdje. Stoga bih bio najsretniji da nema pitanja zašto razvijam tvrtku u Hrvatskoj, koja možda i nije zemlja iz snova za poduzetnike. Bio bih sretan i da državni i drugi poticaji uopće nisu potrebni.
Ali neki projekti ne bi bili izvedeni bez te pomoći?
Problem je što, čim se počnete povezivati s organizacijama na državnoj razini, sve se jako uspori, zakomplicira, dođe birokracija, ali to je nešto s čime se morate pozabaviti. Tako svijet funkcionira.
Po meni, vlade bi trebale ulagati prvenstveno u obrazovanje, privlačiti strane kadrove, dati im razloge da dolaze kod nas na školovanje. Istovremeno treba pojednostaviti procedure za strance, jer moramo znati da nam stanovništvo stari, pa su nam potrebni kadrovi iz onih gospodarstava koja nemaju taj problem.
Je li birokracija i ostalo što ste naveli također razlog zašto se ne odlučujete za ulazak na burzu ili IPO?
Mislim da još nije pravo vrijeme. Trenutno me ne zanimaju cijene dionica, više me zanima gdje će moja tvrtka biti za nekoliko godina, što ćemo moći postići i premašiti. Doći će trenutak za ulazak na burzu. Trenutno smo i financijski dosta dobro pokriveni.
Želimo biti lideri u onome što radimo, pomažemo i drugim tvrtkama da se elektrificiraju, dajemo potrošačima najbolju ponudu. Osim toga, gradimo novi kampus u Hrvatskoj, koji će biti jedan od najvećih razvojno-proizvodnih centara automobilske industrije u Europi.
Rekli ste da još uvijek niste postigli ozbiljniji uspjeh. Što to znači?
Dvije stvari: znam kakav potencijal imamo kao tvrtka i da smo još daleko od te točke. Možemo postići puno više. Drugo, mislim da se tvrtka sama mora financijski uzdržavati, da ne ovisi o novcu investitora, tu još nismo stigli. Znam što stoji u poslovnim knjigama i što možemo učiniti u budućnosti. Što se mene tiče, još uvijek pišemo prvo poglavlje knjige.
Dakle, knjiga će biti vrlo debela.
Nadam se.
Krajem prošle godine ponovno ste oborili rekord, Rimac Nevera je već neko vrijeme električno vozilo s najbržim ubrzanjem na svijetu. Elon Musk, pionir industrije električnih vozila, napisao je LOL na Twitteru.
Konkurencija je uvijek zdrava. Pitam se kada će oboriti naš rekord. Utakmica je počela, svi su za nama, ali ovo nije zadnji trik koji imamo u rukavu. Šalu na stranu: Tesla ima najviše prodanih automobila u prvom kvartalu ove godine, nevjerojatno i neshvatljivo. Naša proizvodnja luksuznih automobila neće promijeniti svijet. No vjerujemo da i u Hrvatskoj možemo razviti tvrtku koja će konkurirati svjetskim konkurentima. Među njima su i tehnološki divovi poput Mete, Googlea i Applea koji ulaze na naše tržište.
