Je li pohlepa države razlog što na benzinskim crpkama ne osjetimo pojeftinjenje nafte?

Iako bi pad cijene sirove nafte mogao upućivati na proporcionalno smanjenje maloprodajnih cijena goriva, u Srbiji, Hrvatskoj i Sloveniji taj učinak nije bio u potpunosti izražen, što ukazuje na snažan utjecaj državnih davanja, rafinerijskih marži i ostalih tržišnih čimbenika u formiranju konačne cijene za potrošače.

Odluka Organizacije zemalja izvoznica nafte i njezinih saveznika (OPEC+) o povećanju proizvodnje je sa strahovima od mogućeg globalnog gospodarskog usporavanja uslijed uvođenja novih američkih trgovinskih tarifa dovela do pada cijene sirove nafte.

OPEC+ je dogovorio povećanje proizvodnje od svibnja za 411 tisuća barela dnevno, što je više nego trostruko u odnosu na prethodno planiranih 122 tisuće barela. Ta odluka, u kombinaciji s američkim trgovinskim mjerama, rezultirala je padom cijene nafte Brent na oko 60 dolara po barelu.

U navedenim zemljama, cijene goriva nisu proporcionalno ni ujednačeno pratile pad cijena sirove nafte. Tijekom prvog tromjesečja 2025. godine, cijene bezolovnog benzina u Hrvatskoj kretale su se između 1,53 i 1,58 eura po litri, dok je dizel bio u rasponu od 1,54 do 1,59 eura.

U Sloveniji su cijene benzina varirale između 1,52 i 1,55 eura, a dizela između 1,58 i 1,62 eura. U Srbiji je država nastavila praksu tjednog ograničavanja maksimalnih cijena goriva, pri čemu se cijena dizela kretala između 1,68 i 1,74 eura po litri, a benzina između 1,55 i 1,61 eura.

Državna davanja

Jedan od glavnih razloga za tu neproporcionalnost leži u strukturi maloprodajne cijene. U svim trima zemljama, značajan udio u cijeni čine državna davanja – trošarine, porez na dodanu vrijednost (PDV) i ostale naknade. Primjerice, u Srbiji dodatne naknade uključuju i naknadu za obvezne rezerve te naknadu za energetsku učinkovitost.

Državna davanja u toj zemlji čine približno 48 do 50 posto ukupne maloprodajne cijene dizela i benzina, što je najviše među tim trima državama. U Hrvatskoj je taj udio niži – 42 posto za dizel i 47 posto za super 95, dok u Sloveniji trošarine i ostala davanja čine 42 posto cijene dizela i 46 posto cijene benzina.

Budući da su trošarine često fiksne po litri goriva, a PDV se obračunava na zbroj neto cijene i trošarina, prostor za tržišnu korekciju maloprodajnih cijena ograničen je, pa pad cijene sirove nafte rezultira tek djelomičnim sniženjem za krajnjeg potrošača.

Dodatni čimbenik koji otežava prijenos cijena sirove nafte na maloprodajne cijene derivata struktura je rafinerijske i distributivne marže. Osim cijene sirovine, u cijenu derivata uključeni su i troškovi prerade, logistike, skladištenja i distribucije.

U Hrvatskoj i Srbiji većina derivata dolazi iz domaćih rafinerija (Rijeka i Pančevo), dok Slovenija nema vlastite rafinerijske kapacitete te u potpunosti ovisi o uvozu.

Cjenovne disproporcije

Podaci o kretanju crack spreadova tijekom 2024. i početkom 2025. dodatno potvrđuju tezu o slabijem prijenosu promjena ulaznih troškova na maloprodajne cijene goriva. Kraj 2024. godine pruža jasan primjer cjenovne neusklađenosti – ulazni troškovi, uključujući crack spread i cijenu Brenta, bilježe pad, dok maloprodajne cijene benzina u Hrvatskoj i Sloveniji ostaju gotovo nepromijenjene.

Ta situacija jasno pokazuje da uštede ostvarene u proizvodnom i nabavnom lancu nisu prenesene na krajnje potrošače. Početkom 2025. godine, kada su ulazni troškovi ponovno počeli rasti, cijene goriva prilagođavale su se naviše vrlo sporo i ograničeno, što ukazuje na dodatnu tržišnu rigidnost.

Podaci nacionalnih statističkih institucija pokazuju kako se učinak nižih cijena nafte nije proporcionalno prenio na ostale potrošačke kategorije. U veljači 2025. godine inflacija u kategoriji prijevoza u Srbiji porasla je za 2,3 posto na godišnjoj razini, u Hrvatskoj za dva posto, a u Sloveniji za 2,6 posto. Ti podaci upućuju na to da sekundarni učinci nižih cijena nafte nisu značajno utjecali na troškove prijevoza i logistike te da cijene usluga prijevoza ostaju visoke.

Iako bi, u teoriji, pad globalnih cijena sirove nafte trebao smanjiti životne troškove kroz jeftinije gorivo i prijevoz, praksa u Srbiji, Hrvatskoj i Sloveniji pokazuje da su učinci ograničeni.

Najveći dio maloprodajne cijene goriva čine državna davanja, koja ostaju stabilna unatoč tržišnim promjenama. Inflacija u kategoriji prijevoza dodatno potvrđuje da pad cijena sirove nafte nema značajniji sekundarni učinak na širu strukturu cijena, što implicira da je mehanizam prijenosa u regiji slab, spor i ograničen fiskalnim i strukturnim čimbenicima.

Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...

Ostavi komentar