Nafta jeftina, a gorivo skupo. Štern: Tu više nema ekonomske logike, samo špekulacije

Cijena goriva u Hrvatskoj vrlo je osjetljiva na cjenovne pritiske prema gore, ali je prilično postojana kad nafta na tržištu pojeftinjuje. Takav dojam sigurno ima velika većina hrvatskih građana, a drugačijoj percepciji ne pomaže ni trenutna situacija u kojoj je barel Brent nafte u posljednjih nekoliko dana pojeftinio za 11 posto, dok na našim benzinskim postajama gorivo poskupljuje za oko dva posto.

Otkud takve diskrepancije u cijenama? Struka objašnjava kako nije ista cijena sirove nafte i naftnih derivata, a tu je i utjecaj famoznog tzv. Mediteranskog tržišta nafte na kojem kupuju domaći prerađivači i trgovci. Naravno, tu su i neizbježni državni nameti pa onda i marže trgovaca. Svi ti faktori čine koktel koji nam na kraju izbija konačnu cifru iz novčanika.

No ne igraju samo tržišni faktori ulogu u cijeni, već i špekulacije, ističe bivši generalni direktor Ine i stručnjak za energetiku Davor Štern. On se prisjeća vremena otprije nešto više od dvadesetak godina kada je barel nafte stajao 50-ak dolara, a litra goriva u Hrvatskoj koštala četiri kune i 30 lipa (0,56 eura). Za usporedbu, danas mu je cijena oko 60-ak dolara, a gorivo je više nego 200 posto skuplje.

Štern napominje da je cijenu nafte odavno prestao formulirati zakon ponude i potražnje. Preciznije, još od početka 70-ih godina prošlog stoljeća, kada se naftom počelo trgovati na burzi.

Što je Mediteransko tržište?

Danas su dva najvažnija benchmarka za cijenu nafte Brent (sjevernoeuropska nafta) i West Texas Intermediate (WTI) kojom se trguje u SAD-u (američka i bliskoistočna nafta) koja je uvijek jeftinija od Brenta između pet i 10 dolara po barelu. Što je onda to misteriozno Mediteransko tržište po kojem se kroji cijena goriva u Hrvatskoj?

Energetski stručnjak Ivan Brodić ističe kako se radi o statističkom tržištu koje uzima prosjek cijena pojedinog derivata kojim se u određenom tjednu trguje u velikim mediteranskim lukama, poput Genove, Piacenze i Marseillea. Ono na promjene u cijenama Brenta reagira s nekoliko dana zakašnjenja.

Ivan Brodić | Privatna arhiva

"U cijeni kojom se trguje derivatima u Genovi uračunata je cijena rafinerije, transporta, porezi. Taj zbroj cijena se uzima kao referentan dalje za izračun cijena u Hrvatskoj. Dakle to nije burza poput londonskog i TTF-a već je riječ o statističkom, referentnom tržištu", ispričao nam je Brodić.

O čemu se tu radi smo pitali i Šterna. "Ono što se naziva Mediteranskim tržištem je refleks trgovina koje su se dogodile tijekom određenog dana ili sata. Postoji više specijaliziranih platformi koje objavljuju cijene, dvije najvažnije su Platts i Argus. Tamo svi trgovci objavljuju svoje cijene i prema njima se formira mediteranska cijena. Slično je i sa tržištem derivata koje nije jednako tržištu nafte", pojašnjava Štern.

Potražnja za derivatima ovisi o godišnjem dobu i strategijama trgovaca te se razlikuje od potražnje za naftom, stoga ni cijena ne mora biti u strogoj korelaciji.

Davor Štern | Pixsell

Dakle, nafta kupljena na tržištu mora stići u rafinerije na preradu, pa se onda transportirati do krajnjeg kupca, a sve to zahtijeva vremena. U međuvremenu se cijena sirove nafte na tržište može promijeniti, ali derivati koji dolaze na crpku odražavaju cijenu po kojoj je ona kupljena prije nekoliko tjedana.

Na naše pitanje kako, primjerice, Ina kupuje naftu, odgovara da to ovisi o situaciji na tržištu. Drugim riječima, i tu se špekulira, ponekad vrlo neuspješno. Štern navodi primjer iz 2008. kada je nafta u jednom trenutku poskupjela na 140 dolara po barelu, a kako je na tržištu vladao strah od daljnjeg rasta cijena Ina je kupila 10 tisuća tona nafte po toj cijeni, nakon čega joj je cijena odmah pala na 90 dolara po barelu. 

Brodić naglašava kako nema smisla gledati cijenu sirove nafte pa vući paralele s cijenom goriva na benzinskim postajama | Pixsell

Napominje kako je to možda bilo posla i za institucije pravne države pa dodaje kako je "prošla baba s kolačima".

Zašto kupci ne osjete padove cijena?

Sve je to lijepo i krasno, tržište, burza, trgovina, ali zašto benefite ne osjete krajnji kupci? Primjerice, prije par godina je cijena barela nafte stajala oko 120 dolara, dakle dvostruko skuplje nego danas, a litra dizela je stajala 1,69 eura. Danas je cijena dizela 1,37 eura, dakle oko 11 posto jeftinija, ali čini se premalo u odnosu na prepolovljenu cijenu osnovne sirovine.

"Te korelacije više nema jer su burze divlje i špekulativne pa tu više nema ekonomske logike", naglašava Štern i dodaje kao je on pristalica vraćanja na stari model trgovine kada se nafta kupovala po fiksnoj cijeni unaprijed po godinu dana, tri ili pet, što je davalo stabilnost i prodavačima i kupcima.

Brodić naglašava kako nema smisla gledati cijenu sirove nafte pa vući paralele s cijenom goriva na benzinskim postajama.

"Cijena Brenta možda jest išla dolje, ali je cijena prerade derivata ostala ista ili možda čak i porasla, isto tako i transport. S tim da moram napomenuti kako je cijena samih derivata u ukupnoj cijeni goriva kod nas oko 20 posto, ostalo su trošarine, porezi, državni nameti ovakvi ili onakvi, financiranje željeznica, autocesta… pa na sve to PDV", napominje Brodić.  

Štern se prisjeća kako je za vrijeme njegovog mandata država marže Ine ograničavala na dvedesetak lipa po litri goriva, a danas ograničava marže na 0,1545 eura (1.19 kuna) po litri. 

Da sumiramo, državni apetiti stravično su narasli, kao i svim ostalim dionicima u lancu, dok su regulative Europske unije (EU) sve strože po pitanju zelenila.

Sve to netko na kraju treba i platiti, a to su, naravno, građani.

Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...

Ostavi komentar