Hoće li cijene prženih lignji uskoro ići prema dolje?

Zabezeknuti rastom cijena porcije prženih lignji u omiljenim restoranima u krugu redakcije Bloomberg Adrije, odlučili smo baciti pogled na svjetsko tržište i vidjeti može li se uskoro očekivati ikakav pad cijene ovog, gotovo tradicionalnog, obroka. Informacije ne ulijevaju previše nade, iako je teško išta prognozirati s većom sigurnošću.

Za početak mali pregled domaćeg tržišta. Prema posljednjim dostupnim podacima Državnog zavoda za statistiku (DZS) hrvatski ulov i uzgoj lignji i sipa u Jadranskom moru kreće se u razini od 400-tinjak tona godišnje. S druge strane, godišnji uvoz ovih glavonožaca je od 11 do 12 tisuća tona.

Osuđeni smo, dakle, na uvoz i hirove međunarodnih tržišta i ribara.

No tu nastaju problemi. Prema dodatnim podacima iz DZS-a, usprkos narativu kako jedemo lignje iz južnog Atlantika i Pacifika – koji vjerojatno i nije pogrešan – najviše glavonožaca uvozimo iz država Europske unije. I to barem polovicu iz Španjolske, pa onda Nizozemske, Slovenije i Italije.

Još ponešto dolazi i iz Danske, Kine, Sjedinjenih Američkih Država, Francuske, Grčke, Maroka, Portugala i Ujedinjene Kraljevine, ali dostupne službene brojke pokazuju kako niti grama ne uvozimo iz Argentine ili Čilea, i tek tri tone iz Perua u prvih devet mjeseci prošle godine. Za odgovor na pitanje koje bismo onda cijene i s kojih tržišta trebali pratiti kako bismo mogli predvidjeti cijenu marende nužna bi nam bila puno detaljnija analiza o tome gdje točno plove ribarske flote čiji ulov, kroz brojne trgovce, na kraju završava na našim stolovima. U jednadžbu bi onda još trebalo ubaciti i promjenu uvjeta kroz sezone i odluke domaćih ugostitelja od koga će u konačnici kupiti sirove lignje i sipe.

Kako smo spomenuli, potrošnja je relativno stabilna. Tijekom 2023. godine uvezli smo 11,2 tisuće tona, u 2024. godini 11,9 tisuća, a u prvih devet mjeseci prošle godine 9,3 tisuće tona. U prosjeku gledano, 2023. godine smo jedan kilogram lignji i sipa u uvozu u prosjeku plaćali 5,26 eura, godinu kasnije 4,80 eura, a lani 5,44 eura.

Preračuna li se to u neki standardni, možda malo obilniji, normativ od četvrtine kilograma lignji po obroku ispada da je uvozni ulazni trošak sirovog glavonožačkog dijela obroka od 1,2 do 1,4 eura. Na to, naravno, dolaze i brojni drugi troškovi ugostitelja.

Patagonijska lignja

Organizacija za prehranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (FAO) na svojim internetskim stranicama prenosi cijene s pojedinih tržišta. Prema posljednjim podacima patagonijska lignja u veleprodaji u Španjolskoj prije nekoliko dana prodavala se po 10,50 eura za kilogram, dvostruko više nego prije godinu dana.

Lignja na tržištu u Danskoj ovih se dana prodaje po 5,64 eura za kilogram što je nešto niže nego prije godinu dana, ali cijene s tog tržišta poprilično osciliraju kroz godinu. U 2024. su, primjerice, skakale od 0,84 eura pa sve do čak 18,07 eura za kilogram. Lani se sredinom svibnja lignja prodavala po 0,70 eura po kilogramu.

Prosječno gledajući cijena lignji na danskom tržištu nije se bitnije promijenila u posljednjih pet godina, dok je patagonijska lignja na španjolskom tržištu u istom razdoblju sve skuplja i skuplja. Prije pet godina bila je ispod četiri eura za kilogram. Cijene na međunarodnim tržištima stoga u ovom trenutku ne izgledaju utješno.

U posljednjem dostupnom izvještaju o tržištu glavonožaca objavljenom u kolovozu prošle godine u FAO-u navode kako "regionalno, cijene lignji iz jugozapadnog Atlantika u padu su zbog viška ponude, dok su one za lignje iz jugoistočnog Pacifika i Indijskog oceana u porastu zbog neočekivanih moratorija na izlov i snažnijeg pritiska na ponudu". Dodali su i kako bi "cijene lignji i sipa mogle ići prema dolje zbog snažnog izlova u ključnim regijama; no razlike cijena među regijama mogle bi biti značajne zbog fluktuacija u količini ulova".

Lokalni restorani vjerojatno će pokušavati pronaći što jeftinije dobavljače, ali cijene obroka neće se mijenjati iz tjedna u tjedan već ovisno o prosječnim nabavnim cijenama u duljem roku. Iz iskustva znamo kako je u Hrvatskoj nemoguće očekivati da će cijene ići prema dolje, ma radilo se o namještaju, cementu ili lignjama.

Malo nade daje tek spomenuta prognoza Svjetske organizacije za poljoprivredu u kojoj nema procjene da će cijene bitnije rasti. To znači da bi idućih mjeseci ipak trebali uživati u marendi po stabilnijim cijenama, iako smo i tu u konačnici na udaru hirova domaćih ugostitelja i njihovih dobavljača. Dobar nam tek.