.webp){kind=icon}
Ugljične kompenzacije su nekada izgledale predodređene za nezaustavljiv rast. Analitičari su predviđali da će ugljični krediti, kojima je cilj bio uklanjanje emisija, biti vrijedni stotine milijardi dolara. No, tvrtke postaju sve suzdržanije prema tom tržištu koje doživljava sve više kritika od znanstvenika i stručnjaka.
Prošle su godine prvi put pale količine ugljičnih kredita koje su kupile banke, zrakoplovne tvrtke, industrijski divovi i druge tvrtke, otkriva Bloomberg u analizi koja pokriva više od 260 tisuća transakcija od 2010. godine.
U 2022. je potražnja pala za 17 posto u odnosu na 2021. godinu.
Uz pad transakcija nije se dogodio niti pomak prema ugljičnim kreditima više kvalitete. Naime, kupnja je rasla kad je riječ o ugljičnim kompenzacijama koje dolaze iz posebice kontroverznog izvora, a to su projekti vezani za energiju vjetra, sunca i vode. Većina stručnjaka otpisuje ugljične kredite temeljene na obnovljivim izvorima zato što je električna energija iz tih izvora već najjeftinija opcija u većem dijelu svijeta. To znači da bilo kakvo dodatno financiranje prodajom ugljičnih kompenzacija zapravo neće djelovati na emisije.
Gotovo polovica kupljenih ugljičnih kompenzacija prošle godine bila je temeljena na obnovljivim izvorima, što je rast u odnosu na 38 posto iz 2021. godine.
Lambert Schneider iz njemačke neprofitne ustanove za očuvanje okoliša Öko-Institut ističe da je već dobro poznato da krediti temeljeni na obnovljivim izvorima imaju upitnu vjerodostojnost.
Neki od korporativnih kupaca počeli su se distancirati od takvog oblika kompenzacija. Tako je niskotarifni britanski zrakoplovni prijevoznik EasyJet još u rujnu prošle godine objavio da će prestati koristiti većinu ugljičnih kredita kao način postizanja cilja eliminiranja ugljične emisije do sredine stoljeća. Umjesto toga, taj je prijevoznik najavio fokus na pronalaženje načina da smanji zagađivanje kroz svoje poslovanje kao što su investicije u održivo gorivo ili vodikovu tehnologiju.
No ta namjera nije spriječila tvrtku da ponudi iste ugljične kompenzacije svojim putnicima. Na zajedničkoj web stranici EasyJeta i vodeće svjetske tvrtke za prodaju ugljičnih kompenzacija South Pole posjetitelji mogu izračunati ugljični otisak svojih letova i kupiti kompenzaciju za te emisije. Jedan od projekata koje klijenti mogu podržati je vjetroelektrana u Argentini, i to za cijenu od pet funti ekvivalenta tone ugljičnog dioksida.
Projekti temeljeni na obnovljivim izvorima prevladavaju na tržištu ugljičnih kredita
EasyJet ne zarađuje od te prodaje niti će oduzeti išta od vlastitih emisija, izjavio je glasnogovornik tvrtke.
"Znamo da neki naši klijenti žele imati opciju kupnje ugljične kompenzacije i stoga jednostavno nudimo dobrovoljnu kompenzaciju za ugljični otisak", kažu iz EasyJeta.
Kineska tehnološka tvrtka Lenovo izbacila je kompenzacije iz svog plana postizanja neto nulte emisije, no nudi njihovu prodaju kao uslugu. Tvrtka to opisuje kao "alat za kupce koji žele učiniti više".
Prijevoznik JetBlue Airways je napravio novu platformu kojom putnicima nudi mogućnost kupnje održivog zrakoplovnog goriva umjesto ugljičnih kredita.
Drugim riječima, tvrtke su odlučile da kompenzacije nisu dovoljno dobre za postizanje njihovih klimatskih ciljeva, ali nastavljaju njihovu prodaju klijentima za dobar osjećaj.
"To je obično laž jer krediti ne predstavljaju smanjenje emisija kako se tvrdi. Cijela ideja da tako možete letjeti ili voziti bez osjećaja krivnje naprosto nije ispravna", smatra Barbara Haya, direktorica programa Berkeley Carbon Trading Project koji se bavi proučavanjem učinaka sustava ugljičnih kompenzacija.
Svi ti potezi ukazuju na to da je tržište ugljičnih kompenzacija preraslo u glavobolju za tvrtke koje su kupovale kredite privučene obećanjem da mogu emitirati ugljične plinove dok god to zauzvrat mogu kompenzirati jeftinim ugljičnim kreditima.
Problem je što većina tih kompenzacija ne uklanja ugljični dioksid iz atmosfere, odnosno navodno se njima tek izbjegava ispuštanje još većih količina. To znači da se podriva temeljna ideja iza kompenzacija, a to je da za svaku molekulu ugljičnog dioksida koju ispustite, jednu molekulu uklonite iz globalnih emisija.
Osim toga, novinari i neprofitne udruge otkrile su probleme s nizom projekata diljem svijeta zbog svega od lažnih obećanja do profiterstva i prisile kako bi se osiguralo zemljište ili suradnja lokalne zajednice.
Prije samo nekoliko godina mnoge su tvrtke računale na kompenzacije kao jedno od klimatskih rješenja, pa se smatralo da će potražnja eksplodirati. U 2021. se predviđalo da će tržište kompenzacija narasti na 100 milijardi dolara do kraja ovog desetljeća, a Barclays je u međuvremenu tu brojku digao na 250 milijardi. No sad su izgledi toliko neizvjesni da BloombergNEF navodi kako bi ugljične kompenzacije mogle doći na bilo koju brojku u rasponu od 15 milijardi dolara do 2030. do čak bilijun dolara do 2037. godine, ako tehnologije za uklanjanje ugljika zažive.
Najnoviji događaji utječu na oprez kupaca.
"U protekloj smo godini na dobrovoljnom ugljičnom tržištu vidjeli da je povjerenje korporativnog sektora poljuljano", kaže Eron Bloomgarden, utemeljitelj neprofitne tvrtke Emergent koja se bavi posredovanjem radi pospješivanja trgovine kompenzacijama. Analiza tvrtke Carbon Direct ističe da bi reputacijski problem zbog ugljičnih kredita loše kvalitete i globalni makroekonomski problemi ove godine mogli prouzročiti daljnji pad tržišta.
BloombergNEF predviđa da bi do kraja stoljeća kupnje kojima je cilj brendiranje, odnosno kupnja kompenzacija kako bi se neke proizvode moglo nazvati ugljično neutralnima trebale potpuno nestati. S druge pak strane, mnoge će tvrtke i dalje koristiti kompenzacije kako bi se oslobodili zadnjeg djelića emisija koje ne mogu ukloniti novim tehnologijama ili operativnim promjenama. U tom bi segmentu potražnja mogla doći do 1,1 milijarde tona do 2030. i 5,4 milijarde tona do sredine stoljeća.
Različite su procjene o razvoju tržišta ugljičnih kredita
"Nijedna tvrtka neće dosegnuti neto nultu emisiju bez ugljičnih kompenzacija", napominje voditelj istraživanja održivosti u BloombergNEF-u Kyle Harrison.
Mnoge tvrtke već su se obvezale prijeći na kupnju skupljih ugljičnih kredita koji idu za projekte uklanjanja ugljičnog dioksida iz atmosfere, bilo sadnjom stabala ili pogonima za hvatanje ugljika iz zraka.
Bloomberg Green je kontaktirao na desetke velikih tvrtki koje obavljaju najveće kupnje ugljičnih kompenzacija, a odgovori su bili trojaki. Kompanije odustaju od korištenja ugljičnih kredita, investiraju izravno u projekte radi boljeg nadzora ili udvostručuju kupnju. Mnoge nisu željele uopće dati komentar.
Nekada neke alternativne inicijative ne uspiju. Volkswagen se udružio s tvrtkom ClimatePartner kako bi došao do ugljičnih kompenzacija neovisno o tržištu gdje je teško kontrolirati što je učinkovito, a što nije. No ti se krediti prošle godine nisu na vrijeme ostvarili, pa je Volkswagen završio na tržištu gdje su jeftini ugljični krediti vezani za projekte obnovljive energije bili jedini priuštivi za proračun proizvođača automobila.
Na predstojećem skupu COP28 u Dubaiju razgovarat će se o posebnom tržištu za kompenzacije kojima bi se trgovalo između država.
Nakon dva desetljeća proučavanja ugljičnoga tržišta, stručnjaci poput Schneidera ili Haye pesimistični su oko mogućeg poboljšanja.
"Postoji velika količina neizvjesnosti uslijed niza tržišnih igrača koji imaju koristi od sve veće količine ugljičnih kredita. Teško je to obuzdati. Tržište radi samo protiv sebe i potrebno nam je nešto drugačije", izjavila je Haya.
