Produbljuje se jaz u europskoj industriji šećera zbog plana za ograničenje bescarinskog uvoza

Plan Europske komisije (EK) za ograničavanje dijela bescarinskog uvoza šećera u svrhu podupiranja cijena sukobljava uzgajivače šećerne repe s prerađivačima trske i multinacionalnim prehrambenim divovima, u sporu koji prijeti narušavanju konkurentnosti regije.

Izvršno tijelo Europske unije (EU) predlaže privremenu obustavu takozvanog režima unutarnje proizvodnje EU-a zbog zabrinutosti da se taj mehanizam – koji tvrtkama omogućuje bescarinski uvoz šećera pod uvjetom da se nakon prerade ponovno izveze –zlorabi. Prema riječima dužnosnika EU-a, države članice u četvrtak bi trebale glasovati o jednogodišnjoj suspenziji koja bi stupila na snagu 27. svibnja.

Uzgajivači i prerađivači šećerne repe tvrde da postoji nesklad između otprilike 700.000 tona šećera uvezenog u okviru tog režima i onoga što se kasnije ponovno izvozi iz bloka 27 država. Europski poljoprivrednici nadaju se da bi obustava tog uvoza – iako on čini tek oko pet posto ukupne potrošnje šećera u EU-u – poduprla cijene.

Međutim, prerađivači šećerne trske i lobističke skupine koje predstavljaju proizvođače hrane, od Mars Inc. do Coca-Cola Co., upozoravaju da bi blokiranje takvih zaliha moglo poskupiti europsku robu, prisiljavajući neke proizvođače na preseljenje.

"To otvara neka pitanja o tome gdje ćemo proizvoditi dugoročno", izjavila je Katie Whalen, globalna voditeljica nabave šećera u tvrtki Mars, na konferenciji S&P Global Commodity Insights u Ženevi prošlog tjedna. "Hoćemo li tu proizvodnju smjestiti bliže mjestima gdje potrošnja raste ili ćemo je ostaviti u EU-u."

 

Sukob odražava dugotrajni konflikt između dva dijela industrije šećera: uzgajivača repe u zemljama poput Francuske, Njemačke i Poljske, koji se bore s višim troškovima ulaganja i slabijom lokalnom potrošnjom, nasuprot prerađivačima koji uvoze sirovi šećer od proizvođača trske poput Brazila.

Režim također pomaže europskim proizvođačima, osobito u sektorima konditorskih proizvoda i bezalkoholnih pića, da ostanu konkurentni na međunarodnoj razini unatoč višim domaćim troškovima šećera. Ukidanje istog, upozoravaju, riskira istiskivanje proizvodnje i radnih mjesta iz EU-a.

 

"Proizvođači hrane i pića zasigurno bi se preselili tamo gdje je proizvodnja jeftinija, a izvoz također povoljniji", izjavila je Marine Marty, direktorica Europskog udruženja prerađivača šećera. "To bi vjerojatno dovelo i do zatvaranja rafinerija šećerne trske."

Nasuprot tome, uzgajivači repe dugo su zagovarali politike koje podupiru domaću proizvodnju i stabiliziraju cijene. Europske cijene šećera pale su za oko 40 posto u dvanaestomjesečnom razdoblju do veljače, ali su i dalje ostale oko 200 dolara po toni više od cijena bijelog šećera kojim se trguje u Londonu.

Za EU bi obustava uvoznog režima mogla pomoći u neutraliziranju dodatnih bescarinskih pošiljki koje će vjerojatno pristizati u okviru trgovinskog sporazuma s Mercosurom i ključnim proizvođačima šećera u Južnoj Americi.

Komisija preispituje potencijalne zlouporabe režima s ciljem privremene obustave, prema riječima Koena Dillena, voditelja EU odjela za ratarske kulture i maslinovo ulje.

"Vidimo ovaj poremećaj i smatramo da bi to moglo na neko vrijeme rasteretiti tržište", izjavio je Dillen.

Nisu svi uvjereni da će obustava donijeti značajno olakšanje industriji šećerne repe u EU-u, koja proizvodi preko dva milijuna tona više od ukupne godišnje potrošnje regije.

"Čini se apsolutno suludim da ljudi misle kako će ovo riješiti neku vrstu tržišnog poremećaja na tržištu EU-a, koji je u potpunosti potaknut hiperprodukcijom šećerne repe", rekao je Gerald Mason, viši potpredsjednik tvrtke Tate & Lyle Sugars.