Europska obrambena industrija - gdje leži sljedeća velika prilika za investitore

Europska obrambena industrija bila je jedna od glavnih tema tržišta kapitala tijekom 2025. godine. Dionice vodećih kompanija do jeseni su gotovo udvostručile vrijednost, dok je sektor postao simbol rastuće vojne potrošnje i geopolitičke neizvjesnosti. Međutim, krajem godine entuzijazam je počeo slabjeti. Rast se usporio, cijene su ušle u fazu stagnacije, a investitori su počeli preispitivati koliko je optimizma već ugrađeno u valuacije.

Članice Europske unije 2024. godine potrošile su oko 343 milijarde eura na obranu, dok se za 2025. procjenjuje rast na približno 380 milijardi eura, uz istodobno povećanje udjela BDP-a namijenjenog vojnoj potrošnji. Takva dinamika pokazuje da potražnja sve manje ovisi o pojedinačnim krizama, a sve više o sustavnoj politici. Kada države ugrade obranu u dugoročne proračunske okvire, kompanije dobivaju veću predvidljivost poslovanja, lakše planiraju investicije i spremnije ulažu u kapacitete. Upravo zbog toga su dionice obrambenih tvrtki posljednjih godina snažno rasle, dok tržište sektor sve češće promatra kao strateški stup europske ekonomije.

U nastavku donosimo pregled europske obrambene industrije i čimbenika koji će oblikovati njezin daljnji razvoj.

Tržišna očekivanja i korekcija iz 2025.

Nakon snažnog rasta između 2022. i 2025. godine, velik dio kompanija krajem prošle godine trgovao se po valuacijama blago iznad dugoročnog prosjeka. Trenutni P/E (cijena u odnosu na zaradu) sektora iznosi oko 37, u usporedbi s povijesnim prosjekom od približno 35, što pokazuje da investitori i dalje plaćaju premiju za očekivani rast i stabilnu potražnju, dok prostor za dodatno širenje multipla postaje ograničen.

Od listopada 2025. do početka 2026. sektor je ušao u fazu korekcije, što se jasno vidjelo i na kretanju MXEU0AD indeksa, koji prati europske obrambene kompanije. Nakon razdoblja snažnog rasta, tržište je počelo preispitivati tempo realizacije projekata, rast marži i održivost visokih valuacija.

U takvim fazama ciklusa očekivanja investitora često rastu brže od stvarnih rezultata. Spora realizacija ugovora i ograničeni kapaciteti mogu privremeno usporiti rast prihoda i dobiti, što dovodi do razočaranja i korekcija cijena. Međutim, takva razdoblja ne moraju nužno značiti promjenu dugoročnog trenda.

U okruženju u kojem države nastavljaju povećavati ulaganja u sigurnost, dok geopolitičke tenzije ostaju prisutne, potražnja za obrambenim sustavima ostaje strukturno snažna. Zbog toga padovi cijena uzrokovani potencijalno slabijim kratkoročnim rezultatima često predstavljaju faze u kojima se sektor ponovno vrednuje na realnijim osnovama.

Proizvodna ograničenja i pitanje kapaciteta

Jedan od ključnih strukturnih problema ostaju proizvodna ograničenja, posebno u segmentima streljiva, eksploziva i napredne elektronike. Kapaciteti su desetljećima bili zapostavljeni, jer se smatralo da masovna potražnja više neće biti potrebna.

Ta pretpostavka pokazala se pogrešnom, zbog čega industrija sada masovno ulaže u nove pogone, opremu i dobavljačke mreže. Kompanije diljem Europe pokrenule su velike investicijske cikluse kako bi povećale proizvodne kapacitete i smanjile ovisnost o vanjskim dobavljačima.

Međutim, ovakav val ulaganja otvara i važno pitanje – što se događa ako se geopolitički narativ značajno smiri, posebno u slučaju završetka rata u Ukrajini? Ako se potražnja stabilizira, a kapaciteti ostanu trajno povećani, dio industrije mogao bi se suočiti s viškom proizvodnih kapaciteta i pritiskom na marže.

U tom scenariju kompanije bi morale pronaći nove izvore potražnje kroz modernizaciju postojećih sustava, izvoz na treća tržišta i razvoj novih tehnologija kako bi opravdale velika ulaganja u kapacitete. Istodobno, takav razvoj događaja vrlo bi vjerojatno doveo do povlačenja kapitala iz obrambenog sektora, s obzirom na njegove trenutačno visoke valuacije.

Rizici: politika, proračuni i cikličnost

Rizici sektora ostaju izraženi. Političke promjene mogu utjecati na prioritete potrošnje, fiskalni pritisci mogu ograničiti proračune, dok povijest pokazuje da se razdoblja intenzivnog naoružavanja često završavaju fazama stagnacije. To znači da sektor, iako trenutačno snažan, nije imun na cikličke korekcije i promjene investicijske klime.

Tko dominira europskom obrambenom industrijom

U europskom sustavu nekoliko velikih kompanija ima ključnu ulogu: Rheinmetall, Leonardo i BAE Systems. Njihova prednost leži u dugogodišnjim odnosima s državama, širokom portfelju certificiranih proizvoda i sposobnosti realizacije velikih višegodišnjih projekata, zbog čega ostaju prvi izbor većine vlada.

Jose Sarmento Matos/Bloomberg

Snažan rast narudžbi pokazuje da države prije svega biraju provjerene partnere, što dodatno jača tržišnu koncentraciju. Veliki igrači tako preuzimaju najveći dio novih proračuna, čime povećavaju stabilnost prihoda, ali i očekivanja investitora.

Uz njih, na tržištu se pojavljuju i manji, inovativni igrači. Jedan od najupečatljivijih primjera je francuski Exail Technologies, specijaliziran za autonomne sustave i podvodnu robotiku, čije su dionice snažno porasle zahvaljujući rastu vojne potražnje i tehnološkoj niši u kojoj posluje.

To pokazuje da, iako veliki sustavi ostaju „sigurniji” dio sektora, prostor za iznadprosječan rast i dalje postoji kod manjih kompanija koje nude specijalizirana i inovativna rješenja.

Što europska obrana danas poručuje tržištu

Europska obrambena industrija danas funkcionira kao strateški sektor sa snažnom političkom podrškom i stabilnom potražnjom. Proračuni su potvrđeni, ugovori potpisani, a ulaganja ostaju visoka, što sektoru daje čvrstu dugoročnu osnovu.

Iako postoji mogućnost da se pojedini sukobi ublaže, malo je vjerojatno da bi to promijenilo širi trend jačanja sigurnosnih kapaciteta. Geopolitičke tenzije, rivalstvo velikih sila i tehnološka utrka nastavljaju poticati potrošnju.

Istodobno, visoke valuacije i spora realizacija projekata znače da sektor ostaje podložan korekcijama. Zbog toga europska obrana danas više predstavlja dugoročnu tematsku investiciju nego priliku za brzu zaradu.

Za investitore to znači da sektor može imati mjesto u portfelju kao zaštita od geopolitičkih rizika, ali uz selektivan pristup, strpljenje i realna očekivanja.